I ugledavši Ga, pokloniše se, a neki posumnjaše.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I ugledavši Ga, pokloniše se, a neki posumnjaše.
I pristupi Isus te im progovori govoreći: "Dana Mi bi sva Vlast na Nebu i na Zemlji.
Pođite dakle i učinite učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
učeći ih čuvati sve što god vam zapovjedih; i gle, Ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka."
Pođite dakle i učinite učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga,
Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
πορευθέντες οὖν μαθητεύσατε πάντα τὰ ἔθνη βαπτίζοντες αὐτοὺς εἰς τὸ ὄνομα τοῦ πατρὸς καὶ τοῦ υἱοῦ καὶ τοῦ ἁγίου πνεύματος,
poreuthentes oun mathēteusate panta ta ethnē baptizontes autous eis to onoma tou patros kai tou huiou kai tou hagiou pneumatos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pošavši dakle učinite učenicima sve one narode krsteći njih u ono ime onoga Oca i onoga Sina i onoga Svetoga Duha,"
1. Pošavši dakle Izvornik: πορευθέντες οὖν [poreuthentes oun] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s deponentnim, aktivnim značenjem) u nominativu množine muškog roda, uz zaključni veznik. Kao prateći particip uz zapovjedni način, i sam poprima imperativnu snagu ('idite i učinite'). Značenje: Veznik 'dakle' izravno veže poslanje Crkve uz prethodnu tvrdnju o Kristovoj svevlasti: apostoli idu u svijet zato što njihov Gospodin već ima svu vlast nad njim.
2. učinite učenicima Izvornik: μαθητεύσατε [mathēteusate] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, imperativ 2. lica množine. To je jedini glavni glagol u zapovjednom načinu u cijeloj rečenici (stihovi 19–20), dok su 'pošavši', 'krsteći' i 'učeći' participi koji ga pobliže određuju. Značenje: Središnja je zapovijed ne tek propovijedati ili pridobiti pristalice, nego ljude uvesti u trajan osobni odnos nasljedovanja i učenja od Isusa.
3. sve one narode Izvornik: πάντα τὰ ἔθνη [panta ta ethnē] Gramatika: Pridjev, određeni član i imenica u akuzativu množine srednjeg roda kao izravni objekt. Dok bez člana ta imenica često označava 'pogane' (ne-Židove), s članom i pridjevom 'sve' obuhvaća čitavo čovječanstvo bez iznimke. Značenje: Dotadašnje ograničenje poslanja samo na 'izgubljene ovce doma Izraelova' (Mt 10,5–6) ovdje se nakon uskrsnuća otvara sveopćem spasenju svih naroda svijeta.
4. krsteći njih Izvornik: βαπτίζοντες αὐτοὺς [baptizontes autous] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda uz osobnu zamjenicu u akuzativu množine muškog roda. Iako je riječ 'narodi' srednjeg roda, zamjenica prelazi u muški rod (constructio ad sensum) jer se krste pojedinačne osobe, a particip prezenta označava trajni način ostvarivanja glavne zapovijedi. Značenje: Krštenje (doslovno: uranjanje) sakramentalni je čin kojim pojedinac biva pritjelovljen Kristu i zajednici učenika.
5. u ono ime Izvornik: εἰς τὸ ὄνομα [eis to onoma] Gramatika: Prijedlog smjera s akuzativom jednine srednjeg roda i određenim članom. Izraz ne glasi 'u imena' (množina), nego 'u ime' (jednina), premda slijede tri božanske osobe. Značenje: Prijedlog kretanja 'u' označava prijelaz u novo područje pripadnosti, vlasništva i zajedništva, a jednina riječi 'ime' snažno svjedoči o jedincatosti božanske biti i moći.
6. onoga Oca i onoga Sina i onoga Svetoga Duha Izvornik: τοῦ πατρὸς καὶ τοῦ υἱοῦ καὶ τοῦ ἁγίου πνεύματος [tou patros kai tou huiou kai tou hagiou pneumatos] Gramatika: Tri imenice u genitivu jednine povezane veznikom, pri čemu svaka ima svoj vlastiti određeni član. Ponavljanje člana ispred svake od njih gramatički jasno razlikuje tri zasebna subjekta. Značenje: Zajedno s jedninom riječi 'ime', ovo tvori temeljni novozavjetni izričaj vjere u Presveto Trojstvo: jedan Bog u tri ravnopravne i različite božanske Osobe.
Ovaj stih (Matej 28:19), poznat i kao 'Veliko poslanje', predstavlja vrhunac Kristovih zemaljskih uputa apostolima i apsolutni temelj kršćanske misije. Njegova srž nije samo širenje informacija o Bogu, već aktivno stvaranje zajednice posvećenih sljedbenika. Ta je zajednica, po prvi put u povijesti spasenja, eksplicitno i potpuno otvorena svakom čovjeku, čime se ukidaju sve ranije etničke granice.
Osim misijskog naloga, stih donosi i iznimno duboku teološku objavu. Kroz zapovijed o krštenju u jedno jedinstveno 'ime' triju ravnopravnih božanskih osoba, Isus pruža najjasniju trinitarnu formulaciju u Novom zavjetu. Time se naglašava da kršćanski život započinje potpunim uranjanjem (krštenjem) u otajstveno zajedništvo s Trojedinim Bogom te da je evangelizacijsko poslanje Crkve neodvojivo od same Božje prirode.