Blaženi krotki: oni će zemlju baštiniti.
Blaženi krotki: oni će zemlju baštiniti.
Blaženi oni koji plaču: oni će biti utješeni.
Blaženi oni koji su gladni i žedni pravde: bit će nasićeni.
Blaženi milosrdni: bit će im učinjeno milosrđe;
Blaženi čistih srca: oni će vidjeti Boga.
Blaženi oni koji su gladni i žedni pravde: bit će nasićeni.
Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;
Μακάριοι οἱ πεινῶντες καὶ διψῶντες τὴν δικαιοσύνην, ὅτι αὐτοὶ χορτασθήσονται.¶
Makarioi hoi peinōntes kai dipsōntes tēn dikaiosunēn hoti autoi chortasthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blaženi oni gladujući i žeđajući pravednost, jer oni bit će nasićeni."
Blaženi (grč. μακάριοι, translit. makarioi): Riječ označava stanje duboke radosti, sreće, blaženstva i Božje naklonosti koje je neovisno o vanjskim okolnostima ili životnim nedaćama.
Gladujući i žeđajući (grč. πεινῶντες καὶ διψῶντες, translit. peinōntes kai dipsōntes): Gramatički, ovo su participi prezenta aktivnog. Vrijeme prezenta ukazuje na kontinuiranu, trajnu radnju i stanje. To ne predstavlja prolaznu želju, već stalnu, duboku i egzistencijalnu duhovnu potrebu, jednako snažnu i očajničku kao što je i doslovna fizička potreba za preživljavanjem.
Pravednost (grč. δικαιοσύνην, translit. dikaiosynēn): Označava usklađenost s Božjom voljom, karakterom i standardima. U biblijskom i teološkom smislu obuhvaća osobnu svetost, ispravan odnos s Bogom kroz Njegovo opravdanje, ali i snažnu želju za ostvarenjem Božje pravde i poretka u svijetu.
Bit će nasićeni (grč. χορτασθήσονται, translit. chortasthēsontai): Glagol je u futuru pasivnom. Izvorno se u antičkom svijetu koristio za hranjenje ili tovljenje stoke do točke potpunog zasićenja, što ovdje slikovito sugerira apsolutno, obilno i savršeno ispunjenje. Korištenje pasiva (tzv. 'božanski pasiv') snažno ukazuje na to da čovjek ne može sam utažiti tu duhovnu glad, već je Bog taj koji djeluje, odgovara na čežnju i daruje ispunjenje.
Ovaj stih (Matej 5:6) iz Isusovog Govora na gori uči nas da prava i trajna sreća ne proizlazi iz stjecanja zemaljskih bogatstava, moći ili pukog zadovoljavanja fizičkih potreba, već isključivo iz duboke, goruće čežnje za Bogom, Njegovom voljom i ispravnošću. Isus tu preokreće uobičajena ljudska mjerila vrijednosti stavljajući duhovno siromaštvo i ovisnost o Bogu na samo središte ljudskog postojanja.
Istovremeno, stih donosi jedno od najsnažnijih obećanja u Novom zavjetu. Oni čiji je glavni životni prioritet traženje Božje pravednosti neće ostati prazni ni razočarani. Sam Bog preuzima inicijativu te će u potpunosti i savršeno zadovoljiti njihovu najveću potrebu, darujući im već sada nutarnji mir i smisao, a u vječnosti puninu svoga prisustva.