I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim
I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim
I ne uvedi nas u napast, već nas oslobodi od Zloga.
Naime, ako vi oprostite ljudima njihove greške, vaš Otac Nebeski vama će također oprostiti vaše;
Ali ako vi ne oprostite ljudima, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.
Kad vi postite, ne pravite mračno lice, kao što čine licemjeri: oni uzmu žaloban izgled da bi pokazali ljudima kako oni poste. Uistinu, Ja vam to kažem: oni su primili nagradu svoju.
Naime, ako vi oprostite ljudima njihove greške, vaš Otac Nebeski vama će također oprostiti vaše;
Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski.
ἐὰν γὰρ ἀφῆτε τοῖς ἀνθρώποις τὰ παραπτώματα αὐτῶν, ἀφήσει καὶ ὑμῖν ὁ πατὴρ ὑμῶν ὁ οὐράνιος.
ean gar aphēte tois anthrōpois ta paraptōmata autōn aphēsei kai humin ho patēr humōn ho ouranios
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"ako jer oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama otac vaš nebeski"
ako - ἐὰν (ean): Kondicionalna čestica koja uvodi pogodbu. U kombinaciji s konjunktivom izražava vjerojatnost ili očekivanu mogućnost. jer / naime - γὰρ (gar): Uzročni veznik koji se u grčkom nalazi na drugom mjestu u rečenici (postpozitivno), a služi za objašnjenje ili povezivanje s prethodnom misli. oprostite / otpustite - ἀφῆτε (aphēte), grč. ἀφίημι (aphiēmi): Aorist konjunktiv aktivni, 2. lice množine. Doslovno znači 'otpustiti', 'poslati od sebe', 'pustiti da ode'. Teološki označava potpuno opraštanje duga, oslobađanje krivca od kazne i prestanak zadržavanja zamjeranja. ljudima - τοῖς ἀνθρώποις (tois anthrōpois), grč. ἄνθρωπος (anthrōpos): Dativ množine uz pripadajući član. Upućuje na naše bližnje, druge ljude s kojima imamo međuljudske odnose. prijestupe - τὰ παραπτώματα (ta paraptōmata), grč. παράπτωμα (paraptōma): Akuzativ množine. Doslovno znači 'posrtaj', 'pad sa strane', 'pogrješan korak'. Blaži je izraz od klasične riječi za grijeh (hamartia), a opisuje zastranjenje od pravog puta, slabost ili grešku. njihove - αὐτῶν (autōn): Genitiv množine osobne zamjenice 'autos'. Odnosi se na ljude i njihove prijestupe koji su usmjereni protiv nas. oprostit će / otpustit će - ἀφήσει (aphēsei), grč. ἀφίημι (aphiēmi): Futur prvi indikativ aktivni, 3. lice jednine. Ovdje predstavlja Božje obećano djelovanje i odgovor na našu odluku opraštanja. i / također - καὶ (kai): Sastavni veznik koji pojačava poveznicu i uspostavlja korelaciju između naše akcije i Božje reakcije. vama - ὑμῖν (hymin): Dativ množine osobne zamjenice drugog lica. Ističe osobno iskustvo primanja Božjeg oproštenja. otac - ὁ πατὴρ (ho patēr), grč. πατήρ (patēr): Nominativ jednine. Ukazuje na intiman, obiteljski odnos pun ljubavi koji Bog ima sa svojom djecom, za razliku od hladne slike strogog suca. vaš - ὑμῶν (hymōn): Genitiv množine osobne zamjenice. Naglašava osobnu prisnost i usvojenost vjernika – on nije samo stvoritelj općenito, već 'vaš' Otac. nebeski - ὁ οὐράνιος (ho ouranios), grč. οὐράνιος (ouranios): Pridjev u nominativu jednine, odnosi se na prebivalište u nebu. Označava Njegovu transcendentnost, savršenstvo, uzvišenost te Njegov suvereni autoritet iznad svake zemaljske stvarnosti.
Ovaj stih (Mt 6,14) sažima temeljno načelo Isusovog učenja o međuljudskim i božanskim odnosima: milost koju dobivamo od Boga neraskidivo je povezana s milošću koju pružamo drugima. Korištenje glagola 'aphiēmi' (otpustiti, poslati natrag dug) ukazuje na to da pravo opraštanje nije tek puki pasivni osjećaj, već stvarna, aktivna odluka volje kojom oslobađamo svog dužnika, čime istodobno otvaramo sebe za Božje oslobađanje naših vlastitih 'posrtaja' (paraptōmata).
Slika Boga kao 'nebeskog Oca' donosi duboku teološku toplinu ovom uvjetu: Bog želi da Njegova djeca odražavaju Njegov savršeni nebeski karakter ovdje na zemlji. Neopraštanje predstavlja duhovnu blokadu koja kvari naš odnos s Ocem, jer je suprotna samoj naravi Njegovog kraljevstva. Stoga, praštanje bližnjima postaje vidljivi znak našeg duhovnog sinovstva i apsolutni preduvjet za osobno iskustvo oslobađajuće Božje milosti.