I dogodi se, kada Isus dovrši sve ove riječi, reče Svojim učenicima:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I dogodi se, kada Isus dovrši sve ove riječi, reče Svojim učenicima:
"Znate da za dva dana biva Pasha, i Sin Čovječji predaje se da bude razapet."
Tada se sabraše veliki svećenici i starješine naroda u dvorištu velikoga svećenika zvanoga Kajfa,
i posavjetovaše se da Isusa lukavstvom uhvate i ubiju.
Govorahu pak: "Ne na blagdan, da ne nastane metež u narodu."
Tada se sabraše veliki svećenici i starješine naroda u dvorištu velikoga svećenika zvanoga Kajfa,
Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starješine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe;
Τότε συνήχθησαν οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ γραμματεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ εἰς τὴν αὐλὴν τοῦ ἀρχιερέως τοῦ λεγομένου Καϊάφα
Tote sunēchthēsan hoi archiereis kai hoi grammateis kai hoi presbuteroi tou laou eis tēn aulēn tou archiereōs tou legomenou Kaiapha
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada sabraše se ti veliki svećenici i ti starješine tog naroda u to dvorište tog velikog svećenika tog zvanog Kajfe"
1. Tada sabraše se Izvornik: Τότε συνήχθησαν [Tote sunēchthēsan] Gramatika: Vremenski prilog praćen glagolom u aoristu pasiva, 3. lice množine. Pasivni oblik ovdje ima povratno, medijsko značenje ('okupiše se', 'sastaše se'), a aorist označava konkretan povijesni događaj. Značenje: Prilog 'tada' stvara snažan kontrast s prethodnim stihom: dok Isus u božanskom miru najavljuje Pashu, vjerske vođe se u isto vrijeme okupljaju na tajni sastanak, nesvjesno izvršavajući upravo ono što je Isus netom prorekao (usp. Ps 2,2).
2. ti veliki svećenici i ti starješine tog naroda Izvornik: οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι τοῦ λαοῦ [hoi archiereis kai hoi presbuteroi tou laou] Gramatika: Dva imenička izraza u nominativu množine s određenim članovima, povezana veznikom, uz imenicu u genitivu jednine s članom koja pobliže određuje pripadnost. Značenje: Veliki svećenici (hng. svećenička aristokracija i bivši veliki svećenici) te starješine (ugledni laički glavari) čine ključne sastavnice Sinedrija, najvišeg židovskog vijeća. Njihovo zajedničko djelovanje predstavlja službeni odbacujući stav vrhovnog vodstva naroda prema Mesiji.
3. u to dvorište Izvornik: εἰς τὴν αὐλὴν [eis tēn aulēn] Gramatika: Prijedlog smjera s imenicom u akuzativu jednine ženskog roda i određenim članom. Konstrukcija s prijedlogom 'eis' naglašava kretanje prema unutrašnjosti i okupljanje na jednom mjestu. Značenje: Riječ 'aule' označava središnje ograđeno dvorište oko kojeg je građena raskošna palača, pa se metonimijski odnosi na samu palaču ili rezidenciju velikog svećenika. Umjesto u službenoj vijećnici Hrama, zavjera se kuje u privatnom prostoru moći.
4. tog zvanog Izvornik: τοῦ λεγομένου [tou legomenou] Gramatika: Particip prezenta pasiva u genitivu jednine muškog roda s određenim članom, koji se slaže s prethodnom imenicom 'velikog svećenika'. Značenje: Ova participska konstrukcija uvodi osobno ime ili nadimak aktualnog obnašatelja službe velikog svećenika, razlikujući ga od šire skupine 'velikih svećenika' spomenute na početku stiha. Imena: - Kajfa [Καϊάφας (aram. קַיָּפָא) / Kaiaphas] (osoba) Znači: udubina, stijena ili ispitivač Tvorba: Grčki oblik aramejskog nadimka 'Kajafa' (njegovo puno ime prema Josipu Flaviju bilo je Josip, zvani Kajfa); etimologija nije posve sigurna, a najčešće se izvodi od aramejskog 'kefa' (stijena, udubina) ili od korijena 'kafaf' u značenju 'onaj koji istražuje / proročki ispituje'.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (26:3) predstavlja ključnu prijelomnu točku u narativu jer označava kraj Isusovog javnog naučavanja i početak Njegove muke. On jasno dokumentira povijesni i teološki trenutak u kojem se cjelokupna religijska i društvena elita tadašnjeg Izraela formalno ujedinjuje u smrtnoj presudi protiv Mesije, čime nesvjesno pokreću ostvarenje Božjeg plana spasenja.
Korišteni vokabular suptilno otkriva tamnu prirodu njihovog djelovanja. Sama lokacija okupljanja u privatnoj palači sugerira tajnost i nelegitimnost urote koja se skriva od javnosti. Istovremeno, izraz 'starješine naroda' nosi tragičnu teološku ironiju: vođe koje su imale svetu dužnost prepoznati i prihvatiti obećanog Spasitelja, ovdje postaju glavni instrumenti Njegovog odbacivanja i raspeća.