Početna ›

Matej 6,24 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Svjetiljka tijela jest oko. Ako dakle oko tvoje bude čisto, cijelo će tijelo tvoje biti svijetlo;

ako pak oko tvoje bude zlo, cijelo će tijelo tvoje biti mračno. Ako je dakle svjetlo koje je u tebi tama, kolika li je tek tama!

Nitko ne može dvojici gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prionuti, a drugoga prezreti. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

Zbog toga vam kažem: ne brinite se tjeskobno za život svoj, što ćete jesti ili što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se odjenuti. Nije li život vredniji od hrane i tijelo od odjeće?

Pogledajte ptice Nebeske: ne siju niti žanju niti skupljaju u žitnice, a Otac vaš Nebeski hrani ih. Ne vrijedite li vi mnogo više od njih?

Biblija

Nitko ne može dvojici gospodara služiti; jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prionuti, a drugoga prezreti. Ne možete služiti Bogu i mamonu.

Daničić-Karadžić

Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.

Original

Οὐδεὶς δύναται δυσὶ κυρίοις δουλεύειν· ἢ γὰρ τὸν ἕνα μισήσει καὶ τὸν ἕτερον ἀγαπήσει ἢ ἑνὸς ἀνθέξεται καὶ τοῦ ἑτέρου καταφρονήσει. οὐ δύνασθε θεῷ δουλεύειν καὶ μαμωνᾷ.¶

Izgovor

Oudeis dunatai dusi kuriois douleuein ē gar ton hena misēsei kai ton heteron agapēsei ē henos anthexetai kai tou heterou kataphronēsei ou dunasthe theō douleuein kai mamōna

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Nitko može dvojici gospodara robovati; ili naime toga jednoga mrzit će i toga drugoga ljubit će ili jednoga držat će se i toga drugoga prezret će. Ne možete Bogu robovati i mamonu."

Analiza

1. Nitko može Izvornik: Οὐδεὶς δύναται [Oudeis dunatai] Gramatika: Niječna zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('nijedan') uz glagol u prezentu indikativa medija/pasiva, 3. lice jednine. U grčkom jeziku jedna negacija na početku dovoljna je da zaniječe cijelu rečenicu, dok hrvatski traži dvostruku negaciju ('nitko ne može'). Značenje: Izriče apsolutnu nemogućnost, a ne samo moralnu zabranu: podijeljena odanost u samoj je svojoj naravi neizvediva.

2. dvojici gospodara robovati Izvornik: δυσὶ κυρίοις δουλεύειν [dusi kuriois douleuein] Gramatika: Broj i imenica u dativu množine uz prezent infinitiva aktivnog. Glagol je izveden iz imenice za roba (doulos) i u prezentu označava trajno stanje pripadnosti i potpunog podlaganja, a ne povremeno obavljanje posla za plaću. Značenje: U antičkom svijetu najamnik je mogao raditi za više poslodavaca, ali rob je bio cjelovito vlasništvo samo jednoga gospodara koji je polagao pravo na sve njegovo vrijeme i volju.

3. mrzit će ... ljubit će Izvornik: μισήσει ... ἀγαπήσει [misēsei ... agapēsei] Gramatika: Dva glagola u futuru indikativa aktivnog, 3. lice jednine, povezana rastavnim i sastavnim veznikom, s objektima u akuzativu jednine ('toga jednoga ... toga drugoga', gdje 'drugi' znači 'drugačiji od dvojice'). Značenje: U biblijskom i semitskom načinu izražavanja opreka 'ljubiti – mrziti' ne označava nužno buran emocionalni bijes, nego odluku volje: dati apsolutnu prednost jednomu, a drugoga staviti u drugi plan kada dođe do sukoba njihovih zahtjeva.

4. držat će se ... prezret će Izvornik: ἀνθέξεται ... καταφρονήσει [anthexetai ... kataphronēsei] Gramatika: Prvi je glagol u futuru indikativa medija, a drugi u futuru indikativa aktiva, 3. lice jednine; oba upravljaju genitivom ('jednoga ... toga drugoga'). Medijski oblik prvog glagola (doslovno 'držati se čvrsto nasuprot nečemu') naglašava osobno prianjanje, dok je drugi složenica od 'dolje' i 'misliti'. Značenje: Tumači prethodni par glagola: vjernost jednom gospodaru ('čvrsto prianjanje') neizbježno vodi do omalovažavanja ('gledanja svisoka, neuzimanja ozbiljno') zahtjeva onog drugog.

5. Bogu Izvornik: θεῷ [theō] Gramatika: Imenica muškog roda u dativu jednine bez određenog člana, kao neizravni objekt glagola 'robovati'. Odsutnost člana naglašava samu božansku narav i karakter Onoga komu se služi. Značenje: Bog po samoj svojoj biti kao Stvoritelj i Gospodar traži nepodijeljeno srce, pa svako stavljanje nečega drugog uz bok Njemu zapravo znači odbacivanje Njegova gospodstva.

6. mamonu Izvornik: μαμωνᾷ [mamōna] Gramatika: Aramejska posuđenica u grčkom jeziku, deklinirana kao imenica prve deklinacije muškog roda u dativu jednine. Ovdje stoji bez člana, paralelno s imenicom 'Bogu', čime dobiva obilježje personificiranog gospodara. Značenje: Potječe od aramejske riječi (māmōnā) za imetak, bogatstvo i dobit, vjerojatno povezane sa semitskim korijenom 'mn ('ono u što se čovjek pouzdaje'). Isus ovdje imetak prikazuje kao lažnog boga i suparničkog gospodara koji traži čovjekovo srce, povjerenje i ropsku poslušnost. Imena:

- Bog [θεῷ / theō] (ostalo) Znači: Bog, božanstvo Tvorba: Opća grčka imenica (ὁ θεός) neizvjesne indoeuropske etimologije, koja u biblijskom grčkom prevodi hebrejske nazive za jedinoga Boga (El, Elohim) i piše se velikim početnim slovom kao vlastito ime Stvoritelja.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 6,24) jedan je od najradikalnijih Isusovih iskaza o ljudskoj odanosti i duhovnom identitetu. Temeljna je poruka jasna: ljudsko srce nije sposobno za dualizam kada je riječ o njegovom najvišem osloncu i gospodaru. Pokušaj istovremenog ugađanja Bogu i materijalnom bogatstvu osuđen je na potpunu propast jer oni imaju dijametralno suprotne zahtjeve; jedan zahtijeva davanje i pouzdanje, dok drugi potiče na sebičnost i zemaljsku sigurnost.

Teološki gledano, Isus ovdje materijalna dobra ne svrstava u neutralne, beživotne objekte, već ih prepoznaje kao aktivnu, potencijalno demonsku duhovnu silu koja želi preuzeti kontrolu nad ljudskim životom. Pravo i ispravno bogoštovlje isključuje svaki oblik idolopoklonstva. Jedino isključivom i apsolutnom odanošću pravome Bogu čovjek ostvaruje istinsku slobodu i prestaje biti rob prolaznih, stvorenih stvari.