Kad vidje mnoge farizeje i saduceje prići njegovu krštenju, on im reče: "Leglo guja, tko vam je samo pokazao put kako izbjeći gnjevu koji dolazi?"
Kad vidje mnoge farizeje i saduceje prići njegovu krštenju, on im reče: "Leglo guja, tko vam je samo pokazao put kako izbjeći gnjevu koji dolazi?"
Donesite dakle plod koji svjedoči o vašem obraćenju; i ne usudite se reći u sebi: Mi imamo Abrahama za oca.
Jer, ja vam to kažem, iz ovog kamenja ovdje Bog može podići djecu Abrahamovu.
Spremna je već sjekira da posiječe korijenje stabala; svako dakle stablo koje ne daje dobar plod bit će posječeno i bačeno u vatru.
Ja vas krstim u vodi s ciljem obraćenja, ali Onaj koji dolazi poslije mene jači je od mene: ja Mu nisam dostojan skidati sandale; On će vas krstiti u Duhu Svetom i vatri.
Jer, ja vam to kažem, iz ovog kamenja ovdje Bog može podići djecu Abrahamovu.
I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu.
καὶ μὴ δόξητε λέγειν ἐν ἑαυτοῖς· πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ· λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι δύναται ὁ θεὸς ἐκ τῶν λίθων τούτων ἐγεῖραι τέκνα τῷ Ἀβραάμ.¶
kai mē doxēte legein en he'autois patera echomen ton Abraam legō gar humin hoti dunatai ho theos ek tōn lithōn toutōn egeirai tekna tō Abraam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i ne mislite govoriti u sebi: Oca imamo Abrahama, govorim naime vama da može Bog iz kamenja ovoga podići djecu Abrahamu."
i (καί - kai): veznik koji povezuje misao s prethodnim pozivom na pokajanje i donošenje plodova. ne mislite (μὴ δόξητε - mē doxēte): Aorist subjunktiva od glagola 'dokéō' (misliti, smatrati, pretpostavljati) koji tvori zabranu. Ivan u korijenu reže njihovo oslanjanje na krive pretpostavke i zablude. govoriti u sebi (λέγειν ἐν ἑαυτοῖς - legein en heautois): 'λέγειν' (govoriti) je infinitiv prezenta, a 'ἐν ἑαυτοῖς' (u sebi) ukazuje na nutarnje uvjerenje. To je ona skrivena samoobmana kojom su tješili sami sebe. Oca imamo Abrahama (Πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ
Patera echomen ton Abraam)Riječ 'Oca' (Πατέρα) snažno je naglašena stavljanjem na sam početak izjave. To ukazuje na religiozni ponos Židova i njihovu lažnu sigurnost da im sama činjenica biološkog podrijetla osigurava vječno spasenje. govorim naime vama (λέγω γὰρ ὑμῖν - legō gar hymin): 'γὰρ' (jer, naime) spaja njihovu zabludu s objašnjenjem prave stvarnosti. Ivan koristi ovu frazu kako bi naglasio svoj autoritet i najavio radikalnu izjavu. da može Bog (ὅτι δύναται ὁ θεὸς - hoti dynatai ho theos): Glagol 'δύναται' od 'dynamai' znači imati moć, sposobnost. Bog nije talac ljudskog rodoslovlja, već je potpuno slobodan i suveren. iz kamenja ovoga (ἐκ τῶν λίθων τούτων - ek tōn lithōn toutōn): 'líthos' (kamen). Odnosi se vjerojatno na doslovno kamenje kraj rijeke Jordana gdje je Ivan krstio. Metaforički, označava potpuno beživotnu materiju, naglašavajući da Bog stvara ex nihilo. Kasnije u kršćanskoj misli ovo 'kamenje' često simbolizira i pogane. podići djecu Abrahamu (ἐγεῖραι τέκνα τῷ Ἀβραάμ - egeirai tekna tō Abraam): 'ἐγεῖραι' (od 'egeirō' - podići, probuditi, pa čak i uskrsnuti). Pravo potomstvo, duhovna djeca ('τέκνα'), ne ovise o biološkoj reprodukciji već o Božjoj životvornoj snazi.
Ovaj stih (Mt 3,9) donosi snažne i oštre riječi Ivana Krstitelja kojima on radikalno razbija lažnu religioznu sigurnost svojih slušatelja, posebice farizeja i saduceja. Oni su smatrali da im samo tjelesno podrijetlo od praoca Abrahama automatski osigurava mjesto u Božjem kraljevstvu, čineći osobno pokajanje i promjenu života manje bitnima. Ivan ih upozorava da Božji plan spasenja ne ovisi o ljudskoj biologiji; Bog je apsolutno suveren Stvoritelj koji može iz najobičnijeg, neživog kamenja stvoriti istinski vjerni narod.
Teološka srž ove poruke leži u strogom odvajanju fizičkog naslijeđa od duhovne stvarnosti. Obećanje koje je Bog dao Abrahamu neće propasti čak ni ako ga izabrani narod odbaci, jer Bog snagom svoje riječi može podići nova srca. Ova ideja najavljuje jednu od ključnih istina Novog zavjeta: pred Bogom se nitko ne može opravdati niti spasiti zaslugama svojih predaka, tradicijom ili nacijom, već isključivo vlastitim pokajanjem i vjerom.