Tko dakle razriješi jednu od ovih najmanjih Zapovijedi i pouči tako ljude, najmanji će se zvati u Kraljevstvu Nebesa; a tko izvrši i pouči, taj će se velik zvati u Kraljevstvu Nebesa.
Jer kažem vam: ako pravednost vaša ne bude obilnija negoli pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesa.
Čuli ste da bi rečeno starima: 'Ne ubij; a tko god ubije, bit će kriv sudu.'
A Ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega biti kriv sudu; a tko god rekne bratu svojemu: 'Raka', bit će kriv Sinedriju; a tko god rekne: 'Luđače', bit će kriv za Gehenu ognjenu.
Ako dakle prinosiš dar svoj na Žrtvenik pa se ondje sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe,
Čuli ste da bi rečeno starima: 'Ne ubij; a tko god ubije, bit će kriv sudu.'
Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.
Ἠκούσατε ὅτι ἐρρέθη τοῖς ἀρχαίοις· οὐ φονεύσεις· ὃς δ᾽ ἂν φονεύσῃ, ἔνοχος ἔσται τῇ κρίσει·
Ēkousate hoti errethē tois archaiois ou phoneuseis hos d᾽ an phoneusē enochos estai tēa krisei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuli ste da bi rečeno onima drevnima: Nećeš ubiti; tko a god ubije, kriv bit će onome sudu;"
1. Čuli ste Izvornik: Ἠκούσατε [Ēkousate] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 2. lice množine. Označava zaokruženu radnju u prošlosti koja sumira cjelokupno dosadašnje slušanje zakonske predaje. Značenje: Upućuje na usmenu predaju i čitanje Zakona u sinagogama koje su slušatelji redovito primali. Time Isus polazi od onoga što je narodu dobro poznato iz vjerske pouke.
2. bi rečeno Izvornik: ἐρρέθη [errethē] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Pasivni oblik bez izričitog navođenja vršitelja radnje ovdje služi kao takozvani božanski pasiv. Značenje: U židovskom načinu izražavanja ovakav pasiv podrazumijeva Boga kao onoga koji je govorio na Sinaju, ali istodobno obuhvaća i autoritativno tumačenje te riječi kroz povijest.
3. onima drevnima Izvornik: τοῖς ἀρχαίοις [tois archaiois] Gramatika: Posuđeni pridjev s određenim članom u dativu množine muškog roda, u funkciji imenice. Dativ ovdje označava primatelje poruke ('drevnima'), a ne vršitelje ('od drevnih'). Značenje: Odnosi se na naraštaj pod Sinajem koji je primio Božji zakon preko Mojsija, kao i na drevne učitelje koji su tu zapovijed dalje prenosili i uokvirili sudskom praksom.
4. Nećeš ubiti Izvornik: οὐ φονεύσεις [ou phoneuseis] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u futuru aktivnom, indikativ, 2. lice jednine. U grčkom prijevodu Staroga zavjeta ovakav futur redovito prenosi hebrejski kategorički imperativ (trajnu zabranu). Značenje: Doslovni navod šeste Božje zapovijedi iz Dekaloga koja štiti nepovredivost ljudskog života kao Božjeg dara.
5. tko a god ubije Izvornik: ὃς δ᾽ ἂν φονεύσῃ [hos d᾽ an phoneusē] Gramatika: Odnosna zamjenica uz veznik i pogodbenu česticu te glagol u aoristu aktivnom, konjunktiv, 3. lice jednine. Ova konstrukcija tvori opću pogodbenu rečenicu koja obuhvaća svaki pojedinačni mogući slučaj ubojstva. Značenje: Dodatak samoj zapovijedi koji odražava starozavjetno sudsko pravo i praksu pismoznanaca: zapovijed je svedena na izvanjski prekršaj koji se rješava zakonskom kaznom.
6. kriv bit će onome sudu Izvornik: ἔνοχος ἔσται τῇ κρίσει [enochos estai tēa krisei] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda uz futur glagola 'biti' i imenicu s članom u dativu jednine ženskog roda. Pridjev doslovno znači 'uhvaćen u' ili 'zadržan čime', a s dativom označava pravnu odgovornost pred određenom instancom. Značenje: Sud ovdje označava mjesno sudsko vijeće u židovskim gradovima koje je imalo ovlasti suditi u slučajevima krvnih delikata, čime se krivnja promatrala isključivo kroz prizmu ljudskog pravosuđa.
Ovaj stih (Matej 5,21) predstavlja početak prve od Isusovih šest poznatih "antiteza" u Govoru na gori (forma: "Čuli ste da je rečeno... a ja vam kažem"). Isus ovim uvodom ne dokida starozavjetnu zapovijed "Ne ubij" (Izlazak 20,13), već postavlja temelj za njezino radikalno produbljivanje. Priznavajući božanski autoritet Zakona danog "starima", Krist potvrđuje ozbiljnost i težinu nezakonitog oduzimanja ljudskog života te izvjesnost pravedne kazne koja slijedi.
Teološki gledano, Isus se u ovom tekstu pozicionira kao autoritativni i konačni tumač Božje volje. Dok su ljudski sudovi (κρίσις) te farizejsko razumijevanje Zakona mogli sankcionirati samo vidljiv, dovršeni fizički čin ubojstva, Isus priprema teren da u sljedećem stihu (Mt 5,22) zapovijed proširi na čovjekovu nutrinu. Time pokazuje da pravi korijen ubojstva leži u srcu ispunjenom gnjevom i prezirom, poučavajući da istinska pravednost Kraljevstva nebeskog zahtijeva potpunu transformaciju ljudskog karaktera, a ne tek suzdržavanje od izvanjskog zločina.