Matej 6,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Ako naime oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski."

1. Ako naime Izvornik: ἐὰν γὰρ [ean gar] Gramatika: Pogodbeni veznik ἐὰν (ean) s konjunktivom uvodi uvjetnu rečenicu treće vrste, koja izražava realnu mogućnost u budućnosti čije ispunjenje ovisi o odluci subjekta. Uzročna čestica γὰρ (gar) stoji na drugom mjestu u rečenici i povezuje ovu misao kao obrazloženje prethodne molbe za oproštenje u Očenašu. Značenje: Ova konstrukcija pokazuje da Božje oproštenje u našem životu nije mehaničko, nego je duboko povezano s našom spremnošću da oprostimo drugima.

2. oprostite Izvornik: ἀφῆτε [aphēte] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom konjunktiva, 2. lice množine. Aorist ovdje gleda na čin opraštanja kao na konkretnu, cjelovitu odluku, a ne tek na neodređeni osjećaj. Značenje: Izvorno glagol ἀφίημι (aphiēmi) znači 'otpustiti', 'poslati dalje', 'pustiti iz ruku' ili 'poništiti dug'. Oprostiti u biblijskom smislu znači svjesno se odreći prava na osvetu i otpustiti dužnika.

3. prijestupe Izvornik: τὰ παραπτώματα [ta paraptōmata] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu množine s određenim članom, koji uz zamjenicu 'njihove' ukazuje na konkretne, stvarne uvrede koje su nam drugi nanijeli. Značenje: Dok je u samoj molitvi Očenaša (stih 12) upotrijebljena riječ 'dugovi', Isus ovdje u objašnjenju koristi riječ παράπτωμα (paraptōma), što doslovno znači 'pad pokraj puta', 'posrtaj' ili 'lažni korak'. Time se naglašava konkretan prijestup i kršenje ispravnog odnosa.

4. oprostit će Izvornik: ἀφήσει [aphēsei] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom indikativa, 3. lice jednine. Indikativ futura u glavnoj rečenici (apodozi) izražava sigurnu i zajamčenu posljedicu ispunjenog uvjeta. Značenje: Božji odgovor na čovjekovo opraštanje potpuno je pouzdan; kad čovjek otpusti tuđi prijestup, Otac će sa sigurnošću otpustiti njegove.

5. Otac vaš nebeski Izvornik: ὁ πατὴρ ὑμῶν ὁ οὐράνιος [ho patēr humōn ho ouranios] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s ponovljenim određenim članom ispred pridjeva (ὁ ... ὁ οὐράνιος). Takav atributivni položaj s ponovljenim članom u grčkom jeziku posebno ističe pridjev kao trajnu i bitnu osobinu. Značenje: Podsjeća učenike da onaj od koga traže oprost nije zemaljski sudac, nego njihov Otac koji prebiva u nebeskoj stvarnosti, iznad ljudskih ograničenja, ali koji od svoje djece traži da odražavaju njegov karakter.

Ovaj stih (Mt 6,14) sažima temeljno načelo Isusovog učenja o međuljudskim i božanskim odnosima: milost koju dobivamo od Boga neraskidivo je povezana s milošću koju pružamo drugima. Korištenje glagola 'aphiēmi' (otpustiti, poslati natrag dug) ukazuje na to da pravo opraštanje nije tek puki pasivni osjećaj, već stvarna, aktivna odluka volje kojom oslobađamo svog dužnika, čime istodobno otvaramo sebe za Božje oslobađanje naših vlastitih 'posrtaja' (paraptōmata).

Slika Boga kao 'nebeskog Oca' donosi duboku teološku toplinu ovom uvjetu: Bog želi da Njegova djeca odražavaju Njegov savršeni nebeski karakter ovdje na zemlji. Neopraštanje predstavlja duhovnu blokadu koja kvari naš odnos s Ocem, jer je suprotna samoj naravi Njegovog kraljevstva. Stoga, praštanje bližnjima postaje vidljivi znak našeg duhovnog sinovstva i apsolutni preduvjet za osobno iskustvo oslobađajuće Božje milosti.