A oni odmah ostaviše lađu i oca svojega te pođoše za Njim.
A oni odmah ostaviše lađu i oca svojega te pođoše za Njim.
I obilažaše svom Galilejom poučavajući u sinagogama njihovim, i propovijedajući Evanđelje Kraljevstva, i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
I ode glas o Njemu u svu Siriju; i donesoše Mu sve kojima bijaše zlo, različitim bolestima i mukama obuzete, i opsjednute, i mjesečare, i uzete; i izliječi ih.
I pođoše za Njim mnoštva mnoga iz Galileje, i Dekapola, i Jeruzalema, i Judeje, i onkraj Jordana.
I ode glas o Njemu u svu Siriju; i donesoše Mu sve kojima bijaše zlo, različitim bolestima i mukama obuzete, i opsjednute, i mjesečare, i uzete; i izliječi ih.
I otide glas o njemu po svoj Siriji i privedoše mu sve bolesne od različnijeh bolesti i s različnijem mukama, i bijesne, i mjesečnjake, i uzete, i iscijeli ih.
Καὶ ἀπῆλθεν ἡ ἀκοὴ αὐτοῦ εἰς ὅλην τὴν Συρίαν· καὶ προσήνεγκαν αὐτῷ πάντας τοὺς κακῶς ἔχοντας, ποικίλαις νόσοις καὶ βασάνοις συνεχομένους, καὶ δαιμονιζομένους καὶ σεληνιαζομένους καὶ παραλυτικούς· καὶ ἐθεράπευσεν αὐτούς.
Kai apēlthen hē akoē autou eis holēn tēn Surian kai prosēnegkan autō pantas tous kakōs echontas poikilais nosois kai basanois sunechomenous kai daimonizomenous kai selēniazomenous kai paralutikous kai etherapeusen autous
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I ode taj glas Njegov u svu tu Siriju; i donesoše Njemu sve one zlo imajući, različitim bolestima i mukama obuzimane, i demonizirane i mjesečareće i uzete; i izliječi ih."
1. ode taj glas Njegov Izvornik: ἀπῆλθεν ἡ ἀκοὴ αὐτοῦ [apēlthen hē akoē autou] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, što označava dovršenu radnju širenja vijesti. Imenica 'glas' (doslovno 'slušanje' ili 'ono što se čuje') u nominativu je jednine s određenim članom i zamjenicom u genitivu ('Njegov'), koji ovdje ima funkciju objektivnog genitiva – vijest o Njemu. Značenje: Glas o Isusu ne širi se organiziranom propagandom, nego spontanim svjedočanstvom onih koji su čuli Njegov nauk i vidjeli Njegova djela. Riječ 'akoē' naglašava da vjera i dolazak k Isusu započinju slušanjem vijesti o Njegovoj prisutnosti i djelovanju.
2. donesoše Njemu Izvornik: προσήνεγκαν αὐτῷ [prosēnegkan autō] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice množine, sa zamjenicom u dativu jednine muškog roda. Aorist ovdje sažima niz pojedinačnih dolazaka u jednu cjelovitu povijesnu činjenicu. Značenje: Glagol 'prospherō' u biblijskom se jeziku često koristi kao tehnički izraz za prinošenje darova ili žrtava Bogu u Hramu. Ovdje ljudi pred Isusa ne prinose obredne darove, nego slomljene i bolesne bližnje, čime Njegova osoba postaje novo mjesto susreta s Božjom milošću.
3. one zlo imajući Izvornik: τοὺς κακῶς ἔχοντας [tous kakōs echontas] Gramatika: Određeni član u akuzativu množine muškog roda poimeničuje prilog 'zlo/loše' i particip prezenta aktiva glagola 'imati' u istom padežu. Particip prezenta označava trajno, kronično stanje u kojem se ti ljudi nalaze. Značenje: Ovaj grčki idiom za bolesnike ('oni kojima je loše') obuhvaća svaku vrstu ljudske nevolje i narušenog stanja. U Matejevom sažetku ovaj izraz služi kao krovni pojam koji se u nastavku stiha pobliže razrađuje kroz specifične oblike patnje.
