A rečeno bi: 'Tko god otpusti ženu svoju, neka joj dade otpusnicu.'
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A rečeno bi: 'Tko god otpusti ženu svoju, neka joj dade otpusnicu.'
A Ja vam kažem da svaki koji otpušta ženu svoju, osim zbog bludništva, navodi je da čini preljub; i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.
Opet čuste da bi rečeno starima: 'Ne zaklinji se lažno, nego izvrši Gospodinu zakletve svoje.'
A Ja vam kažem: ne zaklinjite se uopće; ni Nebom, jer je Prijestolje Božje,
ni Zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim, ni Jeruzalemom, jer je grad velikoga Kralja,
Opet čuste da bi rečeno starima: 'Ne zaklinji se lažno, nego izvrši Gospodinu zakletve svoje.'
Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
Πάλιν ἠκούσατε ὅτι ἐρρέθη τοῖς ἀρχαίοις· οὐκ ἐπιορκήσεις, ἀποδώσεις δὲ τῷ κυρίῳ τοὺς ὅρκους σου.
Palin ēkousate hoti errethē tois archaiois ouk epiorkēseis apodōseis de tō kuriō tous horkous sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Opet čuste da bi rečeno starima: ne zaklinjat ćeš se lažno, vratit ćeš a Gospodinu zakletve svoje."
1. čuste Izvornik: ἠκούσατε [ēkousate] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 2. lice množine. Označava radnju slušanja koja se redovito događala u prošlosti, osobito kroz sinagogalno čitanje Zakona. Značenje: Upućuje na živu usmenu predaju i pouku Zakona koju su slušatelji primili od pismoznanaca i farizeja.
2. bi rečeno Izvornik: ἐρρέθη [errethē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik bez navedenog vršitelja radnje služi kao takozvani božanski pasiv (passivum divinum), pri čemu se podrazumijeva da je govornik sam Bog. Značenje: Naglašava božanski autoritet starozavjetne zapovijedi dane na Sinaju, koju Isus ne ukida nego produbljuje do njezina izvornog smisla.
3. starima Izvornik: τοῖς ἀρχαίοις [tois archaiois] Gramatika: Određeni član i pridjev u dativu množine muškog roda u funkciji imenice. Dativ ovdje označava primatelje Božje riječi (dativ interesa ili neizravnog objekta). Značenje: Odnosi se na naraštaj Izraelaca pod Sinajem i drevne oce koji su prvi primili savez i Zakon.
4. ne zaklinjat ćeš se lažno Izvornik: οὐκ ἐπιορκήσεις [ouk epiorkēseis] Gramatika: Složeni glagol u futuru aktivnom, indikativ, 2. lice jednine, uz niječnu česticu. U biblijskom grčkom (prema hebrejskom uzoru) futur s negacijom izriče strogu, kategoričku zabranu (imperativni futur). Značenje: Sažima starozavjetne propise (usp. Lev 19,12; Br 30,3) koji zabranjuju krivokletstvo i gaženje zadane riječi uz zazivanje Božjeg imena.
5. vratit ćeš a Izvornik: ἀποδώσεις δὲ [apodōseis de] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 2. lice jednine, praćen suprotnim veznikom koji na drugom mjestu u izričaju uspostavlja kontrast ('nego', 'ali'). Imperativni futur ovdje izriče pozitivnu zapovijed, a sam glagol doslovno znači 'vratiti dug' ili 'izručiti ono što pripada drugome'. Značenje: Prisega izrečena pred Bogom stvara stvarni dug; ispuniti zakletvu Gospodinu znači vratiti Mu dug istinitosti i vjernosti (usp. Pnz 23,22).
6. zakletve Izvornik: τοὺς ὅρκους [tous horkous] Gramatika: Određeni član i imenica u akuzativu množine muškog roda kao izravni objekt glagola. Izvorno imenica označava 'ogradu' ili ono što čovjeka obvezuje i ograničava. Značenje: Zakletva je svečana obveza kojom se Bog poziva za svjedoka istine i jamca obećanja.
Ovaj stih (Matej 5:33) dio je Isusovog najpoznatijeg govora (Govora na gori), u kojem On iznosi pravo i duboko značenje starozavjetnog Zakona i uspostavlja etičke standarde svoga Kraljevstva. Ovdje Isus podsjeća svoje slušatelje na sintezu drevnih zakonskih propisa (poput onih iz Levitskog zakonika 19:12, Brojeva 30:3 i Ponovljenog zakona 23:22) koji su zabranjivali lažno zaklinjanje i propisivali bezuvjetno ispunjenje svakog zavjeta danog Bogu. Srž ove starozavjetne zapovijedi bila je usmjerena na zaštitu Božje svetosti i Njegovog imena; prizivati Boga za svjedoka obećanja, a potom ga prekršiti, značilo je obeščašćivanje Boga i tretiranje Njega kao sudionika u laži.
Međutim, Kristu navođenje ove zakonske odredbe ovdje služi samo kao polazište za iznošenje jedne od Njegovih slavnih antiteza ('A ja vam kažem...'). Dok je tradicionalno rabinsko tumačenje Zakona cjepidlačilo oko toga koje se zakletve moraju ispuniti, a koje su obvezujuće u manjoj mjeri (što je implicitno dopuštalo zavaravanje i manipulaciju u govoru), Isus u idućim stihovima (5:34-37) poziva na radikalnu i neprekidnu iskrenost. Njegova glavna poruka glasi da istinskom sljedbeniku zakletve uopće ne bi trebale biti potrebne. Karakter, istinitost i integritet vjernika trebaju biti toliko prozirni i besprijekorni da njegov običan 'da' ili jednostavan 'ne' u svakodnevnom životu imaju apsolutno jednaku težinu kao i najsvečanija zakletva izgovorena pred samim Bogom.