Kad vi molite, ne zanovijetajte kao pogani; oni misle da će množinom riječi učiniti da budu uslišani.
Kad vi molite, ne zanovijetajte kao pogani; oni misle da će množinom riječi učiniti da budu uslišani.
Ne nalikujte njima, dakle, jer vaš Otac zna što vama treba, prije nego Mu vi i zatražite.
Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji jesi na Nebesima, sveti se ime Tvoje,
Dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji.
Daj nam kruh naš svagdašnji,
Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji jesi na Nebesima, sveti se ime Tvoje,
Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;
Οὕτως οὖν προσεύχεσθε ὑμεῖς· πάτερ ἡμῶν ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς, ἁγιασθήτω τὸ ὄνομά σου·
Houtōs oun proseuchesthe humeis pater hēmōn ho en tois ouranois hagiasthētō to onoma sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovako dakle molite vi: Oče naš onaj u nebesima: neka se sveti to ime tvoje,"
Οὕτως οὖν προσεύχεσθε ὑμεῖς (Ovako dakle molite vi): 'Οὕτως' (prilog) označava način, 'na ovaj način' ili 'ovako'. 'οὖν' (veznik) znači 'dakle', povezujući ovo s prethodnim Isusovim upozorenjima o tome kako se ne bi trebalo moliti (licemjerno i uzaludno). 'προσεύχεσθε' je glagol u imperativu prezenta, srednjeg/pasivnog oblika (deponentni glagol), 2. lice množine - označava trajnu zapovijed i stalnu praksu molitve. 'ὑμεῖς' je naglašena osobna zamjenica 'vi', koja služi kako bi istaknula jasan kontrast između Isusovih učenika i drugih skupina ljudi.
Πάτερ ἡμῶν (Oče naš): 'Πάτερ' je vokativ imenice 'πατήρ' (otac). Korištenje ovog izraza (koji u pozadini ima intiman aramejski izraz 'Abba') ukazuje na prisan, obiteljski odnos. Ovo je bio izrazito neobičan način obraćanja Bogu u to vrijeme, naglašavajući Njegovu ljubav i očinsku brigu. 'ἡμῶν' (genitiv množine zamjenice 'mi') podsjeća na zajedništvo; Bog nije samo individualni, nego zajednički Otac svih vjernika, što ukazuje na narav vjernika kao obitelji.
ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς (onaj u nebesima): 'ὁ' (određeni član) u kombinaciji s prijedlogom ovdje funkcionira kao odnosna zamjenica 'onaj (koji je)'. 'ἐν' (prijedlog s dativom) označava mjesto ('u'). 'τοῖς οὐρανοῖς' je dativ množine. Grčki ovdje koristi množinu ('nebesima') pod utjecajem hebrejskog jezika koji za nebo koristi oblik množine (šamajim). Ovo ne ukazuje samo na fizičku lokaciju, već teološki naglašava Božju transcendenciju, potpunu suverenost i beskonačnost nasuprot ljudskoj zemaljskoj ograničenosti.
ἁγιασθήτω (neka se sveti): Ovo je glagol 'ἁγιάζω' (učiniti svetim, odvojiti) u aoristu, pasivu, imperativu, 3. lice jednine. Pasivni oblik ovdje je 'božanski pasiv' (passivum divinum) gdje se podrazumijeva da je Bog taj koji vrši radnju: 'Neka Bog učini da Njegovo ime bude prepoznato kao sveto'. Aorist imperativ ovdje izražava molbu za specifičnim, odlučnim činom očitovanja Božje svetosti.
τὸ ὄνομά σου (to ime tvoje): 'τὸ ὄνομα' (imenica u nominativu s određenim članom) u biblijskom mentalitetu ne označava samo puki naziv kojim se nekoga zove, već predstavlja cijeli karakter, prirodu, autoritet i ugled same osobe. Moliti za Božje ime znači moliti za samog Boga onakvog kakav se objavio. 'σου' (genitiv jednine zamjenice 'ti') usmjerava svu pažnju i štovanje isključivo prema Bogu.
Ovaj stih, poznat kao uvod u Očenaš, postavlja temelj za svaku ispravnu kršćansku molitvu. Molitva ovdje ne započinje traženjem rješenja za vlastite ljudske potrebe, nego se njezin fokus prvo usmjerava na Boga i Njegovu slavu. Isus uči svoje sljedbenike da Bogu pristupaju uravnoteženo: s nevjerojatnom intimnošću i povjerenjem djeteta prema ocu ('Oče naš'), ali istovremeno s dubokim strahopoštovanjem prema Njegovoj potpunoj suverenosti ('na nebesima').
Prva molba 'neka se sveti ime tvoje' ujedno je i temeljna svrha života vjernika. Njome se izražava duboka čežnja da se Božji savršeni karakter i Njegova svetost istinski prepoznaju, poštuju i proslave, ne samo u osobnim životima vjernika, nego i u cijelome svijetu. Stih tako savršeno spaja svijest o Božjoj blizini (imanenciji) s divljenjem prema Njegovoj neizmjernoj uzvišenosti (transcendenciji).