Opet čuste da bi rečeno starima: 'Ne zaklinji se lažno, nego izvrši Gospodinu zakletve svoje.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Opet čuste da bi rečeno starima: 'Ne zaklinji se lažno, nego izvrši Gospodinu zakletve svoje.'
A Ja vam kažem: ne zaklinjite se uopće; ni Nebom, jer je Prijestolje Božje,
ni Zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim, ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja,
ni glavom se svojom ne zakuni, jer ne možeš ni jedne vlasi učiniti bijelom ili crnom.
Neka pak riječ vaša bude: 'Da, da', 'Ne, ne'; a što je više od toga, od Zloga je.
ni Zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim, ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja,
Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.
μήτε ἐν τῇ γῇ ὅτι ὑποπόδιόν ἐστιν τῶν ποδῶν αὐτοῦ, μήτε εἰς Ἱεροσόλυμα ὅτι πόλις ἐστὶν τοῦ μεγάλου βασιλέως,
mēte en tēa gēa hoti hupopodion estin tōn podōn autou mēte eis Hi'erosoluma hoti polis estin tou megalou basileōs
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"niti u zemlji jer podnožje jest nogu njegovih, niti u Jeruzalem jer grad jest velikoga Kralja,"
1. niti u zemlji Izvornik: μήτε ἐν τῇ γῇ [mēte en tē gē] Gramatika: Niječni veznik koji nastavlja niz zabrana, prijedlog i imenica s određenim članom u dativu jednine ženskog roda. Dativ s prijedlogom označava sferu ili jamstvo na koje se netko poziva pri zakletvi. Značenje: Čak ni stvoreni, materijalni svijet ne može poslužiti kao zamjena koja bi isključila Boga iz prisege.
2. podnožje jest nogu njegovih Izvornik: ὑποπόδιόν ἐστιν τῶν ποδῶν αὐτοῦ [hupopodion estin tōn podōn autou] Gramatika: Složena imenica u nominativu jednine srednjeg roda (doslovno 'ono što je pod nogama'), glagol u prezentu, te imenica u genitivu množine s osobnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: Nastavak slike iz Izaije 66,1: zemlja nije odvojena od Boga, nego je mjesto Njegove prisutnosti i podložnosti Njegovoj suverenoj vlasti.
3. niti u Jeruzalem Izvornik: μήτε εἰς Ἱεροσόλυμα [mēte eis Hierosoluma] Gramatika: Niječni veznik, prijedlog s akuzativom smjera i imenica u akuzativu množine srednjeg roda. Promjena prijedloga (umjesto dativa dolazi akuzativ smjera 'prema/u') odražava židovski običaj zaklinjanja okretanjem prema Svetom gradu ili pozivanjem na nj. Značenje: Izravno pogađa običaj iz Mišne prema kojemu zakletva 'Jeruzalemom' nije obvezivala, dok je zakletva 'prema Jeruzalemu' bila obvezujuća; Isus ukida takvo formalističko razlikovanje.
4. grad jest velikoga Kralja Izvornik: πόλις ἐστὶν τοῦ μεγάλου βασιλέως [polis estin tou megalou basileōs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda bez člana, glagol u prezentu, te određeni član, pridjev i imenica u genitivu jednine muškog roda. Genitiv izražava pripadnost i kraljevski posjed. Značenje: Navod iz Psalma 48,3: svetost i značaj Jeruzalema proizlaze isključivo iz toga što u njegovu Hramu prebiva Bog, veliki Kralj, pa je svaka zakletva tim gradom ujedno zakletva samim Bogom. Imena: - Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Hierosoluma] (grad) Znači: Utemeljenje mira (ili: Grad mira) Tvorba: Potječe od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, položiti temelj) i božanskog imena Šalem, što je u hebrejskoj predaji povezano s riječju 'šalom' (mir, punina). Grčki oblik u srednjem rodu množine nastao je pučkom etimologijom koja je prvi dio imena povezala s grčkim pridjevom 'hieros' (svet).
Ovaj stih (Matej 5:35) predstavlja dio Isusovog Govora na gori u kojem On postavlja novi standard za polaganje zakletvi, a time i općenito za govorenje istine. Ljudi su u to vrijeme izbjegavali koristiti Božje ime u zakletvama kako ga ne bi obeščastili, pa su se zaklinjali nebom, zemljom ili Jeruzalemom. Isus ruši tu praksu pokazujući da nijedna od tih stvari nije neovisna o Bogu. Zemlja je Njegovo podnožje, a Jeruzalem Njegov grad. Svaki dio stvorenja neodvojivo je povezan sa Stvoriteljem i prožet Njegovim prisustvom. Zato se čovjek ne može zaklinjati ičim stvorenim kao da je on taj koji nad time ima ultimativnu vlast. Stih snažno naglašava Božju sveprisutnost i apsolutni suverenitet nad cijelim svemirom.