I pristupi onaj koji iskušava te Mu reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhovima."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I pristupi onaj koji iskušava te Mu reče: "Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhovima."
A On odgovori i reče: "Napisano je: 'Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj Riječi koja izlazi iz usta Božjih.'"
Tada Ga uzima đavao u Sveti grad i postavi Ga na vrh Hrama,
i govori Mu: "Ako si Sin Božji, baci samoga Sebe dolje! Napisano je naime da će anđelima Svojim zapovjediti za Tebe, i na rukama će Te podići da ne bi ikada udario o kamen nogu Svoju."
Reče mu Isus: "Opet je napisano: 'Nećeš iskušavati Gospodina, Boga svojega.'"
Tada Ga uzima đavao u Sveti grad i postavi Ga na vrh Hrama,
Tada odvede ga đavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve;
Τότε παραλαμβάνει αὐτὸν ὁ διάβολος εἰς τὴν ἁγίαν πόλιν καὶ ἔστησεν αὐτὸν ἐπὶ τὸ πτερύγιον τοῦ ἱεροῦ
Tote paralambanei auton ho diabolos eis tēn hagian polin kai estēsen auton epi to pterugion tou hi'erou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada uzima njega onaj đavao u onaj sveti grad i postavi njega na ono krilce onoga hrama"
1. uzima Izvornik: παραλαμβάνει [paralambanei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o takozvanom povijesnom (pripovjednom) prezentu koji prošlu radnju prikazuje kao da se odvija pred očima čitatelja radi veće dramatičnosti. Značenje: Složenica od prijedloga 'para' (uz, pokraj) i 'lambanō' (uzeti) označava uzimanje nekoga k sebi i vođenje sa sobom kao suputnika. Pokazuje prividnu inicijativu napasnika kojemu se Isus u poslušnosti Očevu planu privremeno prepušta.
2. onaj đavao Izvornik: ὁ διάβολος [ho diabolos] Gramatika: Imenica (izvorno pridjev) u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, koji ističe da je riječ o dobro poznatom protivniku. Značenje: Dolazi od glagola 'diaballō' (bacati kroz, razdvajati, klevetati) i doslovno znači 'klevetnik' ili 'onaj koji razdvaja'. U Septuaginti je to redoviti prijevod hebrejske riječi 'Satan' (tužitelj, protivnik), a označava duhovno biće koje pokušava unijeti razdor između Isusa i Njegova Oca.
3. u onaj sveti grad Izvornik: εἰς τὴν ἁγίαν πόλιν [eis tēn hagian polin] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom jednine ženskog roda i određenim članom označava kretanje prema unutrašnjosti određenog cilja. Značenje: Izraz označava Jeruzalem kao središte Božje prisutnosti i židovskog bogoslužja (usp. Iz 52,1; Neh 11,1). Napasnik premješta kušnju iz pustinje u samo srce svetog prostora, pokazujući da ni najsvetije mjesto nije izuzeto od duhovne borbe.
4. postavi Izvornik: ἔστησεν [estēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Prijelezni oblik glagola 'histēmi' u aoristu označava dovršenu, jednokratnu radnju postavljanja nekoga na određeno mjesto. Značenje: Prijelaz s pripovjednog prezenta ('uzima') na aorist ('postavi') naglašava konkretan, konačan položaj na kojem se Isus našao pred odlukom.
5. na ono krilce onoga hrama Izvornik: ἐπὶ τὸ πτερύγιον τοῦ ἱεροῦ [epi to pterugion tou hi'erou] Gramatika: Prijedlog 'epi' s akuzativom srednjeg roda ('to pterugion') i genitivom pripadnosti ('tou hierou'). Obje imenice imaju određeni član, što upućuje na svima poznatu točku hramskog sklopa. Značenje: Imenica 'pterugion' umanjenica je od 'pterux' (krilo) i označava rub, vrh ili izbočeni dio građevine (vjerojatno jugoistočni kut hramskog zida koji se strmo uzdizao iznad doline Kidron). Imenica 'hieron' označava cijeli hramski kompleks s predvorjima, za razliku od 'naos' što je samo svetište. Imena: - Sveti grad [ἁγία πόλις / hagia polis] (grad) Znači: odvojeni / posvećeni grad Tvorba: Opisni naziv za Jeruzalem tvoren od pridjeva 'hagios' (svet, Bogu posvećen) i imenice 'polis' (grad), prema hebrejskom izrazu 'ir ha-kodeš' (עִיר הַקֹּדֶשׁ).
Ovaj stih iz Mateja 4:5 označava dramatičnu promjenu lokacije u izvještaju o Isusovim kušnjama u pustinji. Đavao premješta Isusa iz puste divljine u samo središte židovske vjere - u sveti grad Jeruzalem i na vrh Hrama. Ovaj čin ima duboko teološko značenje jer pokazuje da duhovni rat nije ograničen samo na izolirana mjesta, već se može odvijati u samom srcu religijskog života i institucija. Đavao koristi mjesto maksimalne svetosti kako bi postavio pozornicu za kušnju duhovnog ponosa i drske zloupotrebe Božjih obećanja. Isusov pristanak da bude odveden na ovo mjesto naglašava Njegovu potpunu izloženost i solidarnost s ljudskim stanjem. On ne izbjegava suočavanje sa zlom, već mu dopušta da se očituje u svom punom intenzitetu. Stih nas priprema za sljedeću kušnju u kojoj će đavao, koristeći samo Sveto pismo, pokušati navesti Isusa da testira Božju zaštitu, čime se ističe opasnost izokretanja vjere u spektakl i manipulaciju Bogom.