I otvorivši usta Svoja, poučavaše ih govoreći:
I otvorivši usta Svoja, poučavaše ih govoreći:
"Blaženi siromašni duhom, jer njihovo je Kraljevstvo Nebesa.
Blaženi koji tuguju, jer će se oni utješiti.
Blaženi krotki, jer će oni baštiniti zemlju.
Blaženi koji gladuju i žeđaju za pravednošću, jer će se oni nasititi.
Blaženi koji tuguju, jer će se oni utješiti.
Blago onima koji plaču, jer će se utješiti;
Μακάριοι οἱ πενθοῦντες, ὅτι αὐτοὶ παρακληθήσονται.¶
Makarioi hoi penthountes hoti autoi paraklēthēsontai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Blaženi koji tuguju, jer oni utješit će se."
1. Blaženi Izvornik: Μακάριοι [Makarioi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda bez spone 'jesu', na prvome mjestu u rečenici radi naglaska. Značenje: Izriče paradoksalnu biblijsku prosudbu: oni koje svijet smatra nesretnima u Božjim su očima dionici istinskog blagoslova.
2. koji tuguju Izvornik: οἱ πενθοῦντες [hoi penthountes] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda s određenim članom. Prezent označava trajno stanje ili sadašnje iskustvo tugovanja. Značenje: To je najsnažniji grčki izraz za žalovanje, kakav se koristi za oplakivanje mrtvih; u proročkom duhu označava one koji duboko pate zbog grijeha, zla u svijetu i privremene udaljenosti Božje pravde.
3. oni Izvornik: αὐτοὶ [autoi] Gramatika: Osobna i pokazna zamjenica u nominativu množine muškog roda. Budući da je lice već sadržano u glagolskom nastavku, njezina je prisutnost u grčkom naglašena ('upravo oni, oni sami'). Značenje: Naglašena zamjenica ističe isključivost i sigurnost obećanja: upravo oni koji sada nose teret žalosti bit će dionici Božje utjehe.
4. utješit će se Izvornik: παρακληθήσονται [paraklēthēsontai] Gramatika: Glagol u futuru indikativa pasivnog, 3. lice množine. Pasivni oblik bez izrečenog vršitelja radnje u biblijskom je grčkom takozvani 'božanski pasiv', kojim se neizravno označava da je sam Bog onaj koji vrši radnju u budućnosti. Značenje: Korijen glagola znači 'pozvati k sebi u pomoć' te izravno priziva proročku utjehu iz Knjige proroka Izaije, gdje Bog u mesijansko doba osobno briše suze i tješi svoj narod.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 5,4) predstavlja jedan od najsnažnijih Isusovih paradoksa iz Govora na gori: istinska sreća (blaženstvo) ne dolazi iz bježanja od tuge, već iz suočavanja s njom. Tuga o kojoj Isus govori nije svjetovni očaj, već duhovna bol nad grijehom i stanjem svijeta koje nije u skladu s Božjom voljom.
Konačno obećanje utjehe (Božji pasiv) nosi eshatološku nadu, ali i sadašnju stvarnost. Bog osobno (čiji Duh nosi ime Paraklet - Tješitelj) obećava svoju tješiteljsku prisutnost onima koji su dovoljno ponizni da prepoznaju svoju duhovnu siromaštinu i tuguju zbog nje, donoseći im iscjeljenje koje nadilazi svako ljudsko razumijevanje.