A vidjevši mnoge od farizeja i saduceja gdje dolaze na krštenje njegovo, reče im: "Porodi riđovki, tko vam pokaza da pobjegnete od buduće srdžbe?
Donosite dakle plod dostojan obraćenja.
I ne mislite govoriti u sebi: 'Oca imamo Abrahama'; jer govorim vam da Bog može iz kamenja ovoga podići djecu Abrahamu.
Već je i sjekira k korijenu stabala položena. Svako dakle stablo koje ne donosi dobra ploda siječe se i u vatru baca.
Ja vas doduše krstim u vodi na obraćenje, ali Onaj koji dolazi za mnom jači je od mene; Njemu nisam dostojan obuću ponijeti. On će vas krstiti u Duhu Svetomu i vatri;
I ne mislite govoriti u sebi: 'Oca imamo Abrahama'; jer govorim vam da Bog može iz kamenja ovoga podići djecu Abrahamu.
I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu.
καὶ μὴ δόξητε λέγειν ἐν ἑαυτοῖς· πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ· λέγω γὰρ ὑμῖν ὅτι δύναται ὁ θεὸς ἐκ τῶν λίθων τούτων ἐγεῖραι τέκνα τῷ Ἀβραάμ.¶
kai mē doxēte legein en he'autois patera echomen ton Abraam legō gar humin hoti dunatai ho theos ek tōn lithōn toutōn egeirai tekna tō Abraam
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I nemojte misliti govoriti u sebi: oca imamo Abrahama; govorim naime vama da može Bog iz kamenja ovoga podići djecu Abrahamu."
1. nemojte misliti Izvornik: μὴ δόξητε [mē doxēte] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u aoristu konjunktiva aktivnog, 2. lice množine. U grčkom ova konstrukcija izriče zabranu započinjanja radnje: 'nemojte ni pomisliti', 'ne počinjite umišljati'. Značenje: Ivan Krstitelj unaprijed presijeca unutarnju obranu svojih slušatelja, upozoravajući ih da se ne uljuljkuju u lažnu duhovnu sigurnost.
2. govoriti u sebi Izvornik: λέγειν ἐν ἑαυτοῖς [legein en heautois] Gramatika: Prezent infinitiva aktivnog praćen prijedlogom i povratnom zamjenicom u dativu množine. Prezent infinitiva ovdje označava trajno ili uobičajeno unutarnje uvjeravanje. Značenje: Semitski izričaj za razmišljanje i tješenje samoga sebe u srcu, daleko od izvanjskog očitovanja, čime se razotkriva skriveni stav vjerske elite.
3. oca imamo Abrahama Izvornik: πατέρα ἔχομεν τὸν Ἀβραάμ [patera echomen ton Abraam] Gramatika: Imenica 'oca' u akuzativu jednine stoji na prvom mjestu u rečenici bez člana kao predikatni akuzativ radi snažnog isticanja, dok vlastito ime 'Abrahama' ima određeni član. Glagol je u prezentu indikativa, 1. lice množine, i izražava trajno posjedovanje. Značenje: Pozivanje na biološko podrijetlo i saveznička prava patrijaraških zasluga kao jamstvo spasenja, neovisno o osobnom obraćenju i moralnom životu.
4. iz kamenja ovoga Izvornik: ἐκ τῶν λίθων τούτων [ek tōn lithōn toutōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine imenice i pokazne zamjenice, što označava podrijetlo i tvar iz koje nešto nastaje. Pokazna zamjenica upućuje na konkretno kamenje u jordanskoj pustinji pred očima slušatelja. Značenje: U aramejskom i hebrejskom jeziku postoji zvučna igra riječi između 'djeca/sinovi' (banim) i 'kamenje' (avanim). Beživotno kamenje naglašava apsolutnu Božju stvaralačku moć koja ne ovisi o ljudskom rodoslovlju.
5. podići djecu Abrahamu Izvornik: ἐγεῖραι τέκνα τῷ Ἀβραάμ [egeirai tekna tō Abraam] Gramatika: Aorist infinitiva aktivnog označava cjelovitu, djelotvornu radnju, uz akuzativ množine imenice srednjeg roda ('djecu') i dativ koristi ('Abrahamu'). Značenje: Glagol 'podići' (ili 'probuditi') nosi prizvuk stvaranja iz ničega i uskrsnuća, najavljujući da se pravo Abrahamovo potomstvo rađa Božjim zahvatom i vjerom, a ne po krvi. Imena: - Abraham [Ἀβραάμ (heb. אַבְרָהָם 'Avraham) / Abraam] (osoba) Znači: otac mnoštva Tvorba: Grčki oblik prenosi hebrejsko ime 'Avraham, koje se povezuje s elementima 'av (otac) i hamon (mnoštvo). Tekst objašnjava: U Post 17,5 Bog mu izričito tumači ime riječima: 'jer sam te učinio ocem mnoštva naroda'. Promjena imena: Izvorno se zvao Abram (heb. 'Avram, 'uzvišeni otac'), a Bog mu prilikom sklapanja saveza mijenja ime u Abraham kako bi označio njegovo poslanje praoca mnogih naroda.
Ovaj stih (Mt 3,9) donosi snažne i oštre riječi Ivana Krstitelja kojima on radikalno razbija lažnu religioznu sigurnost svojih slušatelja, posebice farizeja i saduceja. Oni su smatrali da im samo tjelesno podrijetlo od praoca Abrahama automatski osigurava mjesto u Božjem kraljevstvu, čineći osobno pokajanje i promjenu života manje bitnima. Ivan ih upozorava da Božji plan spasenja ne ovisi o ljudskoj biologiji; Bog je apsolutno suveren Stvoritelj koji može iz najobičnijeg, neživog kamenja stvoriti istinski vjerni narod.
Teološka srž ove poruke leži u strogom odvajanju fizičkog naslijeđa od duhovne stvarnosti. Obećanje koje je Bog dao Abrahamu neće propasti čak ni ako ga izabrani narod odbaci, jer Bog snagom svoje riječi može podići nova srca. Ova ideja najavljuje jednu od ključnih istina Novog zavjeta: pred Bogom se nitko ne može opravdati niti spasiti zaslugama svojih predaka, tradicijom ili nacijom, već isključivo vlastitim pokajanjem i vjerom.