Blaženi ste kad god vas izgrde i progone i lažući kažu svako zlo protiv vas radi Mene.
Blaženi ste kad god vas izgrde i progone i lažući kažu svako zlo protiv vas radi Mene.
Radujte se i kličite, jer je plaća vaša velika na Nebesima; ta tako progoniše proroke koji bijahu prije vas.
Vi ste sol zemlje; ako pak sol obljutavi, čime će se osoliti? Nizašto više nema snage, nego da se izbaci van i da je ljudi gaze.
Vi ste svjetlost svijeta; ne može se sakriti grad koji leži vrh gore;
niti pale svjetiljku i stavljaju je pod posudu, nego na svijećnjak, te svijetli svima u kući.
Vi ste sol zemlje; ako pak sol obljutavi, čime će se osoliti? Nizašto više nema snage, nego da se izbaci van i da je ljudi gaze.
Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.
Ὑμεῖς ἐστε τὸ ἅλας τῆς γῆς· ἐὰν δὲ τὸ ἅλας μωρανθῇ, ἐν τίνι ἁλισθήσεται; εἰς οὐδὲν ἰσχύει ἔτι εἰ μὴ βληθὲν ἔξω καὶ καταπατεῖσθαι ὑπὸ τῶν ἀνθρώπων.¶
Humeis este to halas tēs gēs ean de to halas mōranthēa en tini halisthēsetai eis ouden ischuei eti ei mē blēthen exō kai katapateisthai hupo tōn anthrōpōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vi ste sol zemlje; ako pak sol obljutavi, u čemu će se osoliti? Za ništa ima snagu više osim bačena van biti gažena od ljudi."
1. Vi ste Izvornik: Ὑμεῖς ἐστε [Humeis este] Gramatika: Osobna zamjenica u nominativu množine na prvom mjestu u rečenici stoji radi snažnog isticanja subjekta, jer bi sam glagol u prezentu (2. lice množine) već sadržavao informaciju o licu. Značenje: Naglašeno 'upravo vi' izdvaja učenike od mnoštva i izravno im pripisuje identitet: oni ne trebaju tek postati sol, nego to već jesu po svojem pozivu.
2. sol zemlje Izvornik: τὸ ἅλας τῆς γῆς [to halas tēs gēs] Gramatika: Obje imenice stoje s određenim članom; druga je u genitivu jednine koji označava područje djelovanja i pripadnosti ('sol namijenjena za zemlju'). Značenje: U antičkom svijetu sol je bila dragocjeno sredstvo za čuvanje hrane od kvarenja, davanje okusa te znak trajnosti Božjeg saveza, pa su učenici u svijetu ono što čuva od duhovne propasti.
3. obljutavi Izvornik: μωρανθῇ [mōranthēa] Gramatika: Glagol u aoristu pasiva, konjunktiv 3. lica jednine nakon pogodbenog veznika, što izražava mogući ulazak u stanje dovršenog gubitka svojstva. Značenje: Glagol u korijenu znači 'postati lud, bezuman' te istodobno 'izgubiti okus, postati bljutav', čime Isus povezuje gubitak slanosti s gubitkom mudrosti i vjernosti učeničkom pozivu.
4. u čemu će se osoliti? Izvornik: ἐν τίνι ἁλισθήσεται [en tini halisthēsetai] Gramatika: Upitna zamjenica u dativu sredstva s prijedlogom i glagol u futuru pasiva, 3. lice jednine: radnja koja bi se u budućnosti izvršila nad samom soli. Značenje: Retoričko pitanje ističe apsurd i nepopravljivost: dok sol može osoliti sve drugo, ne postoji tvar kojom bi se samoj soli vratila njezina bit.
5. Za ništa ima snagu više Izvornik: εἰς οὐδὲν ἰσχύει ἔτι [eis ouden ischuei eti] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 3. lice jednine, izvorno znači 'imati snagu, biti moćan, vrijediti', a prijedložni izraz u akuzativu označava svrhu ('ni za što'). Značenje: Bez svojeg unutarnjeg svojstva sol postaje potpuno nemoćna i beskorisna jer je izgubila jedinu svrhu zbog koje postoji.
6. bačena van biti gažena Izvornik: βληθὲν ἔξω καταπατεῖσθαι [blēthen exō katapateisthai] Gramatika: Particip aorista pasiva u nominativu srednjeg roda (jednokratni čin izbacivanja koji prethodi) na koji se nadovezuje infinitiv prezenta pasiva (trajno gaženje). Značenje: Nečista sol iz Mrtvog mora koja bi izgubila natrijev klorid prosipala se po stazama da ne kvari plodnu zemlju, što je snažna slika suda nad jalovim učeništvom.
Ovaj stih (Matej 5:13) iznosi snažnu, ali i upozoravajuću metaforu o identitetu i svrsi kršćana u svijetu. Kršćani su pozvani biti moralni konzervans koji sprječava propadanje društva, unoseći u njega Božji utjecaj. Isus jasno komunicira da utjecaj nije opcija, već sama bit kršćanskog identiteta. S druge strane, stih nosi i strogo upozorenje: ako vjernici asimiliraju svjetovne vrijednosti i izgube svoju jedinstvenu 'slanost', postaju duhovno apsurdni i potpuno beskorisni za Božje naume. Gubitkom svoje autentičnosti, umjesto da mijenjaju svijet, završavaju odbačeni i prezreni na marginama, pogaženi od onih istih koje su trebali očuvati.