da postanete sinovi Oca svojega koji je na Nebesima, jer On daje da sunce Njegovo izlazi nad zle i dobre, i kiši na pravedne i nepravedne.
da postanete sinovi Oca svojega koji je na Nebesima, jer On daje da sunce Njegovo izlazi nad zle i dobre, i kiši na pravedne i nepravedne.
Jer ako uzljubite one koji vas ljube, kakvu plaću imate? Ne čine li i carinici to isto?
I ako pozdravite samo braću svoju, što osobito činite? Ne čine li i pogani to isto?
Budite dakle vi savršeni kao što je Otac vaš Nebeski savršen.
I ako pozdravite samo braću svoju, što osobito činite? Ne čine li i pogani to isto?
I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?
καὶ ἐὰν ἀσπάσησθε τοὺς ἀδελφοὺς ὑμῶν μόνον, τί περισσὸν ποιεῖτε; οὐχὶ καὶ οἱ ἐθνικοὶ τὸ αὐτὸ ποιοῦσιν;
kai ean aspasēsthe tous adelphous humōn monon ti perisson poieite ouchi kai hoi ethnikoi to auto poiousin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ako pozdravite braću vašu samo, što osobito činite? Ne li i pogani isto čine?"
1. ako pozdravite Izvornik: ἐὰν ἀσπάσησθε [ean aspasēsthe] Gramatika: Pogodbeni veznik s konjunktivom aorista deponentnog (srednjeg) glagola, 2. lice množine. Aorist ovdje obuhvaća opće pravilo ponašanja promatrano u cijelosti. Značenje: U biblijskom svijetu pozdrav nije bio tek površna uljudnost, nego svečano zazivanje Božjeg mira (heb. šalom) i blagoslova na drugu osobu, čime se izražavalo prihvaćanje, poštovanje i zajedništvo. Uskratiti nekome pozdrav značilo je isključiti ga iz kruga mira i naklonosti.
2. braću vašu samo Izvornik: τοὺς ἀδελφοὺς ὑμῶν μόνον [tous adelphous humōn monon] Gramatika: Imenica u akuzativu množine s posvojnom zamjenicom u genitivu, iza koje slijedi priložni akuzativ jednine srednjeg roda μόνον ('samo, jedino'). Smještaj riječi 'samo' na kraju pogodbenog dijela rečenice stavlja snažan naglasak na ograničenost takva postupanja. Značenje: Pojam 'braća' ovdje označava pripadnike vlastite vjerske i narodne zajednice te bliske istomišljenike. Ograničiti želju za mirom i blagoslovom isključivo na svoje istomišljenike znači zatvoriti Božju milost u ljudske granice.
3. što osobito činite Izvornik: τί περισσὸν ποιεῖτε [ti perisson poieite] Gramatika: Upitna zamjenica i pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda kao izravni objekt glagola u prezentu indikativa aktiva, 2. lice množine. Pridjev περισσός označava ono što prelazi uobičajenu mjeru, višak, izobilje ili nešto izvanredno. Značenje: Isus traži od svojih učenika 'višak' (περισσόν) – djelovanje koje nadilazi prirodnu ljudsku mjeru uzajamnosti. Pravednost Kraljevstva nebeskog mora prelaziti granicu običnog društvenog bontona i uzvraćanja; bez tog 'viška' učenici se ni po čemu ne razlikuju od svijeta.
4. i pogani isto čine Izvornik: καὶ οἱ ἐθνικοὶ αὐτὸ ποιοῦσιν [kai hoi ethnikoi auto poiousin] Gramatika: Poimenčeni pridjev u nominativu množine muškog roda s određenim članom (οἱ ἐθνικοί), izveden od imenice ἔθνος (narod). Pokazna zamjenica αὐτό ('to, isto') stoji u akuzativu jednine srednjeg roda kao objekt glagola u prezentu indikativa. Značenje: Izraz označava pripadnike nežidovskih naroda koji ne poznaju pravoga Boga ni Njegov Zakon. Ako se učenici ponašaju jednako kao i oni koji ne poznaju Božju objavu, tada njihova vjera ne donosi nikakav preobražaj u stvarnom životu.
Stih iz Mateja 5:47 dio je Isusovog Govora na gori i vrhunac Njegovog učenja o ljubavi prema neprijateljima. Isus koristi retorička pitanja kako bi jasno pokazao da uobičajeni ljudski standard ljubavi – voljeti i poštovati samo svoje prijatelje, obitelj i istomišljenike – nije dovoljan za građane Njegovog Kraljevstva. Takvu razinu ljubavi iz osobnog interesa pokazuju i oni koji ne poznaju Boga, jer se ona u potpunosti temelji na prirodnom uzvraćanju istom mjerom.
Isus ovim stihom poziva na 'perisson' – izvanredno i izobilno ponašanje koje radikalno prelazi društvene, nacionalne i etničke granice. Od vjernika se traži da oponašaju savršenu, bezuvjetnu ljubav samog Boga, koji daje da sunce sja i dobrima i zlima. Prava kršćanska ljubav stoga mora biti oslobođena okova društvenog reciprociteta i postati univerzalna milost darovana svima, pa i onima koji nam nisu bliski niti dobronamjerni.