I kada molite, ne budite kao licemjeri, jer vole u sinagogama i na uglovima trgova stojeći moliti kako bi se pokazali ljudima. Amen, kažem vam: primili su plaću svoju.
A ti, kada moliš, uđi u sobu svoju, zatvori vrata svoja i pomoli se Ocu svojemu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj koji gleda u skrovitosti uzvratit će ti.
A moleći ne blebećite kao pogani; jer misle da će u mnogorječivosti svojoj biti uslišani.
Ne budite dakle slični njima; jer zna Otac vaš što vam je potrebno prije negoli Ga vi zaiskate.
Ovako dakle molite vi: 'Oče naš, koji jesi na Nebesima, neka se sveti Ime Tvoje;
A moleći ne blebećite kao pogani; jer misle da će u mnogorječivosti svojoj biti uslišani.
A kad se molite, ne govorite mnogo kao neznabošci; jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.
προσευχόμενοι δὲ μὴ βατταλογήσητε ὥσπερ οἱ ἐθνικοί· δοκοῦσιν γὰρ ὅτι ἐν τῇ πολυλογίᾳ αὐτῶν εἰσακουσθήσονται.
proseuchomenoi de mē battalogēsēte hōsper hoi ethnikoi dokousin gar hoti en tēa polulogia autōn eisakousthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Moleći pak ne blebećite kao pogani; misle naime da u mnogorječivosti svojoj bit će uslišani."
1. Moleći pak Izvornik: προσευχόμενοι δὲ [proseuchomenoi de] Gramatika: Particip prezenta medija/pasiva u nominativu množine muškog roda uz česticu δέ koja uvodi novu misao. Particip ovdje ima vremensku funkciju ('dok molite', 'kada molite'). Značenje: Nakon upozorenja na vanjsko licemjerje (gdje i pred kim se moli), Isus prelazi na unutarnji sadržaj i način same molitve.
2. ne blebećite Izvornik: μὴ βατταλογήσητε [mē battalogēsēte] Gramatika: Negacija μή s konjunktivom aorista aktivnog, 2. lice množine. U grčkom jeziku konstrukcija μή s konjunktivom aorista služi za zabranu započinjanja radnje ('nemojte uopće početi blebetati'). Značenje: Glagol βατταλογέω je izuzetno rijedak (u cijelom Novom zavjetu pojavljuje se samo ovdje) i vjerojatno je onomatopejskog podrijetla: označava mucanje, prazno brbljanje ili mehaničko nizanje besmislenih slogova i formula.
3. pogani Izvornik: οἱ ἐθνικοί [hoi ethnikoi] Gramatika: Poimeničeni pridjev u nominativu množine muškog roda s određenim članom, izveden od imenice ἔθνος (narod). Značenje: U židovskom rječniku označava pripadnike nežidovskih naroda koji ne poznaju pravoga Boga. U njihovim je kultovima bilo uobičajeno zazivati božanstva dugim popisima imena i magijskim ponavljanjima kako bi ih se pridobilo.
4. misle naime Izvornik: δοκοῦσιν γὰρ [dokousin gar] Gramatika: Prezent indikativa aktivnog, 3. lice množine od glagola δοκέω (misliti, pretpostavljati, činiti se) uz uzročni veznik γάρ (jer, naime). Značenje: Glagol δοκέω često opisuje subjektivno, pogrešno mišljenje ili iluziju: pogani žive u zabludi o tome kako Bog djeluje.
5. u mnogorječivosti svojoj Izvornik: ἐν τῇ πολυλογίᾳ αὐτῶν [en tē polulogia autōn] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine ženskog roda koji ovdje ima instrumentalno-uzročno značenje ('po svojoj mnogorječivosti', 'zbog mnoštva svojih riječi'). Imenica je složenica od πολύς (mnogo) i λόγος (riječ). Značenje: Pojašnjava što znači prethodni glagol βατταλογέω: nije riječ o iskrenoj ustrajnosti u molitvi, nego o proračunatom gomilanju riječi s uvjerenjem da se Boga može tehnikom i količinom izgovorenoga prisiliti na djelovanje.
6. bit će uslišani Izvornik: εἰσακουσθήσονται [eisakousthēsontai] Gramatika: Futur indikativa pasivnog, 3. lice množine od složenog glagola εἰσακούω (od εἰς + ἀκούω). Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), pri čemu je neizrečeni vršitelj radnje Bog. Značenje: Složeni glagol ne znači samo 'čuti', nego 'poslušati' i 'uslišati molbu'. Isus odbacuje pogansku ideju da je Božje uslišanje rezultat ljudske rječitosti.
Ovaj stih (iz Mateja 6,7) donosi snažno Isusovo upozorenje učenicima o ispravnom stavu prilikom molitve. Isus pritom ne kritizira dugu molitvu samu po sebi – budući da je i on sam često provodio cijele noći moleći se – nego strogo osuđuje poganski, mehanički pristup. U tom iskrivljenom shvaćanju, vjernik misli da može manipulirati Bogom nabrajanjem mnoštva riječi, kao da se radi o magijskom obredu gdje će kvantiteta izgovorenoga iznuditi božansku reakciju.
Glavna poruka je duboko oslobađajuća: biblijski Bog Otac nije distancirano i hirovito božanstvo koje bi trebalo informirati, impresionirati ili umarati dugim govorima. On traži iskreno srce, intimni odnos i potpuno dječje povjerenje. Autentična kršćanska molitva stoga ne smije biti puko nabrajanje ispraznih fraza, već živi susret u kojem kvaliteta odnosa neizmjerno nadilazi količinu izgovorenih riječi.