Početna ›

Matej 4,7 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Tada Ga uzima đavao u Sveti grad i postavi Ga na vrh Hrama,

i govori Mu: "Ako si Sin Božji, baci samoga Sebe dolje! Napisano je naime da će anđelima Svojim zapovjediti za Tebe, i na rukama će Te podići da ne bi ikada udario o kamen nogu Svoju."

Reče mu Isus: "Opet je napisano: 'Nećeš iskušavati Gospodina, Boga svojega.'"

Opet Ga uzima đavao na goru veoma visoku i pokazuje Mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu,

i reče Mu: "Sve ću Ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se."

Biblija

Reče mu Isus: "Opet je napisano: 'Nećeš iskušavati Gospodina, Boga svojega.'"

Daničić-Karadžić

A Isus reče njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega.

Original

ἔφη αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· πάλιν γέγραπται· οὐκ ἐκπειράσεις κύριον τὸν θεόν σου.¶

Izgovor

ephē autō ho Iēsous palin gegraptai ouk ekpeiraseis kurion ton theon sou

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Reče njemu onaj Isus: opet napisano-je: ne iskušavat-ćeš Gospodina onoga Boga svojega."

Analiza

1. Reče Izvornik: ἔφη [ephē] Gramatika: Glagol 'phēmi' u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, koji u pripovijedanju ima funkciju i snagu aorista (dovršena radnja u prošlosti). Značenje: Ovaj svečani glagol govorenja u grčkom uvodi kratku, autoritativnu i konačnu izjavu kojom Isus presijeca đavolsko mudrovanje.

2. opet napisano-je Izvornik: πάλιν γέγραπται [palin gegraptai] Gramatika: Prilog 'palin' (opet, s druge strane, također) uz perfekt pasivni indikativa 3. lica jednine. Značenje: Prilog 'palin' ovdje ne znači samo 'još jednom', nego uvodi protutežu i dopunu ('s druge strane pisano je'). Isus postavlja temeljno pravilo tumačenja Biblije: Pismo se tumači Pismom, i nijedno se Božje obećanje ne smije izdvojiti iz cjeline kako bi se suprotstavilo Božjoj zapovijedi.

3. ne iskušavat-ćeš Izvornik: οὐκ ἐκπειράσεις [ouk ekpeiraseis] Gramatika: Niječna čestica 'ouk' s futurom aktivnim indikativa, 2. lice jednine. U jeziku Septuaginte i Novog zavjeta ovakav futur s negacijom 'ou' prenosi hebrejsku kategoričku zabranu (imperativni futur). Značenje: Glagol 'ekpeirazō' pojačani je oblik od 'peirazō' (prefiks 'ek-' označava 'do kraja, temeljito') i znači stavljati nekoga na tešku kušnju, provjeravati dokle seže njegova vjernost ili moć. Isus citira Pnz 6,16, podsjećajući na grijeh Izraelaca kod Mase u pustinji koji su tražili čudo kao dokaz da je Bog s njima.

4. Gospodina onoga Boga svojega Izvornik: κύριον τὸν θεόν σου [kurion ton theon sou] Gramatika: Imenica 'kurion' u akuzativu jednine muškog roda bez člana, uz apoziciju 'ton theon' s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: U Septuaginti 'Kurios' bez člana redovito zamjenjuje sveto Božje ime JHVH (Jahve). Isus time priznaje Oca svojim Gospodinom i Bogom te odbija manipulirati Božjom zaštitom, birajući put poniznog povjerenja umjesto nametanja uvjeta Bogu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).

Zaključak

Ovaj stih (Matej 4,7) predstavlja ključni trenutak Isusovog otpora Sotoninim kušnjama u pustinji. Dok Sotona citira Psalam 91, izvlačeći ga iz konteksta kako bi isprovocirao Isusa da baci sebe sa Hrama i tako testira Božju zaštitu, Isus uzvraća citatom iz Ponovljenog zakona (6,16). Ovakav odgovor postavlja temeljno hermeneutičko načelo: Sveto pismo ne smije se koristiti za manipulaciju i mora se tumačiti u skladu sa cjelokupnom biblijskom objavom.

Teološki gledano, Isus osuđuje svaku ideju duhovne drskosti i manipuliranja Bogom. Tražiti od Boga spektakularna čuda ili dokaze ljubavi kako bi On 'dokazao' svoju prisutnost znak je neoslonjenosti i sumnje, a ne vjere. Istinska vjera ne zahtijeva čudesne provjere; ona počiva na dubokom povjerenju i podložnosti Božjoj volji.