Dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji.
Dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji.
Daj nam kruh naš svagdašnji,
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim
I ne uvedi nas u napast, već nas oslobodi od Zloga.
Naime, ako vi oprostite ljudima njihove greške, vaš Otac Nebeski vama će također oprostiti vaše;
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim
I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem;
καὶ ἄφες ἡμῖν τὰ ὀφειλήματα ἡμῶν, ὡς καὶ ἡμεῖς ἀφήκαμεν τοῖς ὀφειλέταις ἡμῶν·
kai aphes hēmin ta opheilēmata hēmōn hōs kai hēmeis aphēkamen tois opheiletais hēmōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i otpusti nama dugove naše, kao i mi otpustismo dužnicima našim"
καὶ (i) - Veznik koji povezuje ovaj zaziv s prethodnim molbama u Očenašu. ἄφες (otpusti / oprosti)
Izvornikgrč. ἀφίημι (aphiēmi). Glagol u aoristu imperativa aktivnog. Znači 'otpustiti', 'poslati od sebe', 'oprostiti'. Ukazuje na Božje potpuno brisanje i oslobađanje od duga (grijeha). ἡμῖν (nama) - Osobna zamjenica u dativu množine. τὰ ὀφειλήματα (dugove)
Izvornikgrč. ὀφείλημα (opheilēma). Imenica srednjeg roda u akuzativu množine. Označava stvarni dug ili obvezu. U židovskoj tradiciji i aramejskom jeziku Isusova vremena (hoba), dug je uobičajena i jasna metafora za grijeh. ἡμῶν (naše) - Osobna zamjenica u genitivu množine. ὡς (kao) - Prilog koji uvodi usporedbu ili način. καὶ (i)
Služi kao pojačanje'kao i'. ἡμεῖς (mi) - Osobna zamjenica u nominativu množine, kojom se naglašava naša vlastita uloga i odgovornost. ἀφήκαμεν (otpustismo / oprostismo)
Izvornikgrč. ἀφίημι (aphiēmi). Glagol u aoristu indikativa aktivnog. Korištenje aorista ukazuje na svršeni čin, sugerirajući da smo drugima već oprostili u trenutku kada od Boga tražimo oproštenje. τοῖς ὀφειλέταις (dužnicima)
Izvornikgrč. ὀφειλέτης (opheiletēs). Imenica muškog roda u dativu množine. Odnosi se na ljude koji su nama nešto skrivili, povrijedili nas ili nam doslovno duguju. ἡμῶν (našim) - Osobna zamjenica u genitivu množine.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Matej 6,12), koji je dio Molitve Gospodnje, koristi vrlo konkretnu financijsku i pravnu metaforu duga kako bi opisao duhovnu stvarnost grijeha. Pred Bogom su svi ljudi dužnici koji ne mogu sami isplatiti svoj dug, stoga je jedini spas u Božjem milosrdnom otpuštanju (ἀφίημι) te krivnje.
Istodobno, stih donosi vrlo ozbiljan teološki zahtjev: Isus snažno i neraskidivo povezuje primanje Božjeg milosrđa s našom praksom milosrđa prema drugima. Upotreba glagola 'otpustismo' u svršenom obliku (aorist) jasno uči da traženje i primanje Božjeg oproštenja pretpostavlja da smo mi već odlučili oprostiti onima koji su nas povrijedili. Opraštanje se tako ne prikazuje samo kao Božji dar, već kao način života koji vjernik mora aktivno provoditi.