Naime, ako vi oprostite ljudima njihove greške, vaš Otac Nebeski vama će također oprostiti vaše;
Naime, ako vi oprostite ljudima njihove greške, vaš Otac Nebeski vama će također oprostiti vaše;
Ali ako vi ne oprostite ljudima, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših.
Kad vi postite, ne pravite mračno lice, kao što čine licemjeri: oni uzmu žaloban izgled da bi pokazali ljudima kako oni poste. Uistinu, Ja vam to kažem: oni su primili nagradu svoju.
Za tebe, kad ti postiš, namiriši svoju glavu i operi svoje lice,
da ne pokažeš ljudima da postiš, već samo Ocu svome koji je ondje u tajnosti; a tvoj Otac koji vidi u tajnosti, nadoknadit će ti to.
Kad vi postite, ne pravite mračno lice, kao što čine licemjeri: oni uzmu žaloban izgled da bi pokazali ljudima kako oni poste. Uistinu, Ja vam to kažem: oni su primili nagradu svoju.
A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni načine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.
Ὅταν δὲ νηστεύητε, μὴ γίνεσθε ὡς οἱ ὑποκριταὶ σκυθρωποί· ἀφανίζουσιν γὰρ τὰ πρόσωπα αὐτῶν ὅπως φανῶσιν τοῖς ἀνθρώποις νηστεύοντες. ἀμὴν λέγω ὑμῖν ὅτι· ἀπέχουσιν τὸν μισθὸν αὐτῶν.
Hotan de nēsteuēte mē ginesthe hōs hoi hupokritai skuthrōpoi aphanizousin gar ta prosōpa autōn hopōs phanōsin tois anthrōpois nēsteuontes amēn legō humin hoti apechousin ton misthon autōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada pak postite, ne bivajte kao ti licemjeri namršteni, izobličuju jer ta lica njihova kako bi se pokazali tim ljudima posteći; zaista kažem vam, primaju u potpunosti tu plaću njihovu."
Kada pak postite (Ὅταν δὲ νηστεύητε, hotan de nēsteuēte): 'Nēsteuēte' dolazi od glagola 'nēsteuō' (νηστεύω), ovdje u prezentu konjunktiva aktivnog. Post u biblijskom smislu označava dragovoljno odricanje od hrane radi traženja Boga i duhovne obnove.
ne bivajte (μὴ γίνεσθε, mē ginesthe): Od glagola 'ginomai' (γίνομαι), u prezentu imperativa medijalnog. Isus izričito naređuje da ne preuzimaju takvo stanje ili ponašanje.
licemjeri (ὑποκριταὶ, hypokritai): Od imenice 'hypokritēs' (ὑποκριτής). Izvorno u grčkom jeziku označava glumca na pozornici, onoga koji nosi masku. Teološki označava osobu koja fingira pobožnost pred drugima, dok joj je srce daleko od iskrenog odnosa s Bogom.
namršteni / mrkoga lica (σκυθρωποί, skythrōpoi): Od pridjeva 'skythrōpos' (σκυθρωπός). Znači mračan, tužan, namršten. Odnosi se na praksu namjernog zapuštanja izgleda kako bi se okolini vizualno komunicirala patnja zbog posta.
izobličuju / nagrđuju (ἀφανίζουσιν, aphanizousin): Od glagola 'aphanizō' (ἀφανίζω). Znači učiniti nevidljivim, uništiti, unakaziti. Zanimljiva je igra riječi s korijenom 'phan-': oni 'izobličuju' (aphanizousin) svoja lica kako bi se 'pokazali' (phanōsin).
se pokazali (φανῶσιν, phanōsin): Od glagola 'phainō' (φαίνω), u aoristu konjunktiva pasivnog. Označava pojavljivanje u javnosti s namjerom privlačenja pozornosti. Njihov jedini motiv posta je da budu viđeni i cijenjeni od ljudi, a ne od Boga.
zaista (ἀμὴν, amēn): Potječe iz hebrejskog ('āmēn, אָמֵן) i znači 'zaista', 'istina' ili 'neka bude tako'. Koristi se za davanje apsolutnog autoriteta i svečanosti izgovorenim riječima.
primaju u potpunosti (ἀπέχουσιν, apechousin): Od glagola 'apechō' (ἀπέχω), prezent indikativa aktivnog. Ovo je snažan komercijalni izraz iz antičkog vremena koji je značio 'imati račun podmiren' ili 'primiti u cijelosti'.
plaću (μισθὸν, misthon): Od imenice 'misthos' (μισθός), što znači nagrada, naknada ili plaća. Budući da su tražili ljudsku hvalu i dobili je, njihova je 'transakcija' u potpunosti zatvorena te se nemaju čemu nadati od Boga.
Isus u ovom stihu oštro kritizira licemjernu pobožnost, posebno post koji se vrši isključivo radi samopromocije i ostavljanja dojma na druge. Korištenjem slikovite grčke kazališne terminologije ('licemjeri' kao glumci pod maskama) i komercijalnog jezika onoga vremena ('primaju u potpunosti svoju plaću'), On dekonstruira vjerska djela kojima je motiv ljudsko odobravanje.
Glavna poruka je da svako duhovno djelo gubi svoju nadnaravnu vrijednost ako mu je motiv ljudska slava. Autentična pobožnost traži intimnost i skrovitost srca usmjerenog isključivo prema Bogu. Bog ne nagrađuje ono što je već 'naplaćeno' divljenjem prolaznog svijeta, već gleda na istinske motive.