Budi brzo dobronamjeran protivniku svojemu dok si s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac službeniku, pa budeš bačen u tamnicu.
Zaista, kažem ti: nipošto nećeš izaći odande dok ne isplatiš posljednji novčić.
Čuli ste da bi rečeno: 'Ne počini preljuba.'
A Ja vam kažem da je svaki koji gleda ženu da je poželi već počinio preljub s njom u srcu svojemu.
Ako te pak desno oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe; ta koristi ti da propadne jedan od udova tvojih, a ne da cijelo tijelo tvoje bude bačeno u Gehenu.
Čuli ste da bi rečeno: 'Ne počini preljuba.'
Čuli ste kako je kazano starima: ne čini preljube.
Ἠκούσατε ὅτι ἐρρέθη τοῖς ἀρχαίοις· οὐ μοιχεύσεις.
Ēkousate hoti errethē tois archaiois ou moicheuseis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuli ste da bî rečeno: Nećeš počiniti preljub."
1. Čuli ste Izvornik: Ἠκούσατε [Ēkousate] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom indikativu u drugom licu množine. Aorist izriče dovršeni čin slušanja u prošlosti. Značenje: Odnosi se na tradiciju usmenog poučavanja i redovito čitanje Mojsijeva zakona u sinagogama, čime su slušatelji bili upoznati sa zapovijedima Saveza.
2. da bî rečeno Izvornik: ὅτι ἐρρέθη [hoti errethē] Gramatika: Sadržajni veznik uz glagol u aoristu pasivnom indikativu u trećem licu jednine. Upotrijebljen je božanski pasiv (passivum divinum). Značenje: Pasivni oblik iz poštovanja izostavlja izravno spominjanje Božjeg imena, upućujući na to da je Bog onaj koji je na Sinaju dao Zakon precima.
3. Nećeš počiniti preljub Izvornik: οὐ μοιχεύσεις [ou moicheuseis] Gramatika: Niječna čestica s glagolom u futuru aktivnom indikativu u drugom licu jednine. Futur se ovdje koristi s imperativnom snagom trajne zabrane, što je izravan hebraizam preuzet iz Septuaginte. Značenje: Navod sedme zapovijedi Dekaloga koja štiti svetost braka i obitelji. Tradicionalno se shvaćala prvenstveno kao zabrana vanjskog fizičkog čina nevjere.
Ovaj redak (Matej 5,27) donosi Isusovo citiranje sedme zapovijedi Dekaloga (Izlazak 20,14). Podsjećajući narod na ono što im je već poznato iz usmene i pisane tradicije, Isus priznaje i potvrđuje valjanost starozavjetnog Zakona kao polazišne točke za svoj govor. Njegova svrha ovdje nije obezvrijediti Zakon, nego stvoriti temelj za nadolazeću antitezu. Citat služi kao kontrast onome što slijedi, gdje će Isus zahtjeve Zakona premjestiti s pukog izbjegavanja vanjskog tjelesnog čina na potpunu unutarnju čistoću srca i misli, otkrivajući time istinsku i konačnu volju Božju.