Ako pak ne oprostite ljudima, neće ni Otac vaš oprostiti prijestupa vaših.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ako pak ne oprostite ljudima, neće ni Otac vaš oprostiti prijestupa vaših.
A kada postite, ne budite mrki kao licemjeri; jer izobličuju lica svoja kako bi se pokazali ljudima da poste. Amen, kažem vam: primili su plaću svoju.
A ti, kada postiš, pomaži glavu svoju i lice svoje umij,
kako se ne bi pokazao ljudima da postiš, nego Ocu svojemu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj koji gleda u skrovitosti uzvratit će ti.
Ne zgrćite sebi blaga na zemlji, gdje moljac i hrđa uništavaju i gdje kradljivci potkopavaju i kradu;
A ti, kada postiš, pomaži glavu svoju i lice svoje umij,
A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,
σὺ δὲ νηστεύων ἄλειψαί σου τὴν κεφαλὴν καὶ τὸ πρόσωπόν σου νίψαι
su de nēsteuōn aleipsai sou tēn kephalēn kai to prosōpon sou nipsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ti a posteći pomaži svoju tu glavu i to lice svoje umij"
1. Ti a Izvornik: σὺ δὲ [su de] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz suprotnu česticu. U grčkom se osobna zamjenica u nominativu navodi samo kada se želi postići snažan kontrast, dok čestica označava prijelaz i suprotnost prema prethodno opisanim licemjerima. Značenje: Isus izravno i osobno oslovljava svakog pojedinog učenika, postavljajući njegovo ponašanje u oštru suprotnost prema javnom paradiranju pobožnosti.
2. posteći Izvornik: νηστεύων [nēsteuōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Označava trajnu ili istovremenu radnju koja opisuje okolnosti u kojima se vrše glavne zapovijedi u rečenici ('dok postiš', 'kada god postiš'). Značenje: Post se ovdje podrazumijeva kao redovita praksa vjernika, ali nije sam sebi svrha, nego duhovno stanje koje prati svakodnevni život.
3. pomaži Izvornik: ἄλειψαί [aleipsai] Gramatika: Imperativ aorista u mediju, 2. lice jednine. Aorist ovdje nalaže konkretnu, poduzetnu radnju prije izlaska u javnost, dok medijski oblik naglašava da subjekt vrši radnju na sebi i za sebe. Značenje: U antičkom svijetu pomazivanje glave maslinovim uljem bilo je dio redovite higijene, ali i znak radosti i svježine, čime se namjerno prikriva fizička iscrpljenost od posta.
4. svoju tu glavu Izvornik: σου τὴν κεφαλὴν [sou tēn kephalēn] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine nalazi se u naglašenom položaju ispred određenog člana i imenice u akuzativu. Ovakav poredak riječi dodatno ističe osobnu brigu o vlastitom izgledu. Značenje: Glava, koja bi kod isposnika u žalosti bila posuta pepelom i neuredna, kod Kristova učenika mora odražavati urednost i dostojanstvo.
5. to lice svoje Izvornik: τὸ πρόσωπόν σου [to prosōpon sou] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda uz posvojni genitiv osobne zamjenice. Riječ doslovno označava dio lica oko očiju, odnosno ono što je okrenuto prema drugima. Značenje: Lice je mjesto koje licemjeri izobličuju kako bi privukli poglede (prethodni stih), a učenik ga treba očistiti da na njemu ne ostane nikakav umjetni trag trpljenja.
6. umij Izvornik: νίψαι [nipsai] Gramatika: Imperativ aorista u mediju, 2. lice jednine. Kao i kod glagola 'pomazati', aorist označava cjelovitu radnju, a medij izravnu povratnost radnje na samog vršitelja ('operi samoga sebe'). Značenje: Za razliku od glagola koji znači pranje cijeloga tijela, ovaj glagol označava pranje pojedinih dijelova tijela (lica, ruku ili nogu), čime se vjernik vraća u sasvim uobičajen, svakodnevni izgled pred ljudima.
Ovaj stih (Matej 6,17) donosi Isusovu uputu o pravoj prirodi posta, suprotstavljajući autentičnu pobožnost licemjernom ponašanju. Dok su licemjeri svjesno zanemarivali osobnu higijenu (nisu prali lica ni mazali glavu uljem) kako bi javno pokazali svoju žrtvu i patnju te tako zadobili pohvale od ljudi, Isus nalaže svojim sljedbenicima da tijekom posta zadrže normalan, pa čak i radostan svakodnevni izgled.
Smisao posta nije u vanjskoj demonstraciji duhovnosti, već u intimnom odnosu i unutarnjem stavu srca pred Bogom. Pranje lica i mazanje glave uljem u ono su vrijeme bili znakovi radosti, osvježenja i redovitog života. Obavljajući te uobičajene radnje tijekom posta, vjernik skriva svoju žrtvu od ljudskih pogleda i usmjerava je isključivo Ocu koji vidi u tajnosti. Na taj način post prestaje biti predstava za javnost i postaje iskren čin obožavanja.