Kada Te pak vidjesmo kao stranca i primismo, ili gola i zaogrnusmo?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kada Te pak vidjesmo kao stranca i primismo, ili gola i zaogrnusmo?
Kada Te pak vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k Tebi?'
I odgovarajući, Kralj će im reći: 'Zaista, kažem vam, koliko učiniste jednomu od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste.'
Tada će reći i onima slijeva: 'Odlazite od Mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!
Jer ogladnjeh i ne dadoste Mi jesti, ožednjeh i ne napojiste Me,
I odgovarajući, Kralj će im reći: 'Zaista, kažem vam, koliko učiniste jednomu od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste.'
I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
Καὶ ἀποκριθεὶς ὁ βασιλεὺς ἐρεῖ αὐτοῖς· ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἐφ᾽ ὅσον ἐποιήσατε ἑνὶ τούτων τῶν ἀδελφῶν μου τῶν ἐλαχίστων, ἐμοὶ ἐποιήσατε.¶
Kai apokritheis ho basileus erei autois amēn legō humin eph᾽ hoson epoiēsate heni toutōn tōn adelphōn mou tōn elachistōn emoi epoiēsate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši taj kralj reći će njima: Amen kažem vama: na koliko učiniste jednomu ovih te braće moje tih najmanjih, meni učiniste."
1. odgovorivši Izvornik: ἀποκριθεὶς [apokritheis] Gramatika: Particip aorista pasivnog (s aktivnim, deponentnim značenjem) u nominativu jednine muškog roda. U paru s glavnim glagolom 'reći će' tvori poznati biblijski izričaj koji naglašava svečanost i autoritet govornika. Značenje: Uvodi konačni i mjerodavni pravorijek Suca koji razrješava nedoumicu pravednika i otkriva skrivenu zbilju njihovih djela.
2. taj kralj Izvornik: ὁ βασιλεὺς [ho basileus] Gramatika: Određeni član i imenica u nominativu jednine muškog roda. Član upućuje na već poznatog Kralja iz 34. stiha, koji je u početku prispodobe (31. stih) predstavljen kao Sin Čovječji. Značenje: Isus ovdje o sebi govori kao o eshatološkom Kralju, no paradoks je u tome što se taj uzvišeni Kralj u povijesti potpuno poistovjećuje s najbjednijima i najneznatnijima.
3. Amen kažem vama Izvornik: ἀμὴν λέγω ὑμῖν [amēn legō humin] Gramatika: Neprevedena hebrejska čestica potvrde ('zaista', 'čvrsto je') praćena glagolom u prezentu aktivnom, 1. lice jednine, i zamjenicom u dativu množine. Značenje: Jedinstvena Isusova formula kojom On, za razliku od proroka, ne priziva tuđi autoritet nego vlastitim božanskim autoritetom jamči neopozivu istinitost onoga što slijedi.
4. na koliko Izvornik: ἐφ᾽ ὅσον [eph' hoson] Gramatika: Prijedložni izraz sastavljen od prijedloga ἐπί (skraćeno i aspirirano u ἐφ' pred oštrim hakom) i odnosne zamjenice u akuzativu jednine srednjeg roda. Doslovno znači 'u kojoj mjeri' ili 'utoliko koliko'. Značenje: Uspostavlja izravnu i potpunu istovjetnost između djela učinjenog siromahu i djela učinjenog Kristu: svaka gesta milosrđa prema najmanjima u cijelosti dopire do samoga Kralja.
5. jednomu ovih te braće moje tih najmanjih Izvornik: ἑνὶ τούτων τῶν ἀδελφῶν μου τῶν ἐλαχίστων [heni toutōn tōn adelphōn mou tōn elachistōn] Gramatika: Glavni dio izraza je broj 'jednomu' u dativu jednine muškog roda, dok je sve ostalo partitivni genitiv množine. Ponovljeni određeni član ispred pridjeva u superlativu ('tih najmanjih') stavlja poseban naglasak na tu osobinu. Značenje: Superlativ 'najmanji' označava one koji su u očima svijeta beznačajni, slabi i ovisni (bilo da se tumači kao Kristovi učenici u nevolji ili svaki potrebit čovjek). Nazivajući ih svojom 'braćom', Kralj im daruje najviše dostojanstvo, a riječ 'jednomu' pokazuje da je i pojedinačni čin prema samo jednom patniku presudan pred Bogom.
6. meni učiniste Izvornik: ἐμοὶ ἐποιήσατε [emoi epoiēsate] Gramatika: Osobna zamjenica 1. lica jednine u naglašenom (emfatičkom) obliku dativa (ἐμοί umjesto nenaglašenog μοι), stavljena ispred glagola u aoristu aktivnom radi snažnog isticanja. Značenje: Vrhunac cijeloga govora: Krist se toliko duboko sjedinio s patnicima da služenje njima nije tek metafora, nego stvarni susret s Njim samim.
Ovaj stih predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o Posljednjem sudu i donosi jednu od najsnažnijih poruka Novog zavjeta. Otkriva duboku teološku istinu o Kristovom radikalnom poistovjećivanju s najugroženijima, odbačenima i bolesnima. Prema Isusovim riječima, naša ljubav prema Bogu ne mjeri se samo apstraktnom pobožnošću ili ritualima, već opipljivim djelima milosrđa prema ljudima na marginama društva.
Time Isus preokreće ljudska mjerila veličine. Služenje "najmanjima" nije tek puka moralna dužnost, već izravan susret sa samim Bogom. Sudnji dan, stoga, neće biti obilježen ispitivanjem isključivo teološkog znanja, već ispitom praktične ljubavi, jer ono što činimo za najslabije među nama, mi zapravo činimo samome Kristu.