Isus mu reče: "Pisano je također: 'Ti nećeš stavljati na kušnju Gospodina, svoga Boga.'"
Isus mu reče: "Pisano je također: 'Ti nećeš stavljati na kušnju Gospodina, svoga Boga.'"
Đavao Ga još odvede na jednu vrlo visoku planinu; on Mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom slavom.
I on Mu reče: "Sve ovo ja ću Ti dati, ako se pokloniš i mene obožavaš."
Tada Isus njemu reče: „Odstupi, Sotono! Jer pisano je: Gospodina svoga Boga ti ćeš obožavati i On je jedini kojemu ćeš služiti obred.“
Tada Ga đavao napusti, i evo anđeli priđoše, i oni Mu služiše.
I on Mu reče: "Sve ovo ja ću Ti dati, ako se pokloniš i mene obožavaš."
I reče mu: sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.
καὶ εἶπεν αὐτῷ· ταῦτά σοι πάντα δώσω, ἐὰν πεσὼν προσκυνήσῃς μοι.¶
kai eipen autō tauta soi panta dōsō ean pesōn proskunēsēs moi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i reče njemu: Ovo tebi sve dat ću, ako pavši pokloniš se meni."
καὶ (i): grč. καὶ (kai) - veznik koji nastavlja i povezuje radnju. εἶπεν (reče): grč. εἶπον (eipon), od korijena λέγω (legō) - glagol, aorist indikativa aktiva, 3. lice jednine. Izražava dovršen čin govorenja u prošlosti. αὐτῷ (njemu): grč. αὐτός (autos) - osobna zamjenica, dativ jednine muškog roda. Odnosi se na Isusa. Ταῦτά (Ovo): grč. οὗτος, αὕτη, τοῦτο (houtos, haute, touto) - pokazna zamjenica, akuzativ množine srednjeg roda. Odnosi se na prethodno pokazana 'sva kraljevstva svijeta i njihovu slavu'. σοι (tebi): grč. σύ (sy) - osobna zamjenica 2. lica, dativ jednine. πάντα (sve): grč. πᾶς, πᾶσα, πᾶν (pas, pasa, pan) - pridjev u akuzativu množine srednjeg roda. Naglašava sveobuhvatnost i potpunost ponuđene iluzorne moći. δώσω (dat ću): grč. δίδωμι (didōmi) - glagol, futur indikativa aktiva, 1. lice jednine. Izražava Sotonino (lažno) obećanje davanja vlasti. ἐὰν (ako): grč. ἐάν (ean) - pogodbeni veznik, uvodi potencijalnu uvjetnu rečenicu (često praćen konjunktivom). πεσὼν (pavši): grč. πίπτω (piptō) - particip aorista aktiva, nominativ jednine muškog roda. Gramatički označava radnju koja prethodi glavnom glagolu. Označava fizički čin padanja na koljena ili licem na zemlju u znak potpune podložnosti. προσκυνήσῃς (pokloniš se / obožavaš): grč. προσκυνέω (proskyneō) - glagol, aorist konjunktiva aktiva, 2. lice jednine. Kovanica od 'pros' (prema) i 'kyneo' (poljubiti), u antici je označavala gestu prostracije, iskazivanja počasti orijentalnim monarsima (padanje ničice i ljubljenje ruba haljine ili nogu). U biblijskom i teološkom smislu označava apsolutno klanjanje i obožavanje koje pripada isključivo i jedino Bogu (lat. adoratio). μοι (meni): grč. ἐγώ (egō) - osobna zamjenica 1. lica, dativ jednine. Označava Sotonin cilj prisvajanja Božjeg mjesta.
Ovaj stih (iz Mateja 4:9) predstavlja vrhunac trećeg Sotoninog iskušenja Isusa u pustinji. Đavao nudi Isusu prečicu do mesijanske slave: trenutnu vlast nad cijelim svijetom, izbjegavajući put patnje i križa, pod jednim strašnim uvjetom – apostazijom (otpadništvom od Boga) i idolopoklonstvom. Izrazi 'πεσὼν' (pavši) i 'προσκυνήσῃς' (pokloniš se) zajedno snažno dočaravaju čin ultimativnog religijskog obožavanja i apsolutne pokornosti.
Teološka i duhovna dubina stiha leži u razotkrivanju konačnog cilja zla: uzurpacija Božjeg suvereniteta. Sotona traži obožavanje koje mu ne pripada. Zahtjevajući od Isusa da mu se pokloni, đavao pokušava razoriti jedinstvo Sina i Oca. Isusovo potonje odbijanje ovog apsurdnog zahtjeva demonstrira da Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta i da se istinska vlast temelji isključivo na poslušnosti i potpunom štovanju pravoga i jedinoga Boga.