Oni uzeše novac i prilagodiše se pouci koju bijahu naučili. Ta se priča pripovijeda kod Židova sve do ovoga dana.
Oni uzeše novac i prilagodiše se pouci koju bijahu naučili. Ta se priča pripovijeda kod Židova sve do ovoga dana.
Glede jedanaest učenika, oni dođoše u Galileju, na planinu gdje im je Isus zapovjedio doći.
Kad Ga oni vidješe, pokloniše se, ali nekolicina ih posumnja.
Isus im priđe i obrati se ovim riječima: "Sva Mi vlast bijaše dana u Nebu i na Zemlji."
Idite dakle: od svih naroda načinite učenike, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
Kad Ga oni vidješe, pokloniše se, ali nekolicina ih posumnja.
I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.
καὶ ἰδόντες αὐτὸν προσεκύνησαν αὐτῷ, οἱ δὲ ἐδίστασαν.¶
kai idontes auton prosekunēsan autō hoi de edistasan
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i vidjevši njega pokloniše se, oni pak posumnjaše."
i (καὶ - kai) - Veznik koji povezuje ovu radnju s prethodnim kontekstom susreta učenika i Isusa na gori u Galileji. vidjevši (ἰδόντες - idontes) - Particip aorista aktiva glagola ὁράω (harao). Ukazuje na radnju viđenja koja neposredno prethodi klanjanju; izravni vizualni susret je okidač za njihovu reakciju. njega (αὐτὸν - auton) - Osobna zamjenica u akuzativu jednine, odnosi se na uskrslog Isusa. pokloniše se (προσεκύνησαν - prosekynēsan) - Indikativ aorista aktiva glagola προσκυνέω (proskyneō). Etimološki znači 'pasti ničice' ili 'poljubiti ruku'. U Matejevom evanđelju i općenito u Novom zavjetu, ovaj glagol nosi snažno teološko značenje štovanja i odavanja božanske počasti. Učenici ovdje Isusu iskazuju štovanje rezervirano za Boga. oni pak / a neki (οἱ δὲ - hoi de) - Određeni član uz suprotnu česticu 'de'. Grčka konstrukcija koja uvodi kontrast i promjenu subjekta, naglašavajući da je u skupini došlo do podijeljene ili različite reakcije. posumnjaše / dvoumili su se (ἐδίστασαν - edistasan) - Indikativ aorista aktiva glagola διστάζω (distazō). Korijen riječi dolazi od broja dva ('dis') i doslovno znači 'stajati na dva puta' ili 'dvoumiti se'. Važno je naglasiti teološku nijansu: to nije apriorni skepticizam ili trajna nevjera (poput grčke riječi απιστία - apistia), nego trenutna zapanjenost, oklijevanje i nutarnja borba uma da prihvati nevjerojatnu stvarnost uskrslog, proslavljenog tijela.
Ovaj redak (Matej 28,17) donosi iznimno realističan i psihološki uvjerljiv prikaz prvog susreta jedanaestorice apostola s Uskrslim u Galileji. Kontrast između uzvišenog čina božanskog štovanja (klanjanja) i duboko ljudske reakcije (oklijevanja i sumnje) svjedoči o autentičnosti evanđeoskog teksta, jer rana Crkva nije pokušala uljepšati ili sakriti slabosti svojih utemeljitelja.
Teološka poruka stiha iznimno je ohrabrujuća: sumnja i vjera ponekad mogu postojati u istom trenutku u ljudskom srcu. Značajno je da Isus zbog njihova oklijevanja ne uskraćuje svoje povjerenje, već odmah u sljedećem stihu svima podjednako daje 'Veliko poslanje' (poslanje propovijedanja svim narodima). Time se pokazuje da Bog može djelovati i graditi svoju Crkvu usprkos ljudskoj nesigurnosti i krhkosti.