Blaženi milosrdni: bit će im učinjeno milosrđe;
Blaženi milosrdni: bit će im učinjeno milosrđe;
Blaženi čistih srca: oni će vidjeti Boga.
Blaženi oni koji čine mirotvorna djela: oni će biti nazvani sinovima Božjim.
Blaženi oni koji su proganjani zbog pravednosti: Kraljevstvo Nebesa njihovo je.
Blaženi ste vi kad vas se vrijeđa, kad vas se proganja i kad se lažno protiv vas svašta govori zbog Mene.
Blaženi oni koji čine mirotvorna djela: oni će biti nazvani sinovima Božjim.
Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati;
Μακάριοι οἱ εἰρηνοποιοί, ὅτι αὐτοὶ υἱοὶ θεοῦ κληθήσονται.¶
Makarioi hoi eirēnopoioi hoti autoi huioi theou klēthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"blaženi oni mirotvorci, jer oni sinovi Boga nazvat će se."
μακάριοι (blaženi, grč. μακάριοι, makarioi): Pridjev u nominativu množine. Označava stanje potpunog blaženstva, duboke unutarnje radosti i božanske naklonosti koja ne ovisi o vanjskim okolnostima. U biblijskom smislu, to je objektivno stanje onih koji imaju udjela u Božjem kraljevstvu.
οἱ (oni, grč. οἱ, hoi): Određeni član u nominativu množine. Služi za pojačavanje određenosti imenice koja slijedi.
εἰρηνοποιοί (mirotvorci, grč. εἰρηνοποιοί, eirēnopoioi): Složenica nastala od riječi εἰρήνη (eirēnē - mir, što odgovara hebrejskom šalom) i glagola ποιέω (poieō - činiti, stvarati). Ne odnosi se na pasivne ljubitelje mira, već na one koji aktivno, često uz osobnu žrtvu, rade na uspostavljanju mira, cjelovitosti i pomirenja.
ὅτι (jer/zato što, grč. ὅτι, hoti): Veznik koji uvodi uzročnu rečenicu, objašnjavajući temelj ili razlog prethodno izrečenog blaženstva.
αὐτοὶ (oni, grč. αὐτοὶ, autoi): Osobna zamjenica, 3. lice množine. Njezina upotreba u grčkom tekstu služi za emfazu (naglašavanje) – upravo oni (i nitko drugi) će dobiti to specifično obećanje.
υἱοὶ (sinovi, grč. υἱοὶ, huioi): Imenica u nominativu množine. U semitskom razmišljanju, nazvati se nečijim 'sinom' značilo je dijeliti njegov karakter i narav, pokazati 'obiteljsku sličnost'.
θεοῦ (Boga, grč. θεοῦ, theou): Imenica u genitivu koji označava pripadnost (genitiv posesivni) ili odnos. Zajedno sa 'sinovi' označava poseban, intiman odnos vjernika s Bogom.
κληθήσονται (nazvat će se / bit će nazvani, grč. κληθήσονται, klēthēsontai): Glagol καλέω u futuru prvom, pasiv. Ovo je tzv. božanski pasiv (divinum passivum), tipičan židovski način izražavanja kojim se izbjegava izravno izgovaranje Božjeg imena, a znači da će ih sam Bog prepoznati, potvrditi i proglasiti svojom djecom.
Ovaj stih (Matej 5,9), dio Isusovog Govora na gori, postavlja iznimno visok standard za vjernike povezujući božanski identitet s aktivnim stvaranjem mira. Zahtjev za mirotvorstvom nije tek pasivno izbjegavanje sukoba, već proaktivno zalaganje za 'šalom' – cjelovitost, pravednost i pomirenje u razbijenom svijetu, što odražava srce i karakter samoga Boga.
Obećanje da će se mirotvorci 'nazvati sinovima Božjim' ima dvostruko značenje: ono potvrđuje njihov sadašnji identitet jer svojim djelovanjem već pokazuju obiteljsku sličnost sa svojim nebeskim Ocem, ali nosi i eshatološku nadu. Konačnu potvrdu tog statusa dat će sam Bog na kraju vremena, kada će ih javno priznati kao svoje nasljednike i dionike Njegovog vječnog kraljevstva.