Matej 4,14 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"da se ispuni [ono] rečeno kroz Izaiju [tog] proroka govorećega:"

1. da Izvornik: ἵνα [ina] Gramatika: Veznik namjere (finalni veznik) koji uvodi zavisnu rečenicu u konjunktivu. Kod Mateja u formulama ispunjenja uvijek čuva snažan teleološki (svrhovit) smisao, a ne samo posljedični. Značenje: Pokazuje da se događaji u Isusovu životu ne odvijaju slučajno niti tek uzgredno odgovaraju starim tekstovima, nego se zbivaju s izričitom Božjom svrhom da se Pismo dovede do svog konačnog cilja.

2. se ispuni Izvornik: πληρωθῇ [plērōthēa] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, konjunktiv, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv – Bog je neizrečeni vršitelj radnje), a aorist označava cjelovito i konačno ostvarenje. Značenje: Ključni pojam Matejeve teologije: glagol *plēroō* izvorno znači 'napuniti do vrha', pa ispunjenje proroštva ne znači tek puko potvrđivanje predviđanja, nego dovođenje Božje riječi do njezine punine i konačnog smisla u Kristu.

3. [ono] rečeno Izvornik: τὸ ῥηθὲν [to rhēthen] Gramatika: Određeni član i poimeničeni particip aorista pasivnog u nominativu jednine srednjeg roda. Član pretvara particip u apstraktnu imenicu ('ono što je bilo izgovoreno'), a pasiv ponovno upućuje na Boga kao izvornog govornika. Značenje: Naglašava autoritet i nepromjenjivost proročke riječi koja je nekoć bila izgovorena u povijesti, a sada u Isusovu djelovanju postaje vidljiva stvarnost.

4. kroz Izaiju Izvornik: διὰ Ἠσαΐου [dia Ēsaiou] Gramatika: Prijedlog *dia* s genitivom označava posrednika ili sredstvo kroz koje se radnja vrši. U Matejevim formulama ispunjenja Bog govori *od* sebe (*hypo Kyriou*, usp. Mt 1,22; 2,15), a *kroz* (*dia*) proroka. Značenje: Ova gramatička konstrukcija precizno izražava biblijsko shvaćanje nadahnuća: prorok nije konačni autor poruke, nego posrednik i glasnogovornik kroz čija usta progovara sam Bog.

5. govorećega Izvornik: λέγοντος [legontos] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u genitivu jednine muškog roda, slaže se s imenicom 'Izaije' i apozicijom 'proroka'. Prezent participa unosi živost i bezvremenost u uvođenje citata. Značenje: Iako je prorok govorio stoljećima ranije, particip prezenta prikazuje proročku riječ kao trajno živu i aktualnu – Pismo i danas 'govori' čitatelju dok gleda Isusove korake. Imena:

Izaija [Ἠσαΐου (nominativἨσαΐας; heb. יְשַׁעְיָהוּ Ješa'jahu) / Ēsaiou] (osoba) Znači: Jahve je spasenje (Jahve spašava) Tvorba: Teoforično hebrejsko ime složeno od imenice 'ješa' (spasenje, izbavljenje) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve). Zbog istog korijena 'j-š-`' (spasiti) ime proroka Izaije nosi isto temeljno značenje kao i ime Isus (Ješua).

Ovaj stih, poznat kao evanđeoska 'formula ispunjenja', ima jasnu namjenu: pokazati da događaji iz Isusovog života nisu puka slučajnost, već izravno ostvarenje Božjih obećanja danih u Starom zavjetu. Kroz povijest se provlači jedinstven božanski plan koji svoj vrhunac i 'puninu' nalazi u Kristu. Posebno je značajna gramatička struktura koja rasvjetljava biblijski pogled na inspiraciju. Riječ je izgovorena od strane Boga (što sugerira božanski pasiv), a prorok je samo ljudski instrument ili posrednik (prijedlog 'kroz' - διὰ) preko kojeg ta nepromjenjiva i autoritativna poruka dolazi do čovječanstva.