Zaista, naime, kažem vam: dok ne prođe Nebo i Zemlja, ni jedna jota ili jedna kovrčica neće proći od Zakona dok se sve ne zbude.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zaista, naime, kažem vam: dok ne prođe Nebo i Zemlja, ni jedna jota ili jedna kovrčica neće proći od Zakona dok se sve ne zbude.
Tko dakle razriješi jednu od ovih najmanjih Zapovijedi i pouči tako ljude, najmanji će se zvati u Kraljevstvu Nebesa; a tko izvrši i pouči, taj će se velik zvati u Kraljevstvu Nebesa.
Jer kažem vam: ako pravednost vaša ne bude obilnija negoli pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesa.
Čuli ste da bi rečeno starima: 'Ne ubij; a tko god ubije, bit će kriv sudu.'
A Ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega biti kriv sudu; a tko god rekne bratu svojemu: 'Raka', bit će kriv Sinedriju; a tko god rekne: 'Luđače', bit će kriv za Gehenu ognjenu.
Jer kažem vam: ako pravednost vaša ne bude obilnija negoli pismoznanaca i farizeja, nipošto nećete ući u Kraljevstvo Nebesa.
Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.
λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι ἐὰν μὴ περισσεύσῃ ὑμῶν ἡ δικαιοσύνη πλεῖον τῶν γραμματέων καὶ Φαρισαίων, οὐ μὴ εἰσέλθητε εἰς τὴν βασιλείαν τῶν οὐρανῶν.¶
legō gar humin hoti ean mē perisseusē humōn hē dikaiosunē pleion tōn grammateōn kai Pharisaiōn ou mē eiselthēte eis tēn basileian tōn ouranōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kažem jer vama da ako ne obiluje vaša ta pravednost više od pismoznanaca i farizeja, ne, ne uđete u to kraljevstvo tih nebesa."
1. ako ne obiluje Izvornik: ἐὰν μὴ περισσεύσῃ [ean mē perisseusē] Gramatika: Pogodbeni veznik s niječnom česticom i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Značenje: Glagol 'perisseuō' znači 'prelijevati se preko ruba, biti u izobilju, nadmašivati'. Ne radi se samo o količinskom dodavanju novih pravila, nego o novoj kvaliteti pravednosti koja izvire iz nutrine.
2. vaša ta pravednost Izvornik: ὑμῶν ἡ δικαιοσύνη [humōn hē dikaiosunē] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu množine stavljena ispred imenice u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom. Prednji položaj zamjenice 'vaša' daje joj poseban naglasak u rečenici. Značenje: Pravednost (dikaiosunē) kod Mateja označava cjelovitu usklađenost čovjekova srca i djelovanja s Božjom voljom, nasuprot pukom izvanjskom izvršavanju propisa.
3. više od pismoznanaca i farizeja Izvornik: πλεῖον τῶν γραμματέων καὶ Φαρισαίων [pleion tōn grammateōn kai Pharisaiōn] Gramatika: Komparativ pridjeva u akuzativu jednine srednjeg roda (u službi priloga 'više') praćen genitivom usporedbe (imenice u genitivu množine muškog roda). Jedan zajednički određeni član povezuje obje skupine u jedinstveni pojam. Značenje: Pismoznanci (stručnjaci za tumačenje Zakona) i farizeji bili su u narodu pojam najstrože pobožnosti. Isusova tvrdnja bila je šokantna za slušatelje jer traži pravednost koja nadilazi formalizam i zahvaća samo srce čovjeka, što će razraditi u stihovima koji slijede.
4. ne, ne uđete Izvornik: οὐ μὴ εἰσέλθητε [ou mē eiselthēte] Gramatika: Dvostruka negacija s glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 2. lice množine. Izražava najodlučnije moguće nijekanje buduće mogućnosti. Značenje: Ulazak u Kraljevstvo Nebesko središnji je izraz za konačno spasenje i zajedništvo s Bogom; bez unutarnje preobrazbe srca taj je ulazak potpuno nemoguć. Imena: - farizeji [Φαρισαίων (nom. Φαρισαῖος, od heb. פְּרוּשִׁים Perushim / aram. פְּרִישַׁיָּא Perishaya) / Pharisaiōn] (narod) Znači: Odvojeni, izdvojeni Tvorba: Potječe od hebrejskog i aramejskog glagolskog korijena 'parash' (פָּרַשׁ) što znači 'odvojiti' ili 'razlučiti', jer su se strogo odvajali od obredne nečistoće i od onih koji nisu pažljivo držali Zakon i predaju.
Ovaj stih (Matej 5:20) predstavlja ključnu točku Isusovog Govora na gori i postavlja radikalan standard za Njegove sljedbenike. Isus jasno daje do znanja da puko vanjsko pridržavanje vjerskih pravila, kakvo su prakticirali pismoznanci i farizeji, nije dovoljno za ulazak u Božje kraljevstvo. Pravednost vjerskih vođa tog doba često se temeljila na strogom legalizmu, usredotočenosti na vlastiti napor i vanjskom izgledu pred ljudima, dok Isus zahtijeva pravednost koja izvire iz nutrine i preobraženog srca.
Takva preobilujuća pravednost nije puko kvantitativno množenje dobrih djela, već duboka, kvalitativna promjena ljudske motivacije. Ona se ne zadovoljava samo slovom zakona, već traži njegovo duhovno ispunjenje kroz iskrenu ljubav prema Bogu i bližnjemu. Stih stoga služi kao snažno upozorenje protiv svake vrste religioznog licemjerja i kao poziv na autentičan, dubok odnos s Bogom iz kojeg prirodno proizlazi istinska biblijska pravednost.