4. različitim bolestima i mukama obuzimane Izvornik: ποικίλαις νόσοις καὶ βασάνοις συνεχομένους [poikilais nosois kai basanois sunechomenous] Gramatika: Dvije imenice u dativu množine ženskog roda (instrumentalni dativ koji izriče sredstvo ili uzrok) praćene su participom prezenta pasiva u akuzativu množine. Pasivni particip prezenta 'obuzimane' (doslovno 'stisnute', 'zadržane u vlasti') prikazuje bolesnike kao trajne zatočenike svojih patnji. Značenje: Riječ 'basanos' izvorno je označavala kamen kušnje za zlato, a potom spravu za mučenje pri ispitivanju, pa ovdje opisuje razdiruću bol koja čovjeka drži u okovima. Isusovo kraljevstvo ulazi upravo u taj prostor najteže ljudske zatočenosti bolom kako bi donijelo oslobođenje.
5. demonizirane i mjesečareće i uzete Izvornik: δαιμονιζομένους καὶ σεληνιαζομένους καὶ παραλυτικούς [daimonizomenous kai selēniazomenous kai paralutikous] Gramatika: Prva dva izraza su participi prezenta (medija/pasiva) u akuzativu množine muškog roda koji opisuju trajno stanje pod utjecajem vanjske sile, dok je treći izraz poimeničeni pridjev u akuzativu množine. Nizanjem veznika 'i' (polisindeton) naglašava se opsežnost i raznolikost slučajeva. Značenje: Matej nabraja tri skupine oboljenja koja su u antici smatrana najtežima i ljudski neizlječivima: duhovnu opsjednutost, padavicu (koju su tada povezivali s Mjesečevim mijenama, odakle naziv 'mjesečari') i potpunu tjelesnu oduzetost. Razlikovanjem demoniziranih od mjesečara i uzetih, evanđelist jasno pokazuje da biblijski tekst ne pripisuje svaku neurološku ili fizičku bolest izravnom djelovanju demona.
6. izliječi ih Izvornik: ἐθεράπευσεν αὐτούς [etherapeusen autous] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu množine kao izravnim objektom. Nasuprot nizu prethodnih participa prezenta koji slikaju dugotrajnu i mučnu bolest, ovaj kratki aorist izriče konačnu, suverenu i trenutačnu djelotvornost Isusova čina. Značenje: Bez obzira na vrstu, trajanje ili uzrok patnje, nijedna nevolja nije izvan dosega Mesijine vlasti. Kratkoća završne rečenice u grčkom izvorniku stilski podcrtava lakoću i potpunost kojom Božja riječ nadvladava sav kaos ljudske patnje. Imena: - Sirija [Συρία / Suria] (pokrajina) Znači: Zemlja Asiraca / Sirijaca Tvorba: Grčki naziv Συρία nastao je skraćivanjem imena Ἀσσυρία (Asirija), od akadskog 'Aššur'. U rimsko doba označavao je veliku carsku provinciju sjeverno i sjeveroistočno od Palestine, koja je u širem upravnom smislu obuhvaćala i cijelo područje Judeje i Galileje.
Ovaj stih iz Mateja 4:24 služi kao snažan proglas o dolasku Mesijanskog Kraljevstva koje obilježava potpuna obnova ljudskog bića. Kroz širenje vijesti u pogansku Siriju, vidimo da Isusov autoritet i Njegovo milosrđe nisu rezervirani samo za uski kulturološki okvir, već su namijenjeni širim masama, pripremajući put za univerzalnost evanđelja. Kategorizacija ljudskih patnji – od kroničnih bolesti, preko duhovne tiranije i neuroloških oboljenja, pa sve do potpune paralize – pokazuje potpunu slomljenost čovječanstva uslijed pada. Ipak, Isus tu nastupa s jedinstvenim, suverenim božanskim autoritetom nad apsolutno svim dimenzijama ljudske patnje (fizičkom, duhovnom, psihološkom). Njegovo iscjeljenje jest dokaz ne samo božanskog suosjećanja, nego prije svega nepobitna demonstracija Njegove pobjede nad posljedicama zla, grijeha i raspadljivosti ovoga svijeta.