Po tome, prošavši svom Galilejom, On poučavaše u njihovim sinagogama, obznanjujući Dobru vijest o Kraljevanju i liječaše svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Po tome, prošavši svom Galilejom, On poučavaše u njihovim sinagogama, obznanjujući Dobru vijest o Kraljevanju i liječaše svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
Njegov se ugled razglasi po svoj Siriji, i dovođahu Mu sve one koji patiše, svladani svakovrsnim bolestima i patnjama: bjesomučne, mjesečare, uzete; On ih ozdravljaše.
A veliko Ga je mnoštvo slijedilo, došlo iz Galileje i Dekapola, Jeruzalema i iz Judeje, i iz Transjordanije.
A veliko Ga je mnoštvo slijedilo, došlo iz Galileje i Dekapola, Jeruzalema i iz Judeje, i iz Transjordanije.
I za njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz Deset Gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.
καὶ ἠκολούθησαν αὐτῷ ὄχλοι πολλοὶ ἀπὸ τῆς Γαλιλαίας καὶ Δεκαπόλεως καὶ Ἱεροσολύμων καὶ Ἰουδαίας καὶ πέραν τοῦ Ἰορδάνου.¶
kai ēkolouthēsan autō ochloi polloi apo tēs Galilaias kai Dekapoleōs kai Hi'erosolumōn kai Ioudaias kai peran tou Iordanou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i slijediše mu mnoštva mnoga iz Galileje i Dekapolisa i Jeruzalema i Judeje i preko Jordana."
ἠκολούθησαν (slijediše / pođoše za): grč. ἀκολουθέω (akoloutheō). Glagol, aorist, aktiv, indikativ, 3. lice množine. Gramatički označava svršenu radnju u prošlosti. Teološki, ovaj pojam nadilazi puko fizičko praćenje; to je tehnički termin za učeništvo. Ukazuje na osobnu predanost i prihvaćanje Isusovog autoriteta.
ὄχλοι πολλοὶ (mnoštva mnoga): grč. ὄχλος πολύς (ochlos polys). Imenica i pridjev u nominativu množine. Upotreba množine 'mnoštva' umjesto jednine snažno pojačava dojam masovnosti. Teološki, ovo ukazuje na nevjerojatnu privlačnost Isusove poruke i započinje okupljanje novog Božjeg naroda.
ἀπὸ τῆς Γαλιλαίας (iz Galileje): grč. ἀπὸ (apo). Prijedlog 'apo' s genitivom ukazuje na podrijetlo. Galileja (grč. Γαλιλαία, Galilaia) je sjeverna, rubna i miješana regija. Njezino spominjanje naglašava da Božje djelovanje započinje na periferiji i među običnim ljudima.
Δεκαπόλεως (Dekapolisa): grč. Δεκάπολις (Dekapolis). Genitiv jednine, znači 'Deset gradova'. Riječ je o savezu pretežno helenističkih, poganskih gradova. Teološki značaj leži u tome što Isusova poruka već u ranoj fazi probija etničke granice judaizma, nagovještavajući univerzalno spasenje.
Ἱεροσολύμων καὶ Ἰουδαίας (Jeruzalema i Judeje): grč. Ἱεροσόλυμα (Hierosolyma) i Ἰουδαία (Ioudaia). Judeja i njezin glavni grad Jeruzalem predstavljaju samo središte židovske vjere, Hrama i političke moći. Dolazak mnoštva iz ovog centra pokazuje snagu Isusova autoriteta koji nadilazi službene institucije, ali i stvara kontrast prema kasnijem odbacivanju koje će ondje doživjeti.
πέραν τοῦ Ἰορδάνου (preko / s onu stranu Jordana): grč. πέραν (peran). Odnosi se na područje istočno od rijeke Jordan, poznato kao Pereja. Zajedno s ostalim nabrojanim regijama, ovo stvara sliku potpunog geografskog obuhvata tadašnjeg Izraela i okolice, simbolično prikazujući kako Isus okuplja ljude sa svih strana.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 4,25) donosi snažan sažetak početnog i masovnog odaziva na Isusovu službu. Nabrajanje pet različitih regija — Galileje, Dekapolisa, Jeruzalema, Judeje i područja preko Jordana — namjerno stvara široku geografsku i demografsku sliku. Matejeva lista obuhvaća strogo židovska središta moći i tradicije, ali jednako tako i rubna područja sa snažnim poganskim i helenističkim utjecajem.
Teološka poruka ovog stiha leži u univerzalnosti Isusovog poslanja. Ogromna mnoštva koja ga 'slijede' nagovještavaju buduće okupljanje Crkve, naroda Božjeg koji briše etničke, kulturne i geografske granice. Isus se ovdje očituje kao istinski Pastir koji sabire razasute ovce k sebi i čije evanđelje o Kraljevstvu neizbježno privlači ljude sa svih strana svijeta, neovisno o njihovoj pozadini.