Kad nam se to dogodilo da smo Te vidjeli bolesnog ili u zatvoru, a da smo došli k Tebi?
Kad nam se to dogodilo da smo Te vidjeli bolesnog ili u zatvoru, a da smo došli k Tebi?
A On će im odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad ste to učinili jednom od ovih najmanjih, koji su Moja braća, to ste Meni učinili!
Tad će On reći onima koji su Njemu slijeva: Nosite se daleko od Mene, prokleti, u vječnu vatru za đavla i njegove anđele.
Jer, Ja sam bio gladan, a vi Mi niste dali jesti; Ja sam bio žedan, a vi Mi niste dali piti,
Bio sam stranac, a vi Me niste htjeli primiti; nag, a vi Me niste odjenuli; bolestan i u zatvoru, a vi Me niste posjetili.
Tad će On reći onima koji su Njemu slijeva: Nosite se daleko od Mene, prokleti, u vječnu vatru za đavla i njegove anđele.
Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljen đavolu i anđelima njegovijem.
Τότε ἐρεῖ καὶ τοῖς ἐξ εὐωνύμων· πορεύεσθε ἀπ᾽ ἐμοῦ οἱ κατηραμένοι εἰς τὸ πῦρ τὸ αἰώνιον τὸ ἡτοιμασμένον τῷ διαβόλῳ καὶ τοῖς ἀγγέλοις αὐτοῦ.
Tote erei kai tois ex euōnumōn poreuesthe ap᾽ emou hoi katēramenoi eis to pur to aiōnion to hētoimasmenon tō diabolō kai tois angelois autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada reći će i onima s lijeva: Idite od mene prokleti u vatru vječnu pripremljenu đavlu i anđelima njegovim."
τότε (Tada) - grč. τότε (tote): Prilog vremena koji označava specifičan trenutak izricanja osude nakon što su pravednici nagrađeni.
ἐρεῖ (reći će) - grč. ἐρεῖ (erei): Buduće vrijeme, aktivno, indikativ, treće lice jednine glagola λέγω (legō). Odražava neprikosnoveni autoritet Krista kao suca.
καὶ (i) - grč. καί (kai): Veznik koji povezuje ovaj sud s prethodnim sudom pravednicima.
τοῖς (onima) - grč. ὁ (ho): Član u dativu množine.
ἐξ (s / od) - grč. ἐκ / ἐξ (ek / ex): Prijedlog koji označava podrijetlo ili položaj.
εὐωνύμων (lijeva) - grč. εὐώνυμος (euōnymos): Doslovno 'dobrog imena' (εὖ + ὄνομα). U antičkom svijetu lijeva se strana smatrala zloslutnom, pa se koristio ovaj eufemizam. Teološki predstavlja one koji su odbačeni na sudu.
Πορεύεσθε (Idite / Odlazite) - grč. πορεύομαι (poreuomai): Prezent, imperativ, srednje/pasivno stanje, drugo lice množine. Zapovjedni način koji označava trajno udaljavanje i konačnu separaciju. Teološki, to je najdublja definicija osude: vječna odvojenost od ljubavi i prisutnosti Stvoritelja.
ἀπʼ ἐμοῦ (od mene) - grč. ἀπό (apo) + ἐγώ (egō): Naglašava osobni gubitak najvećeg dobra i krajnju tragediju odbacivanja Boga.
οἱ κατηραμένοι (prokleti) - grč. καταράομαι (kataraomai): Perfekt, particip, pasivni. Perfekt označava trajno stanje koje je posljedica prošlih odluka. Zanimljivo je primijetiti da u izvorniku ne piše 'prokleti od mog Oca' (za razliku od pravednika koji su 'blagoslovljeni od mog Oca'). Prokletstvo su sami navukli svojim postupcima i tvrdoćom srca.
εἰς (u) - grč. εἰς (eis): Prijedlog kretanja ili smjera.
τὸ πῦρ (vatru / oganj) - grč. πῦρ (pyr): Imenica srednjeg roda. Čest biblijski slikoviti prikaz Božjeg suda, nečeg pročišćavajućeg, ali u ovom kontekstu označava uništavajuću kaznu.
τὸ αἰώνιον (vječnu) - grč. αἰώνιος (aiōnios): Pridjev koji označava ono što pripada nadolazećem vijeku (eonu) te nosi ideju neograničenog trajanja. Teološki ukazuje na konačnost i neopozivost presude.
τὸ ἡτοιμασμένον (pripremljenu) - grč. ἑτοιμάζω (hetoimazō): Perfekt, particip, pasivni. Ukazuje na svršen čin pripreme koji stoji gotov.
τῷ διαβόλῳ (đavlu) - grč. διάβολος (diabolos): Imenica u dativu. Dolazi od glagola diaballō (baciti između, klevetati). Ovdje jasno identificira glavnog Božjeg neprijatelja i začetnika pobune.
καὶ τοῖς ἀγγέλοις αὐτοῦ (i anđelima njegovim) - grč. ἄγγελος (angelos) + αὐτός (autos): Odnosi se na pale duhove (demone) koji su svojevoljno slijedili đavla u njegovoj pobuni protiv Boga.
Ovaj stih (Matej 25,41) donosi jedne od najtežih i najozbiljnijih riječi u Novom zavjetu, prikazujući konačni sud nad onima koji su za života odbili iskazati milosrđe svojim bližnjima. Sama kazna izražava se primarno kao separacija od izvora života ('idite od mene'), što je vrhunac duhovne tragedije, dok je 'vječni oganj' teološki slikovit prikaz neizrecive i neopozive muke koja proizlazi iz te odvojenosti.
Duboka teološka istina krije se u pasivnom participu perfekta 'pripremljen': vječni oganj prvotno nije dizajniran niti stvoren za ljudska bića, već isključivo za đavla i njegove anđele. Za razliku od nebeskog kraljevstva koje je 'pripremljeno vama od postanka svijeta', pakao je rezerviran za duhovne pobunjenike. Ljudi u njega dospijevaju isključivo vlastitim odabirom – poistovjećivanjem s đavlovom bezosjećajnom naravi, odbacujući time ljubav koju su bili pozvani dijeliti.