Blaženi oni koji plaču: oni će biti utješeni.
Blaženi oni koji plaču: oni će biti utješeni.
Blaženi oni koji su gladni i žedni pravde: bit će nasićeni.
Blaženi milosrdni: bit će im učinjeno milosrđe;
Blaženi čistih srca: oni će vidjeti Boga.
Blaženi oni koji čine mirotvorna djela: oni će biti nazvani sinovima Božjim.
Blaženi milosrdni: bit će im učinjeno milosrđe;
Blago milostivima, jer će biti pomilovani;
Μακάριοι οἱ ἐλεήμονες, ὅτι αὐτοὶ ἐλεηθήσονται.¶
Makarioi hoi eleēmones hoti autoi eleēthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blaženi milosrdni, jer oni će biti pomilovani."
Blaženi (grč. μακάριοι, makarioi): Pridjev u nominativu množine muškog roda. U biblijskom smislu ne označava tek prolaznu sreću, već duboko, trajno stanje duhovnog blagostanja i božanskog blagoslova koje proizlazi iz sudjelovanja u Božjem kraljevstvu.
[određeni član] (grč. οἱ, hoi): Određeni član u nominativu množine koji u grčkom služi za poimeničenje sljedećeg pridjeva, pretvarajući ga u imenicu ('oni koji su milosrdni').
milosrdni (grč. ἐλεήμονες, eleēmones): Dolazi od imenice 'eleos' (milosrđe). Ovo označava aktivno suosjećanje koje prelazi u djelo prema onima koji su u potrebi ili bijedi. U Starom zavjetu odgovara dubokom hebrejskom konceptu 'hesed', što znači Božju vjernu, savezničku ljubav i milosrđe na djelu.
jer (grč. ὅτι, hoti): Veznik koji uvodi uzročnu rečenicu i objašnjava temelj ili razlog prethodno proglašenog blaženstva.
oni (grč. αὐτοὶ, autoi): Osobna zamjenica za treće lice množine. Ovdje je naglašena, što znači 'upravo oni' ili 'sami oni', ističući da će specifično takvi ljudi primiti božanski odgovor.
će biti pomilovani / zadobit će milosrđe (grč. ἐλεηθήσονται, eleēthēsontai): Glagol 'eleeō' u futuru pasivnom. Ovo je klasičan primjer 'božanskog pasiva' (passivum divinum), židovskog načina govora u kojem se izbjegava izravno spominjanje Božjeg imena, ali je jasno da je Bog onaj koji vrši radnju. Znači: 'Bog će im iskazati milosrđe'.
Ovaj stih (Matej 5:7) iz Isusovog Govora na gori izražava temeljno načelo Božjeg kraljevstva: neraskidivu povezanost između ljudskog milosrđa prema bližnjima i Božjeg milosrđa prema čovjeku. Milosrđe u biblijskom smislu nije tek emocija ili sućut izdaleka, već djelatna ljubav, konkretno pomaganje i spremnost na opraštanje.
Korištenje božanskog pasiva i futurističkog vremena usmjerava pažnju na eshatološko obećanje. Oni koji u svom ovozemaljskom životu odražavaju Božji karakter pokazujući milosrđe, imaju potpunu sigurnost da će na konačnom sudu biti obuhvaćeni Njegovom neizmjernom milošću, oslobođeni osude i primljeni u vječnost.