Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji jesi na Nebesima, sveti se ime Tvoje,
Vi, dakle, molite ovako: Oče naš, koji jesi na Nebesima, sveti se ime Tvoje,
Dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji.
Daj nam kruh naš svagdašnji,
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim
I ne uvedi nas u napast, već nas oslobodi od Zloga.
Daj nam kruh naš svagdašnji,
Hljeb naš potrebni daj nam danas;
τὸν ἄρτον ἡμῶν τὸν ἐπιούσιον δὸς ἡμῖν σήμερον·
ton arton hēmōn ton epiousion dos hēmin sēmeron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kruh naš svagdanji daj nama danas"
τὸν ἄρτον (ton arton) - kruh. Grčki izvornik je ἄρτος (artos), uz određeni član u akuzativu jednine. Predstavlja doslovni kruh i hranu nužnu za fizički život, ali se u biblijskoj teologiji proširuje i na duhovnu hranu te sve osnovne ljudske potrebe. ἡμῶν (hēmon) - naš. Osobna zamjenica u genitivu množine. Snažno naglašava zajedništvo; Isus uči da se Bogu ne obraćamo isključivo kao pojedinci, već kao dio zajednice vjernika. τὸν ἐπιούσιον (ton epiousion) - svagdanji / potrebni. Pridjev ἐπιούσιος (epiousios) izuzetno je rijetka riječ skovana specifično za ovu molitvu (hapax legomenon). Sastavljena je od 'epi' (nad, za) i 'ousia' (suština, bivanje). Prema teološkim tumačenjima znači: 1) kruh nužan za golo postojanje (fizičko preživljavanje), 2) kruh za sutrašnji dan (kruh koji dolazi), 3) 'nad-suštinski' kruh, što su rani crkveni oci često povezivali s euharistijom i Riječju Božjom. δὸς (dos) - daj. Glagol δίδωμι (didomi) u aoristu imperativa. Korištenje aorista ukazuje na specifičan i trenutačan čin davanja. Označava skrušenu molbu Bogu i svijest da je sve što imamo prvenstveno Božji dar i milost, a ne isključivo plod naših zasluga. ἡμῖν (hēmin) - nama. Osobna zamjenica u dativu množine. Još jednom podcrtava kolektivni aspekt molitve - blagoslov se traži za čitavu zajednicu, potičući solidarnost. σήμερον (sēmeron) - danas. Prilog vremena. Ključan izraz za razumijevanje Isusovog poziva na svakodnevno oslanjanje na Boga. Vjernik je pozvan živjeti u sadašnjosti, oslanjajući se na stalnu Božju providnost iz dana u dan, bez tjeskobne brige za budućnost.
Ovaj stih (Matej 6:11), kao središnja molba Očenaša, izražava temeljni stav djetinjeg povjerenja u Božju skrb. Zahtjev ne teži nakupljanju bogatstva, luksuzu niti materijalnoj osiguranosti za daleku budućnost, već priznaje potpunu ljudsku ovisnost o Bogu za najosnovnije životne potrebe. Naglasak na 'danas' poziva na život u sadašnjosti, oslobođen brige za sutra, u sigurnosti da će Božja milost svakog dana biti dovoljna.
Osim toga, stih je prožet snažnom sviješću o zajedništvu. Kroz korištenje množine ('naš', 'nama'), Isus podučava kršćane solidarnosti. Molitva za 'naš' kruh podsjeća nas da nismo sami te da darovi koje Bog proviđa obvezuju na dijeljenje, pravdu i brigu za bližnje koji su u oskudici.