Tad Ga đavao odvede u Sveti grad, postavi Ga na vrh Hrama
Tad Ga đavao odvede u Sveti grad, postavi Ga na vrh Hrama
I reče Mu: "Ako si Ti Sin Božji, baci se dolje, jer pisano je: On će za Tebe izdati zapovijedi Svojim anđelima i oni će Te na svojim rukama nositi da izbjegneš udariti nogom o koji kamen."
Isus mu reče: "Pisano je također: 'Ti nećeš stavljati na kušnju Gospodina, svoga Boga.'"
Đavao Ga još odvede na jednu vrlo visoku planinu; on Mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom slavom.
I on Mu reče: "Sve ovo ja ću Ti dati, ako se pokloniš i mene obožavaš."
Isus mu reče: "Pisano je također: 'Ti nećeš stavljati na kušnju Gospodina, svoga Boga.'"
A Isus reče njemu: ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega.
ἔφη αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· πάλιν γέγραπται· οὐκ ἐκπειράσεις κύριον τὸν θεόν σου.¶
ephē autō ho Iēsous palin gegraptai ouk ekpeiraseis kurion ton theon sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče njemu Isus: Opet pisano je: Nećeš iskušavati Gospodina Boga tvoga."
ἔφη (reče) - grč. ἔφη (efē): Glagol φημί (fēmi) u imperfektu/aoristu, treće lice jednine. Označava izjavu ili autoritativan govor. αὐτῷ (njemu) - grč. αὐτῷ (autō): Osobna zamjenica trećeg lica u dativu jednine. Odnosi se na Sotonu (Kušatelja). ὁ Ἰησοῦς (Isus) - grč. Ἰησοῦς (Iēsous), heb. יֵשׁוּעַ (Ješua) - "Jahve spašava": Imenica u nominativu s određenim članom (ὁ), što je česta pojava u grčkom za osobna imena, naglašavajući specifičnu, poznatu osobu. Πάλιν (Opet / S druge strane) - grč. πάλιν (palin): Prilog koji najčešće znači "ponovno", ali u ovom teološkom kontekstu ima smisao nadopunjavanja ili suprotstavljanja. Isus njime poručuje da Pismo ima i drugu stranu te se ne smije tumačiti izolirano kao što to čini Sotona. γέγραπται (pisano je / stoji pisano) - grč. γέγραπται (gegraptai): Glagol γράφω (grafō) u perfektu pasivnom, treće lice jednine. Upotreba grčkog perfekta ovdje je iznimno bitna; on označava prošlu radnju čije posljedice snažno traju u sadašnjosti. To ukazuje na trajni, nepromjenjivi i apsolutni autoritet Božje riječi. Οὐκ ἐκπειράσεις (Nećeš iskušavati) - grč. οὐκ ἐκπειράσεις (ouk ekpeiraseis): Sastoji se od jake negacije οὐκ i glagola ἐκπειράζω (ekpeirazō) u futuru aktivnom, drugo lice jednine. Konstrukcija negacije uz futur odražava hebrejski idiom za izražavanje izričite zabrane (zapovijedi). Prefiks ἐκ- pojačava značenje samog glagola, sugerirajući "iskušavati do krajnjih granica", "drska provjera" ili "neopravdano testiranje". κύριον τὸν θεόν σου (Gospodina Boga tvoga) - grč. κύριος (kyrios) i θεός (theos): Imenice u akuzativu, djeluju kao izravni objekt zabrane. "Kyrios" je grčki izraz korišten u Septuaginti kao prijevod za sveto četveroslovlje JHVH (Jahve), dok "Theos" prevodi hebrejski Elohim. Zamjenica σου (tvoga) označava osobni odnos vjernika i njegovog Stvoritelja, naglašavajući apsolutnu suverenost.
Ovaj stih (Matej 4,7) predstavlja ključni trenutak Isusovog otpora Sotoninim kušnjama u pustinji. Dok Sotona citira Psalam 91, izvlačeći ga iz konteksta kako bi isprovocirao Isusa da baci sebe sa Hrama i tako testira Božju zaštitu, Isus uzvraća citatom iz Ponovljenog zakona (6,16). Ovakav odgovor postavlja temeljno hermeneutičko načelo: Sveto pismo ne smije se koristiti za manipulaciju i mora se tumačiti u skladu sa cjelokupnom biblijskom objavom.
Teološki gledano, Isus osuđuje svaku ideju duhovne drskosti i manipuliranja Bogom. Tražiti od Boga spektakularna čuda ili dokaze ljubavi kako bi On 'dokazao' svoju prisutnost znak je neoslonjenosti i sumnje, a ne vjere. Istinska vjera ne zahtijeva čudesne provjere; ona počiva na dubokom povjerenju i podložnosti Božjoj volji.