A ti, kada moliš, uđi u sobu svoju, zatvori vrata svoja i pomoli se Ocu svojemu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj koji gleda u skrovitosti uzvratit će ti.
A moleći ne blebećite kao pogani; jer misle da će u mnogorječivosti svojoj biti uslišani.
Ne budite dakle slični njima; jer zna Otac vaš što vam je potrebno prije negoli Ga vi zaiskate.
Ovako dakle molite vi: 'Oče naš, koji jesi na Nebesima, neka se sveti Ime Tvoje;
neka dođe Kraljevstvo Tvoje; neka bude Volja Tvoja, kako na Nebu tako i na Zemlji;
Ne budite dakle slični njima; jer zna Otac vaš što vam je potrebno prije negoli Ga vi zaiskate.
Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše;
μὴ οὖν ὁμοιωθῆτε αὐτοῖς· οἶδεν γὰρ ὁ θεὸς ὁ πατὴρ ὑμῶν ὧν χρείαν ἔχετε πρὸ τοῦ ὑμᾶς αἰτῆσαι αὐτόν.¶
mē oun homoiōthēte autois oiden gar ho theos ho patēr humōn hōn chreian echete pro tou humas aitēsai auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne postanite slični dakle njima; zna naime Otac vaš kojih stvari potrebu imate prije negoli vi zatražite njega."
1. Ne postanite slični dakle Izvornik: μὴ οὖν ὁμοιωθῆτε [mē oun homoiōthēte] Gramatika: Negacija μή s konjunktivom aorista pasivnog, 2. lice množine od glagola ὁμοιόω (učiniti sličnim, izjednačiti), uz zaključni veznik οὖν (dakle, stoga). Pasiv ovdje ima povratno/medijalno značenje ('nemojte se izjednačiti', 'ne postanite nalik'). Značenje: Veznik οὖν izvlači izravan zaključak iz prethodnog opisa poganske molitve: budući da se pogansko gomilanje riječi temelji na krivoj slici Boga, učenici ne smiju preuzeti takav mentalitet.
2. zna naime Izvornik: οἶδεν γὰρ [oiden gar] Gramatika: Glagol οἶδα u perfektu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz uzročni veznik γάρ. Ovaj glagol ima oblik perfekta, ali značenje prezenta ('zna') i označava potpuno, neposredno i trajno znanje. Značenje: Suprotstavlja se glagolu δοκοῦσιν ('misle/umišljaju') iz prethodnog stiha: nasuprot poganskim nagađanjima stoji Očevo savršeno i unaprijed prisutno znanje.
3. kojih stvari potrebu imate Izvornik: ὧν χρείαν ἔχετε [hōn chreian echete] Gramatika: Odnosna zamjenica u genitivu množine srednjeg roda (ὧν) ovisi o imenici χρείαν (akuzativ jednine: 'potrebu') uz glagol ἔχετε (prezent indikativa aktivnog, 2. lice množine: 'imate'). Izraz χρείαν ἔχω s genitivom standardni je grčki idiom za 'imati potrebu za čim' / 'trebati što'. Značenje: Naglasak je na stvarnim životnim potrebama (χρεία), a ne na pukim željama, pri čemu ih Otac poznaje u potpunosti.
4. prije negoli vi zatražite njega Izvornik: πρὸ τοῦ ὑμᾶς αἰτῆσαι αὐτόν [pro tou humas aitēsai auton] Gramatika: Prijedlog πρό s poimeničenim infinitivom aorista aktivnog (τοῦ ... αἰτῆσαι) i subjektom infinitiva u akuzativu (ὑμᾶς - 'vi'). Konstrukcija πρὸ τοῦ + akuzativ + infinitiv standardni je grčki način izricanja vremenske zavisne rečenice za radnju koja tek slijedi ('prije vašeg traženja njega'). Značenje: Molitva ne služi tome da se Boga informira o nečemu što On ne bi znao, niti da ga se nagovori, nego je izraz povjerenja djeteta u Oca koji već unaprijed brine (što priprema uvod u Molitvu Gospodnju u idućem stihu).
Ovaj stih (Matej 6:8) donosi oslobađajuću istinu o prirodi kršćanske molitve i Božjem karakteru. Isus jasno razdvaja poganski način molitve, koji se oslanjao na manipulaciju, ponavljanje i puko informiranje božanstva, od autentičnog kršćanskog odnosa s Bogom. Budući da je Bog sveznajući i brižni Otac, naša molitva ne služi tome da Mu prenesemo informacije koje On ne bi znao, niti tome da Ga na silu 'nagovorimo' na pomoć.
Naprotiv, molitva prvenstveno služi našem vlastitom usklađivanju s Njegovom voljom, izražavanju naše ovisnosti o Njemu te njegovanju prisnog odnosa s Ocem. Naše potrebe su već poznate Njegovom savršenom umu, što znači da vjernik molitvi može pristupiti s dubokim mirom, sigurnošću i djetinjim povjerenjem, potpuno oslobođen potrebe za praznim brbljanjem i duhovnom tjeskobom.