Opet Ga uzima đavao na goru veoma visoku i pokazuje Mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu,
Opet Ga uzima đavao na goru veoma visoku i pokazuje Mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu,
i reče Mu: "Sve ću Ti ovo dati ako padneš i pokloniš mi se."
Tada mu govori Isus: "Odlazi, Sotono! Pisano je naime: 'Gospodinu, Bogu svojemu, klanjat ćeš se i Njemu jedinome služit ćeš.'"
Tada Ga ostavlja đavao, i gle, anđeli pristupiše i služahu Mu.
A čuvši da Ivan bi predan, povuče se u Galileju.
Tada mu govori Isus: "Odlazi, Sotono! Pisano je naime: 'Gospodinu, Bogu svojemu, klanjat ćeš se i Njemu jedinome služit ćeš.'"
Tada reče njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedino služi.
Τότε λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ὕπαγε ὀπίσω μου σατανᾶ· γέγραπται γάρ· κύριον τὸν θεόν σου προσκυνήσεις καὶ αὐτῷ μόνῳ λατρεύσεις.
Tote legei autō ho Iēsous hupage opisō mou satana gegraptai gar kurion ton theon sou proskunēseis kai autō monō latreuseis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada govori njemu [onaj] Isus: odlazi, Sotono! Pisano je naime: Gospodina [onoga] Boga svojega klanjat ćeš se i njemu jedinome služit ćeš."
1. govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Riječ je o pripovjednom (historijskom) prezentu koji unosi živost u prizor i naglašava presudnost Isusova odgovora. Značenje: Isusova riječ nastupa s trenutnim i suverenim autoritetom koji prekida svako daljnje pregovaranje s napasnikom.
2. odlazi Izvornik: ὕπαγε [hupage] Gramatika: Glagol u prezentu aktivnom, imperativ, 2. lice jednine. Imperativ prezenta zapovijeda trenutačni polazak i trajno udaljavanje. Značenje: Kada je napasnik zatražio božansko štovanje, prešao je granicu u kojoj se o njemu raspravlja te biva izravno protjeran kraljevskom zapovijeđu.
3. Pisano je naime Izvornik: γέγραπται γάρ [gegraptai gar] Gramatika: Glagol u perfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine, uz uzročnu česticu na drugom mjestu. Perfekt označava radnju zapisanu u prošlosti čija valjanost i autoritet trajno ostaju na snazi. Značenje: I treći put Isus pobjeđuje kušnju pozivajući se na nepromjenjivu Božju riječ iz Ponovljenog zakona, pokazujući da je Pismo konačno mjerilo poslušnosti.
4. klanjat ćeš se Izvornik: προσκυνήσεις [proskunēseis] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, indikativ, 2. lice jednine, koji uz prijeki objekt stoji u akuzativu. U jeziku Septuaginte ovakav futur ima snagu trajne zakonske zapovijedi. Značenje: Isus preuzima glagol iz đavlove ponude i vraća ga njegovu jedinom pravom objektu — Gospodinu Bogu, čime odbacuje svaki oblik idolopoklonstva.
5. njemu jedinome služit ćeš Izvornik: αὐτῷ μόνῳ λατρεύσεις [autō monō latreuseis] Gramatika: Zamjenica i pridjev u dativu jednine muškog roda uz glagol u futuru aktivnom, 2. lice jednine, koji ima funkciju zapovijedi. Pridjev 'jedinome' (μόνῳ) isključuje svaku podijeljenu odanost. Značenje: Glagol označava bogoštovnu i obrednu službu posvećenu Bogu. Dodavanjem riječi 'jedinome' naglašava se isključivost biblijskog monoteizma u kojem nema mjesta kompromisu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša (spasiti).
- Sotona [σατανᾶ (heb. שָׂטָן, aram. סָטָנָא) / satana] (osoba) Znači: protivnik, tužitelj, neprijatelj Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog i hebrejskog pojma satan, koji izvorno označava onoga koji stoji na putu kao protivnik ili optužitelj na sudu.
Ovaj stih (Matej 4:10) predstavlja vrhunac i razrješenje Isusovih kušnji u pustinji. Isus odlučno odbacuje Sotoninu ponudu svjetovne moći i slave, pokazujući da se istinski autoritet ne temelji na kompromisu sa zlom, već na apsolutnoj poslušnosti Božjoj Riječi. Oslanjajući se na nepromjenjivi autoritet Svetog pisma ('pisano je'), Isus demonstrira kako se pobjedonosno oduprijeti duhovnim napadima, koristeći Božju Riječ kao ultimativni štit i oružje.
Nadalje, stih jasno artikulira temeljno teološko načelo isključivog štovanja Boga. Korištenjem glagola za klanjanje i služenje (proskynēseis i latreuseis) uparenih s riječju 'jedinom', Isus postavlja nepremostivu granicu između Stvoritelja i stvorenja. Svako štovanje ili služenje usmjereno prema bilo čemu ili bilo kome osim prema 'Gospodinu Bogu' predstavlja kršenje temeljnog saveza, čime Isus potvrđuje isključivi i ultimativni Božji suverenitet nad cijelim svemirom.