Matej 6,9 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tako dakle molite vi: Oče naš koji u tim nebesima, neka se posveti to ime tvoje;"

1. Tako dakle Izvornik: Οὕτως οὖν [Houtōs oun] Gramatika: Prilog načina praćen zaključnim veznikom koji izravno povezuje ovu uputu s prethodnim upozorenjem protiv praznog nabrajanja riječi. Značenje: Isus ne daje čarobnu formulu koju treba mehanički ponavljati, nego obrazac i mjerilo istinske molitve koja izvire iz sinovskog povjerenja u Oca koji već zna naše potrebe.

2. molite vi Izvornik: προσεύχεσθε ὑμεῖς [proseuchesthe humeis] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa, srednje ili pasivno-deponentno stanje, drugo lice množine, uz izričito navedenu osobnu zamjenicu u nominativu. Prezent imperativa označava trajnu, uobičajenu radnju, a dodana zamjenica 'vi' stvara snažnu opreku prema 'onima' (licemjerima i poganima) iz prethodnih stihova. Značenje: Molite ustrajno i neka vaš način molitve bude prepoznatljivo drukčiji od izvanjske pobožnosti i poganskog straha.

3. Oče naš Izvornik: πάτερ ἡμῶν [pater hēmōn] Gramatika: Imenica u vokativu jednine s osobnom zamjenicom u genitivu množine bez člana. Značenje: Obraćanje Bogu izravnim oslovljavanjem 'Oče' (iza kojeg stoji aramejsko prisno 'Abba') uvodi učenike u intimni odnos kakav ima sam Sin, dok zamjenica 'naš' isključuje svaki individualizam i smješta molitelja u zajednicu braće i sestara.

4. koji u tim nebesima Izvornik: ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς [ho en tois ouranois] Gramatika: Član u vokativu (ili nominativu u službi vokativa) koji poimeničuje prijedložni izraz u dativu množine. Grčki koristi množinu 'nebesa' prema hebrejskom obrascu (šamajim), čime se izražava neizmjernost i uzvišenost Božjeg prebivališta. Značenje: Dok oslovljavanje 'Oče' izražava Božju blizinu i nježnost, dodatak 'u nebesima' čuva svijest o Njegovoj svetosti, transcendenciji i suverenoj vlasti nad svemirom.

5. neka se posveti Izvornik: ἁγιασθήτω [hagiasthētō] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa pasivnog, treće lice jednine. Aorist imperativa u molitvi Bogu izražava žurnu, odlučnu molbu za konačnim i potpunim ostvarenjem radnje, dok je pasiv ovdje takozvani božanski pasiv (passivum divinum), gdje je sam Bog vršitelj radnje. Značenje: Molitva da sam Bog očituje svoju svetost u svijetu i u životima vjernika, tako da Njegovo ime bude prepoznato, čašćeno i slavljeno kao jedino sveto.

6. to ime tvoje Izvornik: τὸ ὄνομά σου [to onoma sou] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: U biblijskom mišljenju 'ime' nije tek oznaka, nego označava samu Božju osobu, Njegovu narav, karakter i objavljenu prisutnost.

Ovaj stih, poznat kao uvod u Očenaš, postavlja temelj za svaku ispravnu kršćansku molitvu. Molitva ovdje ne započinje traženjem rješenja za vlastite ljudske potrebe, nego se njezin fokus prvo usmjerava na Boga i Njegovu slavu. Isus uči svoje sljedbenike da Bogu pristupaju uravnoteženo: s nevjerojatnom intimnošću i povjerenjem djeteta prema ocu ('Oče naš'), ali istovremeno s dubokim strahopoštovanjem prema Njegovoj potpunoj suverenosti ('na nebesima').

Prva molba 'neka se sveti ime tvoje' ujedno je i temeljna svrha života vjernika. Njome se izražava duboka čežnja da se Božji savršeni karakter i Njegova svetost istinski prepoznaju, poštuju i proslave, ne samo u osobnim životima vjernika, nego i u cijelome svijetu. Stih tako savršeno spaja svijest o Božjoj blizini (imanenciji) s divljenjem prema Njegovoj neizmjernoj uzvišenosti (transcendenciji).