Ali, On uzvrati: "Pisano je: Neće čovjek živjeti samo od kruha, već od svake Riječi izišle iz usta Božjih."
Ali, On uzvrati: "Pisano je: Neće čovjek živjeti samo od kruha, već od svake Riječi izišle iz usta Božjih."
Tad Ga đavao odvede u Sveti grad, postavi Ga na vrh Hrama
I reče Mu: "Ako si Ti Sin Božji, baci se dolje, jer pisano je: On će za Tebe izdati zapovijedi Svojim anđelima i oni će Te na svojim rukama nositi da izbjegneš udariti nogom o koji kamen."
Isus mu reče: "Pisano je također: 'Ti nećeš stavljati na kušnju Gospodina, svoga Boga.'"
Đavao Ga još odvede na jednu vrlo visoku planinu; on Mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom slavom.
I reče Mu: "Ako si Ti Sin Božji, baci se dolje, jer pisano je: On će za Tebe izdati zapovijedi Svojim anđelima i oni će Te na svojim rukama nositi da izbjegneš udariti nogom o koji kamen."
Pa mu reče: ako si sin Božij, skoči dolje, jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
καὶ λέγει αὐτῷ· εἰ υἱὸς εἶ τοῦ θεοῦ, βάλε σεαυτὸν κάτω· γέγραπται γὰρ ὅτι τοῖς ἀγγέλοις αὐτοῦ ἐντελεῖται περὶ σοῦ, καὶ ἐπὶ χειρῶν ἀροῦσίν σε μήποτε προσκόψῃς πρὸς λίθον τὸν πόδα σου.
kai legei autō ei huios ei tou theou bale seauton katō gegraptai gar hoti tois angelois autou enteleitai peri sou kai epi cheirōn arousin se mēpote proskopsēs pros lithon ton poda sou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i kaže njemu: Ako sin jesi Boga, baci sebe samoga dolje: pisano je naime da anđelima Njegovim zapovjedit će o tebi i na rukama nosit će tebe, da ne zapneš o kamen nogu svoju."
1.λέγει (kaže) - grč. λέγω (legō). Prezent, indikativ, treće lice jednine. Izražava trenutnu radnju (historijski prezent), čime se biblijski izvještaj približava čitatelju i daje mu osjećaj neposrednosti.
2.υἱὸς (sin) - grč. υἱός (huios). Nominativ, jednina. Titula koja ukazuje na jedinstven odnos s Ocem i Njegovo božansko podrijetlo. Đavao u iskušenju ciljano napada upravo taj identitet koji je netom potvrđen na krštenju.
3.θεοῦ (Boga) - grč. θεός (theos). Genitiv, jednina. S imenicom 'sin' tvori frazu 'Sin Božji', naglašavajući esencijalnu pripadnost i božansku narav.
4.βάλε (baci) - grč. βάλλω (ballō). Aorist, imperativ, aktiv, drugo lice jednine. Zapovijed kojom se traži jednokratna, dramatična akcija; Sotona Ga izaziva na očitovanje moći koje bi bilo izvan Božje volje.
5.γέγραπται (pisano je) - grč. γράφω (graphō). Perfekt, indikativ, pasiv. Perfekt u grčkom jeziku označava prošlu radnju čije posljedice trajno ostaju u sadašnjosti ('napisano je i stoji napisano'). Snažno naglašava nepromjenjivi autoritet Svetog pisma.
6.ἀγγέλοις (anđelima) - grč. ἄγγελος (angelos). Dativ, množina. Predstavljaju glasnike i duhovna bića preko kojih Bog provodi svoju zaštitu i brigu.
7.ἐντελεῖται (zapovjedit će) - grč. ἐντέλλομαι (entellomai). Futur, indikativ, medijopasiv. Izražava čvrsto obećanje, sigurnost Božjeg djelovanja i Njegovu suverenost nad stvorenjem.
8.ἀροῦσίν (nosit će) - grč. αἴρω (airō). Futur, indikativ, aktiv. Slikovit prikaz potpunog i nježnog očuvanja pravednika od bilo kakve štete.
9.μήποτε (da ne) - grč. μήποτε (mepote). Veznik negativne namjere. Označava svrhu kojom se izbjegava loš ili poguban ishod.
10.προσκόψῃς (zapneš / spotakneš se) - grč. προσκόπτω (proskoptō). Aorist, konjunktiv, aktiv, drugo lice jednine. Doslovno znači udariti (nogom) o nešto. Metaforički predstavlja duhovni pad, ozljedu ili pretrpljenu štetu.
Ovaj stih (Matej 4,6) bilježi dramatičan trenutak Isusovog iskušenja u pustinji. Đavao lukavo i selektivno citira Sveto pismo (Psalam 91) izvlačeći ga iz konteksta kako bi iskušao Sina Božjega, pokušavajući Ga navesti na duhovnu oholost i testiranje Božje zaštite. Zahtjevom da se Isus 'baci dolje', Sotona Ga provocira da spektakularnim čudom dokaže svoj identitet i tako zaobiđe ponizni put i Božji plan.
Teološka poruka stiha izrazito je važna jer upozorava na opasnost zloupotrebe i manipulacije Božjom riječi. Sama činjenica da Đavao koristi Pismo za svoje ciljeve pokazuje da puko poznavanje teksta nije dovoljno bez ispravnog poznavanja Božjeg karaktera. Pravo pouzdanje u Boga, kako to Isus kasnije potvrđuje, ne podrazumijeva drsko izlaganje opasnosti radi isforsirane Božje intervencije, već ponizno i suvereno vršenje Očeve volje.