A Ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu - osim u slučaju bludništva - izlaže je preljubu; a ako netko oženi raspuštenicu, preljubnikom je on.
A Ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu - osim u slučaju bludništva - izlaže je preljubu; a ako netko oženi raspuštenicu, preljubnikom je on.
Vi ste još čuli da je bilo rečeno starima: Ne pogazi prisege, već ispuni svoje prisege Gospodinu.
A ja vam kažem da ne prisežete nikako: ni Nebom, jer to je Prijestolje Božje,
ni Zemljom, jer to je podnožje Njegovim nogama, ni Jeruzalemom jer to je grad velikog Kralja.
Ni svojom glavom ne priseži, jer ti joj ne možeš ni jednu jedinu vlas učiniti bijelom ili crnom.
A ja vam kažem da ne prisežete nikako: ni Nebom, jer to je Prijestolje Božje,
A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;
ἐγὼ δὲ λέγω ὑμῖν μὴ ὀμόσαι ὅλως, μήτε ἐν τῷ οὐρανῷ ὅτι θρόνος ἐστὶν τοῦ θεοῦ,
egō de legō humin mē omosai holōs mēte en tō ouranō hoti thronos estin tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja pak kažem vama ne zakleti se uopće; niti u nebu, jer prijestolje jest Boga;"
Ja (ἐγώ, egō) - U grčkom jeziku osobne zamjenice ne moraju se koristiti uz glagole osim radi naglašavanja. Upotrebom riječi 'egō' Isus snažno ističe svoj autoritet u suprotnosti s dotadašnjom tradicijom i učenjima.
Pak / a (δέ, de) - Veznik koji označava kontrast u odnosu na prethodne stihove, pojačavajući Isusov protustav.
Kažem (λέγω, legō) - Prezent, aktivni indikativ. Izražava trajnu, autoritativnu izjavu kojom Isus donosi novo, dublje tumačenje Zakona.
Vama (ὑμῖν, hymin) - Dativ množine. Isus se izravno obraća svojim učenicima i mnoštvu, prenoseći im novi standard ponašanja u Kraljevstvu.
Ne (μή, mē) - Negacija koja se koristi uz infinitive i imperative, ovdje direktno zabranjuje samu radnju.
Zakleti se (ὀμόσαι, omosai) - Aorist, aktivni infinitiv glagola 'omnyo' (ὀμνύω). Aorist ukazuje na to da se zabrana odnosi na svaki pojedinačni čin zaklinjanja u bilo kojem trenutku. U židovskoj tradiciji zakletve su bile česte za potvrđivanje istinitosti, no Isus traži potpunu iskrenost neovisno o zakletvama.
Uopće (ὅλως, holōs) - Prilog koji znači 'u potpunosti', 'sasvim' ili 'uopće'. Ova riječ čini zabranu apsolutnom, ne ostavljajući prostora za iznimke ili 'bezazlene' zakletve koje su farizeji često dopuštali.
Niti (μήτε, mēte) - Povezuje i nastavlja niz zabrana koje slijede u daljnjem tekstu (zemljom, Jeruzalemom, vlastitom glavom).
U / na (ἐν, en) - Prijedlog koji u ovom kontekstu označava sredstvo ili objekt zaklinjanja.
Nebu (οὐρανῷ, ouranō) - Dativ jednine. Židovi su izbjegavali izgovarati sveto Božje ime (Jahve), pa su se umjesto toga zaklinjali nebom, smatrajući takve zakletve manje obvezujućima. Isus razotkriva tu zabludu.
Jer (ὅτι, hoti) - Veznik koji uvodi uzročno objašnjenje zašto je pogrešno zaklinjati se nebom.
Prijestolje (θρόνος, thronos) - Nominativ jednine. Označava mjesto suverenosti, moći i vladavine. Nebo nije prazan prostor kojim čovjek može manipulirati za svoje svrhe, već centar Božje vladavine.
Jest (ἐστὶν, estin) - Glagol 'biti' u prezentu, aktivni indikativ.
Boga (θεοῦ, theou) - Genitiv jednine, označava pripadnost i posjedovanje. Isus naglašava da nebo pripada Bogu kao Njegovo prijestolje, stoga svako zaklinjanje nebom zapravo podrazumijeva pozivanje na samoga Boga.
U ovom stihu (Matej 5,34) Isus Krist donosi radikalan preokret u shvaćanju istinoljubivosti i odnosa prema Bogu. Dok je dotadašnja farizejska praksa razvila složen sustav zakletvi, gdje su neke smatrane potpuno obvezujućima, a druge (poput onih izrečenih nebom) nisu, Isus u potpunosti ukida potrebu za takvim stupnjevanjem. Njegova zabrana 'ne zakleti se uopće' proizlazi iz beskompromisnog zahtjeva za apsolutnom iskrenošću; govor vjernika mora biti toliko vjerodostojan i čist da mu ne trebaju nikakva dodatna, vanjska jamstva.
Teološki, Isus podsjeća slušatelje na neizmjernu Božju suverenost i prisutnost u cijelom stvorenom svijetu. Pozivajući se na Izaiju 66,1, Isus tumači da nebo nije tek fizički ili apstraktni entitet, već samo Božje prijestolje. Bilo kakvo zaklinjanje tvorevinom u suštini je pozivanje na samog Stvoritelja koji njome vlada. Time Krist štiti Božju svetost i dokida svaku religijsku hipokriziju, vraćajući vjernikov fokus na čistoću srca i integritet vlastite riječi ('Neka vaš da bude da, a ne ne').