s ovom uputom: 'Vi ćete govoriti ovako: Njegovi su učenici došli noću i ukrali Ga dok smo mi spavali.'
s ovom uputom: 'Vi ćete govoriti ovako: Njegovi su učenici došli noću i ukrali Ga dok smo mi spavali.'
A ako stvar dođe do ušiju upravitelju, mi ćemo ga smiriti, a učinit ćemo tako da vi ne budete zabrinuti.
Oni uzeše novac i prilagodiše se pouci koju bijahu naučili. Ta se priča pripovijeda kod Židova sve do ovoga dana.
Glede jedanaest učenika, oni dođoše u Galileju, na planinu gdje im je Isus zapovjedio doći.
Kad Ga oni vidješe, pokloniše se, ali nekolicina ih posumnja.
Oni uzeše novac i prilagodiše se pouci koju bijahu naučili. Ta se priča pripovijeda kod Židova sve do ovoga dana.
A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova riječ po Jevrejima i do danas.
Οἱ δὲ λαβόντες τὰ ἀργύρια ἐποίησαν ὡς ἐδιδάχθησαν. καὶ διεφημίσθη ὁ λόγος οὗτος παρὰ Ἰουδαίοις μέχρι τῆς σήμερον ἡμέρας.¶
Hoi de labontes ta arguria epoiēsan hōs edidachthēsan kai diephēmisthē ho logos houtos para Ioudaiois mechri tēs sēmeron hēmeras
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oni pak uzevši srebrnjake učiniše kako bijahu poučeni. I razglasi se riječ ova kod Židova do današnjega dana."
οἱ δὲ (Oni pak) - Član οἱ s česticom δὲ funkcionira kao pokazna zamjenica, usmjeravajući pažnju na specifičnu skupinu (stražare koji su čuvali grob). λαβόντες (uzevši, grč. λαμβάνω, translit. lambano) - Aorist, aktivni particip. Izražava dovršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu. Teološki i moralno ukazuje na svjesni čin prihvaćanja mita; oni radije uzimaju novac nego da svjedoče istinu kojoj su svjedočili. τὰ ἀργύρια (srebrnjake, grč. ἀργύριον, translit. argyrion) - Srednji rod, množina, akuzativ. Riječ označava komade srebra, novac. Snažna je poveznica s trideset srebrnjaka za koje je Juda izdao Isusa; oboje predstavlja korumpirano sredstvo suprotstavljanja Božjem planu. ἐποίησαν (učiniše, grč. ποιέω, translit. poieo) - Aorist, aktivni indikativ. Glagol koji označava konkretno djelovanje. Ovdje označava poslušnost lažnim uputama koje su primili od religijskih vođa. ὡς ἐδιδάχθησαν (kako bijahu poučeni, grč. διδάσκω, translit. didasko) - Aorist, pasivni indikativ. Glagol obično rezerviran za Kristovo uzvišeno poučavanje (naučavanje), ovdje je u pasivu i nosi dozu ironije. Stražari postaju 'učenici' laži glavara svećeničkih, a ne svjedoci Istine. Καὶ διεφημίσθη (I razglasi se, grč. διαφημίζω, translit. diaphemizo) - Aorist, pasivni indikativ. Riječ je sastavljena od prijedloga 'dia' (kroz, naokolo) i 'phemi' (govoriti). Znači široko rasprostraniti glas. Ukazuje na uspješnost propagande kojom se pokušalo zataškati Uskrsnuće. ὁ λόγος οὗτος (riječ ova, grč. λόγος, translit. logos) - Muški rod, jednina, nominativ. Dok u kršćanskoj teologiji 'Logos' obično predstavlja Božju objavu ili samog Krista (Istinu), ovdje se ironično koristi za izmišljenu ljudsku priču, odnosno laž (anti-logos) osmišljenu da prikrije stvarni događaj. παρὰ Ἰουδαίοις (kod Židova, grč. Ἰουδαῖος, translit. Ioudaios) - Dativ množine. Uz prijedlog 'para' prevodi se kao 'kod' ili 'među'. Označava širu židovsku zajednicu kojoj se obratio evanđelist Matej. μέχρι τῆς σήμερον ἡμέρας (do današnjega dana, grč. σήμερον, ἡμέρα, translit. semeron, hemera) - Vremenska fraza. Matej je koristi kao povijesni pokazatelj stanja u vrijeme pisanja njegovog Evanđelja (vjerojatno desetljećima nakon događaja), potvrđujući da je zataškavanje imalo dugotrajan i snažan odjek u društvu.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 28,15) predstavlja vrhunac ljudskog otpora i zavjere protiv istine o Kristovom uskrsnuću. Stražari, koji su bili neposredni i prestravljeni svjedoci nadnaravnog događaja, odabiru novac i sigurnost umjesto istine. Time nam evanđelist demonstrira kako korupcija, pohlepa i strah mogu zaslijepiti ljude do te mjere da svjesno pristanu širiti očitu laž ('anti-logos') umjesto da postanu svjedoci Božje istine.
Teološki i povijesno, ovaj nam redak služi kao apologetska obrana. Matej objašnjava porijeklo dugotrajne glasine o krađi Isusovog tijela koja je cirkulirala među Židovima u prvom stoljeću. Najvažniji detalj ove zavjere jest to što ona neizravno dokazuje upravo ono što pokušava opovrgnuti: činjenicu da su grob i Isusovi neprijatelji priznavali praznim. Jedini spor nije bio oko toga je li Isusovo tijelo nestalo, već oko toga tko je i kako za to zaslužan.