Prema tome, onaj koji prekrši i samo jednu od tih najmanjih zapovijedi i pouči ljude isto činiti bit će proglašen najmanjim u Kraljevstvu Nebeskom; naprotiv, onaj tko ih bude primjenjivao i naučavao, taj će biti proglašen velikim u Kraljevstvu Nebeskom.
Jer ja vam kažem: ako vaša pravednost ne nadmaši onu pismoznanaca i farizeja, ne, vi nećete ući u Kraljevstvo Nebesko.
Vi ste čuli da je bilo kazano starima: Ne počini ubojstva; onaj tko počini ubojstvo odgovarat će za njega na sudu.
A ja vam kažem: tko se razgnjevi na brata, odgovarat će za to na sudu; onaj tko kaže svom bratu: Glupane, bit će optuživ pred Vijećem; onaj koji kaže: Luđače, bit će podložan ognju Paklenom.
Kad ti dakle budeš nudio svoj milodar na oltaru, ako se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe,
Vi ste čuli da je bilo kazano starima: Ne počini ubojstva; onaj tko počini ubojstvo odgovarat će za njega na sudu.
Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.
Ἠκούσατε ὅτι ἐρρέθη τοῖς ἀρχαίοις· οὐ φονεύσεις· ὃς δ᾽ ἂν φονεύσῃ, ἔνοχος ἔσται τῇ κρίσει·
Ēkousate hoti errethē tois archaiois ou phoneuseis hos d᾽ an phoneusē enochos estai tēa krisei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Čuli ste da rečeno je starima: Ne ubit ćeš; tko pak god ubije, podložan bit će sudu."
Čuli ste (hrv.)
Ἠκούσατε (grč.) - ēkousateAorist, indikativ, aktivni, 2. lice množine glagola ἀκούω (čuti). Označava dovršenu radnju u prošlosti, upućujući na usmenu predaju Božjeg Zakona koju su slušatelji baštinili. da (hrv.) - ὅτι (grč.) - hoti: Veznik koji uvodi izričnu rečenicu i citat. rečeno je (hrv.) - ἐρρέθη (grč.) - errethē: Aorist, indikativ, pasivni, 3. lice jednine glagola λέγω/ἐρέω (reći). Pasiv ovdje funkcionira kao tzv. "božanski pasiv", što ukazuje na to da je Bog taj koji je govorio i uspostavio Zakon (iako preko posrednika Mojsija). starima (hrv.) - τοῖς ἀρχαίοις (grč.) - tois archaiois: Dativ množine muškog roda pridjeva ἀρχαῖος s određenim članom. Odnosi se na drevne pretke, odnosno na prvu generaciju Izraelaca koja je primila Toru na brdu Sinaj. Ne (hrv.)
Οὐ (grč.) - ouOdrična čestica za apsolutnu negaciju. ubit ćeš / ubij (hrv.) - φονεύσεις (grč.) - phoneuseis: Futur, indikativ, aktivni, 2. lice jednine glagola φονεύω (ubiti, počiniti ubojstvo). Korištenje futura s negacijom u grčkom jeziku (odgovara hebrejskom izvorniku iz Dekaloga "lo tirtsach") služi kao najsnažniji oblik kategoričke zabrane. Važno je naglasiti da glagol specifično označava nezakonito, zlonamjerno oduzimanje ljudskog života (ubojstvo), a ne ratovanje ili smrtnu kaznu. tko (hrv.) - ὃς (grč.) - hos: Odnosna zamjenica, nominativ muškog roda. pak / a (hrv.) - δʼ / δέ (grč.) - d' / de: Veznik koji se koristi za nadovezivanje ili kontrast, razdvajajući prvi dio (zapovijed) od drugog dijela (posljedice). god (hrv.) - ἂν (grč.) - an: Čestica koja u kombinaciji s odnosnom zamjenicom i konjunktivom daje opće, neograničeno značenje (tko god). ubije (hrv.) - φονεύσῃ (grč.) - phoneusē: Aorist, konjunktiv, aktivni, 3. lice jednine. Konjunktiv ukazuje na potencijalnost - na stvarnu mogućnost kršenja zapovijedi u bilo kojem trenutku u budućnosti. podložan / kriv (hrv.) - ἔνοχος (grč.) - enochos: Pridjev u nominativu koji doslovno znači "uhvaćen" ili "zarobljen u nečemu". U pravnom kontekstu označava osobu koja je odgovorna, podložna zakonskoj kazni ili kriva. bit će (hrv.) - ἔσται (grč.) - estai: Futur glagola εἰμί (biti). Teološki ukazuje na neizbježnost i sigurnost posljedice za grijeh. sudu (hrv.) - τῇ κρίσει (grč.) - tē krisei: Dativ jednine imenice κρίσις (sud, presuda) s određenim članom. U neposrednom povijesnom smislu odnosi se na mjesno židovsko sudsko vijeće koje je presuđivalo u slučajevima ubojstva, no u široj teološkoj slici Novoga zavjeta svaka ljudska presuda odjek je konačnog Božjeg suda nad grijehom.
Ovaj stih (Matej 5,21) predstavlja početak prve od Isusovih šest poznatih "antiteza" u Govoru na gori (forma: "Čuli ste da je rečeno... a ja vam kažem"). Isus ovim uvodom ne dokida starozavjetnu zapovijed "Ne ubij" (Izlazak 20,13), već postavlja temelj za njezino radikalno produbljivanje. Priznavajući božanski autoritet Zakona danog "starima", Krist potvrđuje ozbiljnost i težinu nezakonitog oduzimanja ljudskog života te izvjesnost pravedne kazne koja slijedi.
Teološki gledano, Isus se u ovom tekstu pozicionira kao autoritativni i konačni tumač Božje volje. Dok su ljudski sudovi (κρίσις) te farizejsko razumijevanje Zakona mogli sankcionirati samo vidljiv, dovršeni fizički čin ubojstva, Isus priprema teren da u sljedećem stihu (Mt 5,22) zapovijed proširi na čovjekovu nutrinu. Time pokazuje da pravi korijen ubojstva leži u srcu ispunjenom gnjevom i prezirom, poučavajući da istinska pravednost Kraljevstva nebeskog zahtijeva potpunu transformaciju ljudskog karaktera, a ne tek suzdržavanje od izvanjskog zločina.