S druge strane, bilo je rečeno: Ako netko otpusti svoju ženu, neka joj preda potvrdu o otpuštanju.
S druge strane, bilo je rečeno: Ako netko otpusti svoju ženu, neka joj preda potvrdu o otpuštanju.
A Ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu - osim u slučaju bludništva - izlaže je preljubu; a ako netko oženi raspuštenicu, preljubnikom je on.
Vi ste još čuli da je bilo rečeno starima: Ne pogazi prisege, već ispuni svoje prisege Gospodinu.
A ja vam kažem da ne prisežete nikako: ni Nebom, jer to je Prijestolje Božje,
ni Zemljom, jer to je podnožje Njegovim nogama, ni Jeruzalemom jer to je grad velikog Kralja.
Vi ste još čuli da je bilo rečeno starima: Ne pogazi prisege, već ispuni svoje prisege Gospodinu.
Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
Πάλιν ἠκούσατε ὅτι ἐρρέθη τοῖς ἀρχαίοις· οὐκ ἐπιορκήσεις, ἀποδώσεις δὲ τῷ κυρίῳ τοὺς ὅρκους σου.
Palin ēkousate hoti errethē tois archaiois ouk epiorkēseis apodōseis de tō kuriō tous horkous sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Opet čuste da rečeno je starima: Ne ćeš krivo prisegnuti, ispunit ćeš pak Gospodinu prisege tvoje."
Opet (grč. Πάλιν, palin)
Gramatičkiprilog. Teološko značenje: Označava ponavljanje ili nastavak prethodnog niza misli. U Matejevom evanđelju često se koristi za uvođenje novih primjera Isusovog tumačenja Zakona, ritmički slažući Njegove 'antiteze' u Govoru na gori. čuste (grč. ἠκούσατε, ēkousate)
Gramatičkiglagol, aorist, indikativ, aktivni, 2. lice množine. Teološko značenje: Riječ upućuje na usmenu predaju. Većina Židova prvog stoljeća nije posjedovala pisane svitke, te su Zakon i rabinska tumačenja primali slušanjem u sinagogama. da (grč. ὅτι, hoti)
Gramatičkiveznik. Teološko značenje: Služi za uvođenje direktnog navoda, ističući specifičnu izjavu ili zakon iz židovske tradicije kojim će se Isus iduće pozabaviti. rečeno je (grč. ἐρρέθη, errethē)
Gramatičkiglagol, aorist, indikativ, pasivni, 3. lice jednine. Teološko značenje: Riječ je o 'božanskom pasivu' (passivum divinum). Kako bi se izbjeglo izravno izgovaranje Božjeg imena iz strahopoštovanja, koristio se pasiv umjesto oblika 'Bog je rekao'. Time se naglašava autoritet starozavjetne objave. starima (grč. τοῖς ἀρχαίοις, tois archaiois)
Gramatičkipridjev u funkciji imenice s određenim članom, dativ, množina. Teološko značenje: Odnosi se na drevne pretke, odnosno na prve primatelje Zakona na brdu Sinaj te sve ranije generacije koje su ga proučavale i prenosile. Ne ćeš krivo prisegnuti (grč. Οὐκ ἐπιορκήσεις, ouk epiorkēseis)
Gramatičkinegacija 'ouk' uz glagol u futuru, indikativ, aktivni, 2. lice jednine. Teološko značenje: Označava lažno zaklinjanje ili kršenje dane zakletve. U Starom zavjetu strogo se zabranjuje uzimanje Božjeg imena uzalud (Levitski zakonik 19:12), jer čovjek time laže i doslovno svjedoči protiv Božje savršenosti i istinitosti. ispunit ćeš (grč. ἀποδώσεις, apodōseis)
Gramatičkiglagol, futur, indikativ, aktivni, 2. lice jednine (od glagola apodidōmi). Teološko značenje: Riječ doslovno znači platiti, vratiti dug ili ispuniti obećano u potpunosti. Zakletva data pred Bogom smatrala se svetim dugom koji čovjek nema pravo zadržati, već ga mora 'isplatiti'. pak / a (grč. δὲ, de)
Gramatičkipostpozitivni veznik. Teološko značenje: Ima blago suprotno ili nadovezujuće značenje, vežući negativnu zabranu (ne čini to) sa snažnom pozitivnom obvezom (nego svakako učini ovo). Gospodinu (grč. τῷ κυρίῳ, tō kyriō)
Gramatičkiimenica s određenim članom, dativ, jednina. Teološko značenje: Odnosi se na Jahvu, Boga Izraelova. Prisega se polagala isključivo u Njegovo ime, čime ga se činilo svjedokom, jamcem i krajnjim sucem za izgovoreno obećanje. prisege (grč. τοὺς ὅρκους, tous horkous)
Gramatičkiimenica s određenim članom, akuzativ, množina. Teološko značenje: Odnosi se na svečana obećanja i zavjete. Prisega je imala funkciju otklanjanja svake sumnje u istinitost te je predstavljala najozbiljniju pravnu i duhovnu obvezu u starom svijetu. tvoje (grč. σου, sou)
Gramatičkiosobna zamjenica, genitiv, 2. lice jednine. Teološko značenje: Personalizira izjavu i naglašava strogu, neprebacivu odgovornost svakog pojedinca za riječi koje vlastitim ustima izgovori pred Bogom.
Ovaj stih (Matej 5:33) dio je Isusovog najpoznatijeg govora (Govora na gori), u kojem On iznosi pravo i duboko značenje starozavjetnog Zakona i uspostavlja etičke standarde svoga Kraljevstva. Ovdje Isus podsjeća svoje slušatelje na sintezu drevnih zakonskih propisa (poput onih iz Levitskog zakonika 19:12, Brojeva 30:3 i Ponovljenog zakona 23:22) koji su zabranjivali lažno zaklinjanje i propisivali bezuvjetno ispunjenje svakog zavjeta danog Bogu. Srž ove starozavjetne zapovijedi bila je usmjerena na zaštitu Božje svetosti i Njegovog imena; prizivati Boga za svjedoka obećanja, a potom ga prekršiti, značilo je obeščašćivanje Boga i tretiranje Njega kao sudionika u laži.
Međutim, Kristu navođenje ove zakonske odredbe ovdje služi samo kao polazište za iznošenje jedne od Njegovih slavnih antiteza ('A ja vam kažem...'). Dok je tradicionalno rabinsko tumačenje Zakona cjepidlačilo oko toga koje se zakletve moraju ispuniti, a koje su obvezujuće u manjoj mjeri (što je implicitno dopuštalo zavaravanje i manipulaciju u govoru), Isus u idućim stihovima (5:34-37) poziva na radikalnu i neprekidnu iskrenost. Njegova glavna poruka glasi da istinskom sljedbeniku zakletve uopće ne bi trebale biti potrebne. Karakter, istinitost i integritet vjernika trebaju biti toliko prozirni i besprijekorni da njegov običan 'da' ili jednostavan 'ne' u svakodnevnom životu imaju apsolutno jednaku težinu kao i najsvečanija zakletva izgovorena pred samim Bogom.