I dogodi se, kada Isus dovrši sve ove riječi, reče Svojim učenicima:
I dogodi se, kada Isus dovrši sve ove riječi, reče Svojim učenicima:
"Znate da za dva dana biva Pasha, i Sin Čovječji predaje se da bude razapet."
Tada se sabraše veliki svećenici i starješine naroda u dvorištu velikoga svećenika zvanoga Kajfa,
i posavjetovaše se da Isusa lukavstvom uhvate i ubiju.
"Znate da za dva dana biva Pasha, i Sin Čovječji predaje se da bude razapet."
Znate da će do dva dana biti pasha, i sina čovječijega predaće da se razapne.
οἴδατε ὅτι μετὰ δύο ἡμέρας τὸ πάσχα γίνεται, καὶ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου παραδίδοται εἰς τὸ σταυρωθῆναι.¶
oidate hoti meta duo hēmeras to pascha ginetai kai ho huios tou anthrōpou paradidotai eis to staurōthēnai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Znate da nakon dva dana ta Pasha biva, i taj Sin tog čovjeka predaje se u to razapeti se."
1. Znate Izvornik: οἴδατε [oidate] Gramatika: Glagol u perfektu aktiva s prezentskim značenjem, 2. lice množine. Označava trajno stanje posjedovanja znanja i uvida, a ne tek spoznaju u nastajanju. Značenje: Učenici dobro poznaju kalendarski dolazak blagdana Pashe, ali Isus na to njihovo poznato znanje nadovezuje objavu svojega stradanja, povezujući židovski blagdan s vlastitom žrtvom.
2. ta Pasha biva Izvornik: τὸ πάσχα γίνεται [to pascha ginetai] Gramatika: Imenica srednjeg roda u nominativu jednine s određenim članom, praćena glagolom u prezentu medija/pasiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje ima futursku, proročku vrijednost kojom se naglašava neizbježnost skorog događaja. Značenje: Pasha je središnji blagdan spomena na izbavljenje Izraela iz egipatskog ropstva krvlju vazmenoganjca. Isusovim riječima ovaj drevni blagdan postaje povijesni i teološki okvir Njegove otkupiteljske smrti.
3. taj Sin tog čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine s određenim članom. Semitski idiom koji u grčkom s dvostrukim članom označava točno određenu mesijansku osobu. Značenje: Najčešći Isusov samonaziv koji spaja uzvišenog nebeskog suca iz Knjige proroka Daniela (Dn 7,13) s trpećim Gospodnjim slugom koji se potpuno poistovjećuje s ljudskom sudbinom.
4. predaje se Izvornik: παραδίδοται [paradidotai] Gramatika: Glagol u prezentu pasiva, 3. lice jednine. Prezent ovdje izražava neposrednu izvjesnost (futurški prezent), dok je pasiv teološki ('božanski pasiv') koji ukazuje na Božje djelovanje u pozadini. Značenje: Iako će Juda i židovski glavari izručiti Isusa, dubinski subjekt ovog predanja je sam Bog Otac po čijem se vječnom naumu Sin predaje za spasenje svijeta, čime Isus pokazuje da je potpuni gospodar nadolazećih događaja.
5. u to razapeti se Izvornik: εἰς τὸ σταυρωθῆναι [eis to staurōthēnai] Gramatika: Prijedlog s određenim članom u akuzativu srednjeg roda i poimeničenim infinitivom aorista pasiva. Ova konstrukcija precizno izražava svrhu i konačni cilj prethodnog glagola. Značenje: Krajnji cilj Isusova predanja je smrt na križu. Aorist pasiva naglašava samu stvarnost i nasilnost čina raspeća, koje Isus unaprijed, s potpunom jasnoćom i mirom, najavljuje kao ispunjenje svoje misije. Imena: - Pasha [πάσχα (aram. פַּסְחָא / heb. פֶּסַח) / pascha] (ostalo) Znači: prolazak mimo, pošteda, preskakanje Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog oblika 'pasha', koji dolazi od hebrejskog 'pesah' (od glagolskog korijena 'pasah' - proći mimo, preskočiti, poštedjeti), u spomen na to kako je Bog prošao mimo izraelskih kuća poškropljenih krvlju jaganjca u Egiptu.
- Sin Čovječji [ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (aram. בַּר אֱנָשׁ / heb. בֶּן־אָדָם) / ho huios tou anthrōpou] (ostalo) Znači: sin čovjeka, čovjek Tvorba: Mesijanski naslov preuzet iz aramejskog 'bar enaš' (hebrejski 'ben-adam'), gdje riječ 'sin' uz opću imenicu 'čovjek' izvorno označava pripadnika ljudskog roda, a u apokaliptičkoj tradiciji (Daniel 7) postaje vlastiti naziv nebeskog Kralja i Suca.
Ovaj stih (Matej 26:2) donosi Isusovu četvrtu, posljednju i najprecizniju najavu vlastite muke neposredno pred njezin početak. Isus suvereno, bez straha i panike, unaprijed objavljuje točno vrijeme svoga stradanja, snažno i svjesno povezujući židovski blagdan Pashe sa svojom žrtvom na križu. Time jasno poručuje da je on istinsko i konačno Pashalno janje čija žrtva donosi oslobođenje od ropstva grijeha, dajući puni smisao tom drevnom blagdanu.
Gramatička uporaba prezenta umjesto futura ukazuje na neizbježnost i apsolutnu sigurnost ispunjenja božanskog plana. Glagol 'predaje se' u pasivu skriva dvostruku stvarnost križa: na zemaljskoj razini on je izdan i predan u ruke grešnika, dok na nebeskoj razini on biva predan od strane samog Boga Oca po vječnom planu spasenja, u koji Sin Čovječji poslušno ulazi.