Đavao Ga još odvede na jednu vrlo visoku planinu; on Mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom slavom.
Đavao Ga još odvede na jednu vrlo visoku planinu; on Mu pokaza sva kraljevstva svijeta s njihovom slavom.
I on Mu reče: "Sve ovo ja ću Ti dati, ako se pokloniš i mene obožavaš."
Tada Isus njemu reče: „Odstupi, Sotono! Jer pisano je: Gospodina svoga Boga ti ćeš obožavati i On je jedini kojemu ćeš služiti obred.“
Tada Ga đavao napusti, i evo anđeli priđoše, i oni Mu služiše.
Budući da je doznao da Ivan bijaše izručen, Isus se povuče u Galileju.
Tada Isus njemu reče: „Odstupi, Sotono! Jer pisano je: Gospodina svoga Boga ti ćeš obožavati i On je jedini kojemu ćeš služiti obred.“
Tada reče njemu Isus: idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedino služi.
Τότε λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ὕπαγε ὀπίσω μου σατανᾶ· γέγραπται γάρ· κύριον τὸν θεόν σου προσκυνήσεις καὶ αὐτῷ μόνῳ λατρεύσεις.
Tote legei autō ho Iēsous hupage opisō mou satana gegraptai gar kurion ton theon sou proskunēseis kai autō monō latreuseis
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada govori njemu Isus: Odlazi, Sotono; pisano je naime: Gospodinu Bogu tvome poklonit ćeš se i njemu jedinom služit ćeš."
Tada - grč. τότε (tote). Prilog vremena. Označava neposredan slijed događaja, vrhunac Isusovih kušnji u pustinji.
govori - grč. λέγει (legei). Glagol u prezentu (historijski prezent). Korištenje prezenta za prošli događaj naglašava dramatičnost i živost trenutka u kojem Isus preuzima potpunu kontrolu nad situacijom.
njemu - grč. αὐτῷ (autō). Osobna zamjenica u dativu. Odnosi se izravno na Sotonu.
Isus - grč. ὁ Ἰησοῦς (ho Iēsous). Subjekt rečenice, nositelj autoriteta u ovoj interakciji.
Odlazi - grč. Ὕπαγε (hypage). Imperativ prezenta aktiva od glagola ὑπάγω (ići, odlaziti). Isus koristi autoritativni zapovjedni način. Ne pregovara, već izravno i suvereno naređuje protivniku da odstupi.
Sotono - grč. Σατανᾶ (satana) od heb. שָׂטָן (satan - protivnik, tužitelj). Vokativ jednine. Isus ga oslovljava njegovim imenom koje otkriva njegovu narav kao glavnog protivnika Božjih planova.
pisano je - grč. γέγραπται (gegraptai). Perfekt pasivni indikativ od γράφω (pisati). Perfekt u grčkom označava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali njezine posljedice i autoritet traju i danas. Znači 'zapisano je i ostaje zauvijek na snazi'. Ovo je nepokolebljivi temelj Isusovog autoriteta.
naime/jer - grč. γάρ (gar). Veznik koji objašnjava razlog Isusove zapovijedi. Odlazak Sotone je nužan jer je to što on traži u izravnoj suprotnosti s temeljnom Božjom istinom.
Gospodinu - grč. Κύριον (kyrion) od κύριος. Akuzativ jednine. U Septuaginti se ova riječ koristi za prevođenje starozavjetnog Božjeg osobnog imena JHWH (Jahve). Označava vrhovni autoritet i apsolutni suverenitet.
Bogu - grč. θεόν (theon) od θεός. Akuzativ jednine. Odnosi se na Stvoritelja, jedinog istinitog Boga.
tvome - grč. σου (sou). Genitiv osobne zamjenice. Ukazuje na intimni, savezni odnos između Boga i Njegovog naroda.
poklonit ćeš se - grč. προσκυνήσεις (proskynēseis) od προσκυνέω (pasti ničice, štovati, klanjati se). Futur prvi, aktivni indikativ. Glagol u Novom zavjetu označava najdublje štovanje, strahopoštovanje i podložnost koja pripada isključivo i samo Bogu.
i - grč. καὶ (kai). Veznik koji povezuje unutarnji stav štovanja s vanjskim činom služenja.
njemu - grč. αὐτῷ (autō). Osobna zamjenica, ponovno usmjerava svu pažnju isključivo na Boga.
jedinom - grč. μόνῳ (monō) od μόνος (sam, jedini). Dativ jednine. Izražava radikalni monoteizam koji isključuje svako drugo božanstvo ili idolopoklonstvo (koje je Sotona netom prije tražio za sebe).
služit ćeš - grč. λατρεύσεις (latreuseis) od λατρεύω (služiti). Futur prvi, aktivni indikativ. Označava vjersku službu, bogoslužje i potpunu predanost. Dok 'proskynēseis' označava stav srca i klanjanje, 'latreuseis' obuhvaća aktivan život podložnosti i služenja Bogu.
Ovaj stih (Matej 4:10) predstavlja vrhunac i razrješenje Isusovih kušnji u pustinji. Isus odlučno odbacuje Sotoninu ponudu svjetovne moći i slave, pokazujući da se istinski autoritet ne temelji na kompromisu sa zlom, već na apsolutnoj poslušnosti Božjoj Riječi. Oslanjajući se na nepromjenjivi autoritet Svetog pisma ('pisano je'), Isus demonstrira kako se pobjedonosno oduprijeti duhovnim napadima, koristeći Božju Riječ kao ultimativni štit i oružje.
Nadalje, stih jasno artikulira temeljno teološko načelo isključivog štovanja Boga. Korištenjem glagola za klanjanje i služenje (proskynēseis i latreuseis) uparenih s riječju 'jedinom', Isus postavlja nepremostivu granicu između Stvoritelja i stvorenja. Svako štovanje ili služenje usmjereno prema bilo čemu ili bilo kome osim prema 'Gospodinu Bogu' predstavlja kršenje temeljnog saveza, čime Isus potvrđuje isključivi i ultimativni Božji suverenitet nad cijelim svemirom.