Ostavivši smjesta svoje mreže, oni Ga slijediše.
Ostavivši smjesta svoje mreže, oni Ga slijediše.
Odmičući još, On ugleda druga dva brata: Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, njegova brata, u njihovoj barki, sa Zebedejem, njihovim ocem, kako upravo spremaju svoje mreže. On ih pozva.
Napustivši smjesta svoju barku i svoga oca, oni Ga slijediše.
Po tome, prošavši svom Galilejom, On poučavaše u njihovim sinagogama, obznanjujući Dobru vijest o Kraljevanju i liječaše svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Njegov se ugled razglasi po svoj Siriji, i dovođahu Mu sve one koji patiše, svladani svakovrsnim bolestima i patnjama: bjesomučne, mjesečare, uzete; On ih ozdravljaše.
Napustivši smjesta svoju barku i svoga oca, oni Ga slijediše.
A oni taj čas ostaviše lađu i oca svojega i za njim otidoše.
οἱ δὲ εὐθέως ἀφέντες τὸ πλοῖον καὶ τὸν πατέρα αὐτῶν ἠκολούθησαν αὐτῷ.¶
hoi de eutheōs aphentes to ploion kai ton patera autōn ēkolouthēsan autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak odmah ostavivši lađu i oca svoga slijediše Njemu."
οἱ δὲ (hoi de) - Oni pak.
εὐθέως (eutheōs) - odmah, smjesta. Ovaj prilog naglašava hitnost, nedostatak oklijevanja i trenutni odaziv na Isusov poziv.
ἀφέντες (aphentes) - ostavivši, napustivši. Aorist particip aktivni glagola ἀφίημι (aphiēmi). Korištenje aorista ukazuje na radnju koja je odlučna, dovršena i konačna; prekid s dotadašnjim načinom života.
τὸ πλοῖον (to ploion) - lađu. Predstavlja materijalnu sigurnost, dotadašnji posao i izvor egzistencije koji su spremno napustili.
καὶ τὸν πατέρα αὐτῶν (kai ton patera autōn) - i oca svoga (njihovog). Ukazuje na napuštanje najdubljih obiteljskih i društvenih veza, što je u antičkom svijetu značilo odricanje od sigurnosti, statusa i nasljedstva.
ἠκολούθησαν (ēkolouthēsan) - slijediše (pođoše za). Aorist indikativ aktivni glagola ἀκολουθέω (akoloutheō). Glagol specifičan za učeništvo, označava ne samo fizičko hodanje za nekim, već potpuno životno predanje i nasljedovanje učitelja u svemu.
αὐτῷ (autō) - Njemu (Isusu). Dativ koji pokazuje konačni cilj i usmjerenje njihovog novog života.
Ovaj stih iznimno snažno ilustrira radikalnu prirodu istinskog kršćanskog učeništva i nasljedovanja. Odaziv prvih učenika na Isusov poziv događa se 'odmah', bez kalkuliranja ili odgode, što svjedoči o neodoljivom autoritetu Isusove osobe i riječi.
Napuštanje 'lađe' i 'oca' simbolizira potpuno odricanje od ovozemaljskih sigurnosti – materijalne egzistencije i najčvršćih ljudskih veza. Učeništvo se ovdje prikazuje kao čin apsolutnog povjerenja i predanja, gdje Isus postaje jedini i najviši prioritet u životu vjernika.