A On će im odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad ste to učinili jednom od ovih najmanjih, koji su Moja braća, to ste Meni učinili!
A On će im odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad ste to učinili jednom od ovih najmanjih, koji su Moja braća, to ste Meni učinili!
Tad će On reći onima koji su Njemu slijeva: Nosite se daleko od Mene, prokleti, u vječnu vatru za đavla i njegove anđele.
Jer, Ja sam bio gladan, a vi Mi niste dali jesti; Ja sam bio žedan, a vi Mi niste dali piti,
Bio sam stranac, a vi Me niste htjeli primiti; nag, a vi Me niste odjenuli; bolestan i u zatvoru, a vi Me niste posjetili.
Tada će Mu oni također odgovoriti: Gospodine, kad nam se to dogodilo da Te vidimo gladnog i žednog, stranca ili nagog, bolesnog ili u zatvoru, a da Ti nismo došli pomoći?
Jer, Ja sam bio gladan, a vi Mi niste dali jesti; Ja sam bio žedan, a vi Mi niste dali piti,
Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;
ἐπείνασα γὰρ καὶ οὐκ ἐδώκατέ μοι φαγεῖν, καὶ ἐδίψησα καὶ οὐκ ἐποτίσατέ με,
epeinasa gar kai ouk edōkate moi phagein kai edipsēsa kai ouk epotisate me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ogladnjeh jer i ne dadoste mi jesti, ožednjeh i ne napojiste me,"
Ogladnjeh (ἐπείνασα - epeinasa): Od glagola πεινάω (peinaó). Aorist indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Gramatički, aorist označava svršenu radnju u prošlosti. Teološki, Isus se poistovjećuje s temeljnom ljudskom potrebom za hranom, pokazujući duboku solidarnost s onima koji pate. Jer / naime (γὰρ - gar): Veznik koji daje objašnjenje i povezuje ovu izjavu s prethodnom osudom. I (καὶ - kai): Veznik koji povezuje misli i dodaje naglasak. Ne (οὐκ - ouk): Čestica za apsolutnu negaciju činjenice. Dadoste (ἐδώκατέ - edōkate): Od glagola δίδωμι (didōmi), aorist indikativa aktivnog, 2. lice množine. Izražava konkretan čin davanja koji je ovdje izostao, čime se snažno naglašava 'grijeh propusta'. Mi / Meni (μοι - moi): Osobna zamjenica u dativu. Ističe osobnu pogođenost i Kristovo poistovjećivanje sa svakim čovjekom u potrebi. Jesti (φαγεῖν - phagein): Aorist infinitiv aktivni od glagola ἐσθίω (esthiō), označava sam čin hranjenja usmjeren na goli život. Ožednjeh (ἐδίψησα - edipsēsa): Od glagola διψάω (dipsaó). Aorist indikativa aktivnog, 1. lice jednine. Još jedna temeljna, kritična ljudska potreba kroz koju se Krist objavljuje patnicima u svijetu. Napojiste (ἐποτίσατέ - epotisate): Od glagola ποτίζω (potizó) - dati piti, napojiti. Aorist indikativa aktivnog, 2. lice množine. Opet ukazuje na konkretno, ali uskraćeno djelo milosrđa. Me / Mene (με - me): Akuzativ osobne zamjenice, ponovno snažno i izravno naglašava da je propust nečinjenja dobra učinjen samom Kristu.
Ovaj stih (iz evanđelja po Mateju 25,42) predstavlja samu srž kršćanske društvene etike i glavno mjerilo Posljednjeg suda. Isus se radikalno poistovjećuje s marginaliziranima, siromašnima i onima koji pate u svijetu. Njegov sud se ne temelji primarno na doktrinarnom znanju, ritualnoj čistoći ili deklarativnoj vjeri, već isključivo na konkretnim djelima ljubavi i milosrđa prema bližnjima koji se nalaze u egzistencijalnoj potrebi.
Posebna i zastrašujuća težina stiha leži u osudi onoga što kršćanska teologija naziva 'grijehom propusta'. Ljudi s Kristove ljevice nisu aktivno činili zlo, nisu krali ni ubijali, već jednostavno nisu učinili dobro kada je to bilo potrebno. Nepružanje pomoći onim najmanjima i najpotrebitijima izravno se poistovjećuje s odbacivanjem samoga Krista, čime se jasno daje do znanja da se autentična vjera mora nužno očitovati kroz djelotvornu i praktičnu sućut.