Matej 5,4 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Blaženi oni tugujući, jer oni bit će utješeni."

Blaženi - μακάριοι (makarioi): Pridjev u nominativu množine muškog roda. Označava stanje duboke, objektivne radosti i božanskog blagoslova koje ne ovisi o prolaznim vanjskim okolnostima, već o odnosu s Bogom.

Oni tugujući - οἱ πενθοῦντες (hoi penthountes): Određeni član i particip prezenta aktivnog glagola πενθέω (pentheō). Ovaj glagol izražava najdublju, gorku tugu (često se koristio za žalovanje za mrtvima). Teološki ukazuje na duboko pokajničko žaljenje zbog vlastitih grijeha, grijeha društva i slomljenosti svijeta odvojenog od Boga. Prezent particip implicira kontinuirano stanje.

Jer - ὅτι (hoti): Uzročni veznik koji povezuje prvi i drugi dio stiha, dajući razlog za proglašenje blaženstva.

Oni - αὐτοὶ (autoi): Osobna/pokazna zamjenica u nominativu koja ovdje služi za snažno naglašavanje. Znači 'upravo oni' ili 'baš oni'.

Bit će utješeni - παρακληθήσονται (paraklēthēsontai): Glagol u futuru pasivnom, 3. lice množine od παρακαλέω (parakaleō - pozvati k sebi, ohrabriti). Ovo je klasičan primjer 'passivum divinum' (božanskog pasiva), što je hebrejski idiom kojim se izbjegava izravno izricanje Božjeg imena. Stvarno značenje je dakle 'Bog će ih utješiti'.

Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 5,4) predstavlja jedan od najsnažnijih Isusovih paradoksa iz Govora na gori: istinska sreća (blaženstvo) ne dolazi iz bježanja od tuge, već iz suočavanja s njom. Tuga o kojoj Isus govori nije svjetovni očaj, već duhovna bol nad grijehom i stanjem svijeta koje nije u skladu s Božjom voljom.

Konačno obećanje utjehe (Božji pasiv) nosi eshatološku nadu, ali i sadašnju stvarnost. Bog osobno (čiji Duh nosi ime Paraklet - Tješitelj) obećava svoju tješiteljsku prisutnost onima koji su dovoljno ponizni da prepoznaju svoju duhovnu siromaštinu i tuguju zbog nje, donoseći im iscjeljenje koje nadilazi svako ljudsko razumijevanje.