Matej 5,45 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"kako postanete sinovi oca vašega onoga u nebesima, jer sunce svoje daje da izlazi na zle i dobre i kiši na pravedne i nepravedne."

Hrvatski prijevod: kako biste postali (ili kako postanete) Izvornik: ὅπως γένησθε Transliteracija: hopos genesthe Gramatika i teologija: Riječ 'ὅπως' uvodi namjernu ili posljedičnu rečenicu. 'γένησθε' je aorist konjunktiva od glagola 'γίνομαι' (postati, bivati). Teološki, ovo ukazuje na proces preobrazbe i odražavanja karaktera. Isus ne uči da se ljubav prema neprijateljima mora prakticirati da bi se zaradilo spasenje, već da bi vjernici očitovali i potvrdili svoj pravi identitet i narav kao Božja djeca.

Hrvatski prijevod: sinovi Izvornik: υἱοὶ Transliteracija: huioi Gramatika i teologija: Imenica muškog roda u nominativu množine. U semitskom načinu izražavanja, 'sin nečega' često označava osobu koja dijeli karakter ili narav onoga čiji je sin (npr. 'sinovi svjetla', 'sinovi utjehe'). Biti 'sinovima Oca' znači oponašati i odražavati Njegov savršeni i nepristrani karakter agape ljubavi.

Hrvatski prijevod: Oca vašega koji je na nebesima (onoga u nebesima) Izvornik: τοῦ πατρὸς ὑμῶν τοῦ ἐν οὐρανοῖς Transliteracija: tou patros hymon tou en ouranois Gramatika i teologija: 'πατρὸς' je genitiv jednine. Bog se predstavlja kao Otac, naglašavajući intiman odnos s vjernicima. Fraza 'u nebesima' (ἐν οὐρανοῖς - lokativni dativ množine) ističe Njegovu uzvišenost, suverenost i savršenstvo u kontrastu sa zemaljskim ograničenjima te definira božanski standard na koji su vjernici pozvani.

Hrvatski prijevod: jer / zato što Izvornik: ὅτι Transliteracija: hoti Gramatika i teologija: Uzročni veznik koji uvodi objašnjenje zašto bi vjernici trebali voljeti svoje neprijatelje: zato što Bog to već čini. Oponašanje Božjeg djelovanja i Njegove opće milosti je temelj kršćanske etike.

Hrvatski prijevod: sunce svoje daje da izlazi Izvornik: τὸν ἥλιον αὐτοῦ ἀνατέλλει Transliteracija: ton helion autou anatellei Gramatika i teologija: 'ἀνατέλλει' je prezent indikativa aktiva, koji se ovdje koristi tranzitivno i kauzativno (uzrokovati da nešto izlazi). Važno je primijetiti da Isus kaže 'svoje (Njegovo) sunce' (αὐτοῦ). To ukazuje na Božje apsolutno vlasništvo nad stvorenjem. Sunce je izvor svjetla, topline i života, a Bog ga suvereno i milostivo daruje svima.

Hrvatski prijevod: na zle i dobre Izvornik: ἐπὶ πονηροὺς καὶ ἀγαθοὺς Transliteracija: epi ponerous kai agathous Gramatika i teologija: Pridjevi 'πονηροὺς' (aktivno zli, pokvareni) i 'ἀγαθοὺς' (dobri) su u akuzativu množine. Ovo jasno opisuje Božju 'opću milost' (gratia communis) koja se izlijeva na sve ljude nepristrano, bez obzira na njihovu moralnu čistoću i zaslugu.

Hrvatski prijevod: i kiši (daje kišu) Izvornik: καὶ βρέχει Transliteracija: kai brechei Gramatika i teologija: 'βρέχει' je prezent indikativa aktiva od glagola 'βρέχω' (kišiti, dati da pada kiša). U poljoprivrednom društvu drevnog Bliskog Istoka, kiša je bila simbol apsolutnog božanskog blagoslova i preživljavanja. Prezent ukazuje na kontinuiranu i trajnu Božju skrb za svijet.

Hrvatski prijevod: na pravedne i nepravedne Izvornik: ἐπὶ δικαίους καὶ ἀδίκους Transliteracija: epi dikaious kai adikous Gramatika i teologija: Kao i u prethodnom kontrastu, 'δίκαιος' označava onoga tko živi pravo pred Bogom i ljudima, dok 'ἄδικος' označava prijestupnika. Poruka je jasna i radikalna: Božja dobrota, ljubav i providnost na ovom svijetu nisu uvjetovane ljudskom pravednošću, već Njegovom vlastitom naravi.

Ovaj stih (Matej 5:45) predstavlja vrhunac Isusovog etičkog učenja u Propovijedi na gori. Glavna poruka je da vjernici moraju odražavati karakter svog Nebeskog Oca, koji pokazuje 'opću milost' svim ljudima bez ikakve diskriminacije. Kao što Bog bezuvjetno daje sunce i kišu – osnovne elemente za preživljavanje i blagostanje – jednako zlima i dobrima, tako su i Njegova djeca pozvana ljubiti svoje neprijatelje i moliti za svoje progonitelje. Božja savršena ljubav (agape) nadilazi granice ljudskih simpatija i predrasuda.

Ova radikalna ljubav ne služi kao sredstvo kojim se zaslužuje spasenje ili status Božjeg djeteta, već kao dokaz da je ta unutarnja transformacija već prisutna i da vjernik dijeli duhovni karakter svog Nebeskog Oca. Ljubiti samo one koji nas ljube je prirodna, zemaljska sklonost koju posjeduju svi ljudi, ali ljubiti neprijatelje nadilazi pale ljudske mogućnosti i zahtijeva božansku milost. Isus time postavlja najviši mogući standard za svoje sljedbenike: kršćanska etika i međuljudski odnosi ne smiju se temeljiti na tome kako drugi ljudi tretiraju nas, već na tome kako Bog milostivo tretira sve ljude.