govoreći: "Recite da učenici Njegovi dođoše noću i ukradoše Ga dok smo mi spavali.
govoreći: "Recite da učenici Njegovi dođoše noću i ukradoše Ga dok smo mi spavali.
I ako se ovo čuje kod upravitelja, mi ćemo ga uvjeriti i vas učiniti bezbrižnima."
Oni pak, uzevši srebrnjake, učiniše kako biše poučeni. I razglasi se ova riječ među Židovima sve do današnjega dana.
A jedanaestorica učenika otputovaše u Galileju, na goru kamo im odredi Isus.
I ugledavši Ga, pokloniše se, a neki posumnjaše.
Oni pak, uzevši srebrnjake, učiniše kako biše poučeni. I razglasi se ova riječ među Židovima sve do današnjega dana.
A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova riječ po Jevrejima i do danas.
Οἱ δὲ λαβόντες τὰ ἀργύρια ἐποίησαν ὡς ἐδιδάχθησαν. καὶ διεφημίσθη ὁ λόγος οὗτος παρὰ Ἰουδαίοις μέχρι τῆς σήμερον ἡμέρας.¶
Hoi de labontes ta arguria epoiēsan hōs edidachthēsan kai diephēmisthē ho logos houtos para Ioudaiois mechri tēs sēmeron hēmeras
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak uzevši one srebrnjake učiniše kako biše poučeni. I razglasi se onaj govor ovaj kod Židova sve do onoga danas"
1. uzevši one srebrnjake Izvornik: λαβόντες τὰ ἀργύρια [labontes ta arguria] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine s određenim članom i imenicom u akuzativu množine srednjeg roda. Određeni član upućuje natrag na 'dovoljno srebrnjaka' spomenutih u 12. stihu, a particip označava radnju koja prethodi izvršenju naloga. Značenje: Motivacija stražara svodi se isključivo na pohlepu; kao što je Juda za srebrnjake izdao Isusa, tako stražari za srebrnjake izdaju istinu o Njegovu uskrsnuću.
2. kako biše poučeni Izvornik: ὡς ἐδιδάχθησαν [hōs edidachthēsan] Gramatika: Poredbena čestica uz indikativ aorista pasiva u 3. licu množine. Pasiv naglašava da su stražari samo pasivni primatelji i izvršitelji tuđe poduke. Značenje: Matej koristi glagol 'poučiti' (didaskō), čime stvara oštru suprotnost između ove lažne 'pouke' kupljene novcem i prave pouke koju će Isus naložiti učenicima u poslanju (Mt 28,20).
3. razglasi se onaj govor ovaj Izvornik: διεφημίσθη ὁ λόγος οὗτος [diephēmisthē ho logos houtos] Gramatika: Indikativ aorista pasiva u 3. licu jednine složenog glagola s prijedlogom 'dia-' (kroz, posvuda), praćen imenicom i pokaznom zamjenicom u nominativu jednine. Aorist ovdje obuhvaća cjelokupni proces širenja glasine sve do pisca. Značenje: Riječ 'logos' (govor, priča, izvještaj) ovdje označava lažnu glasinu koja se sustavno širila kao protu-evanđelje s ciljem osporavanja kršćanskog navještaja.
4. sve do onoga danas Izvornik: μέχρι τῆς σήμερον [mechri tēs sēmeron] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u genitivu jednine ženskog roda uz prilog vremena. Ženski rod člana pokazuje da se u grčkom podrazumijeva ispuštena imenica 'hēmera' (dan) — doslovno 'do današnjeg [dana]'. Značenje: Ova opaska svjedoči da je u vrijeme pisanja Matejeva evanđelja optužba o krađi tijela još uvijek bila glavna apologetska prepreka u raspravama između kršćana i Židova. Imena: - Židov [Ἰουδαῖος (heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaios] (narod) Znači: Pripadnik Judina plemena; onaj koji slavi ili zahvaljuje Tvorba: Izvedeno iz imena plemena i pokrajine Judeje (heb. Yehudah), što dolazi od glagolskog korijena 'jadah' (slaviti, hvaliti, zahvaljivati).
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 28,15) predstavlja vrhunac ljudskog otpora i zavjere protiv istine o Kristovom uskrsnuću. Stražari, koji su bili neposredni i prestravljeni svjedoci nadnaravnog događaja, odabiru novac i sigurnost umjesto istine. Time nam evanđelist demonstrira kako korupcija, pohlepa i strah mogu zaslijepiti ljude do te mjere da svjesno pristanu širiti očitu laž ('anti-logos') umjesto da postanu svjedoci Božje istine.
Teološki i povijesno, ovaj nam redak služi kao apologetska obrana. Matej objašnjava porijeklo dugotrajne glasine o krađi Isusovog tijela koja je cirkulirala među Židovima u prvom stoljeću. Najvažniji detalj ove zavjere jest to što ona neizravno dokazuje upravo ono što pokušava opovrgnuti: činjenicu da su grob i Isusovi neprijatelji priznavali praznim. Jedini spor nije bio oko toga je li Isusovo tijelo nestalo, već oko toga tko je i kako za to zaslužan.