Budući da je doznao da Ivan bijaše izručen, Isus se povuče u Galileju.
Budući da je doznao da Ivan bijaše izručen, Isus se povuče u Galileju.
Po tome, napuštajući Nazaret, On dođe stanovati u Kafarnaumu, na morskoj obali,
na području Zebuluna i Naftalija, da bi se ispunilo ono što prorok Izaija bijaše rekao:
Zemlja Zebulunova, zemlja Naftalijeva, cesta od mora, zemlja s one strane Jordana, Galileja neznabožačka!
Puk koji se nalazio u tminama vidio je svjetlost veliku; za one koji su se nalazili u sjeni zemlje smrti jedna je svjetlost sinula.
na području Zebuluna i Naftalija, da bi se ispunilo ono što prorok Izaija bijaše rekao:
Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreći:
ἵνα πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν διὰ Ἠσαΐου τοῦ προφήτου λέγοντος·
ina plērōthēa to rhēthen dia Ēsaiou tou prophētou legontos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"da se ispuni ono rečeno kroz Izaiju proroka govoreći:"
da - ἵνα (hina): Veznik koji uvodi namjernu rečenicu. Teološki ukazuje na Božju svrhu i plan koji se ostvaruje. se ispuni - πληρωθῇ (plērōthē): Glagol, aorist, pasiv, konjunktiv od 'plēroō' (ispuniti). Korištenje pasiva (tzv. božanski pasiv) suptilno ukazuje na to da je Bog taj koji ispunjava radnju, a ne slučajnost. ono rečeno - τὸ ῥηθὲν (to rhēthen): Član srednjeg roda s participom aorista pasivnog od glagola 'legō' (reći). Označava proročku riječ koja je izgovorena u prošlosti, ali nosi trajni božanski autoritet. kroz - διὰ (dia): Prijedlog s genitivom koji označava posredništvo. Ovo je teološki ključno jer pokazuje da proročanstvo ne dolazi od proroka kao izvora, nego prolazi *kroz* njega kao kanala; Bog je stvarni govornik. Izaiju
Ἠσαΐου (Hēsaiou)Imenica u genitivu. Ime velikog starozavjetnog proroka. proroka - τοῦ προφήτου (tou prophētou): Imenica u genitivu, s članom (od 'prophētēs'). Doslovno znači 'onaj koji govori u nečije ime', naglašavajući ulogu proroka kao Božjeg glasnogovornika. govoreći - λέγοντος (legontos): Particip prezenta aktivnog u genitivu. Služi kao standardna prijelazna formula koja prethodi izravnom citiranju Svetog pisma.
Ovaj stih, poznat kao evanđeoska 'formula ispunjenja', ima jasnu namjenu: pokazati da događaji iz Isusovog života nisu puka slučajnost, već izravno ostvarenje Božjih obećanja danih u Starom zavjetu. Kroz povijest se provlači jedinstven božanski plan koji svoj vrhunac i 'puninu' nalazi u Kristu. Posebno je značajna gramatička struktura koja rasvjetljava biblijski pogled na inspiraciju. Riječ je izgovorena od strane Boga (što sugerira božanski pasiv), a prorok je samo ljudski instrument ili posrednik (prijedlog 'kroz' - διὰ) preko kojeg ta nepromjenjiva i autoritativna poruka dolazi do čovječanstva.