Kad nam se to dogodilo da smo Te vidjeli kao stranca i da smo Te primili, nagog, a da smo Te odjenuli?
Kad nam se to dogodilo da smo Te vidjeli kao stranca i da smo Te primili, nagog, a da smo Te odjenuli?
Kad nam se to dogodilo da smo Te vidjeli bolesnog ili u zatvoru, a da smo došli k Tebi?
A On će im odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad ste to učinili jednom od ovih najmanjih, koji su Moja braća, to ste Meni učinili!
Tad će On reći onima koji su Njemu slijeva: Nosite se daleko od Mene, prokleti, u vječnu vatru za đavla i njegove anđele.
Jer, Ja sam bio gladan, a vi Mi niste dali jesti; Ja sam bio žedan, a vi Mi niste dali piti,
A On će im odgovoriti: Uistinu, Ja vam to kažem, svaki put kad ste to učinili jednom od ovih najmanjih, koji su Moja braća, to ste Meni učinili!
I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
Καὶ ἀποκριθεὶς ὁ βασιλεὺς ἐρεῖ αὐτοῖς· ἀμὴν λέγω ὑμῖν· ἐφ᾽ ὅσον ἐποιήσατε ἑνὶ τούτων τῶν ἀδελφῶν μου τῶν ἐλαχίστων, ἐμοὶ ἐποιήσατε.¶
Kai apokritheis ho basileus erei autois amēn legō humin eph᾽ hoson epoiēsate heni toutōn tōn adelphōn mou tōn elachistōn emoi epoiēsate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I odgovorivši kralj reći će njima: Zaista kažem vama, u koliko učiniste jednome ovih braće moje najmanjih, meni učiniste."
Kralj (hrv.) / ὁ βασιλεὺς (grč.) / ho basileus: Nominativ jednine. Gramatički označava subjekt rečenice, ali teološki nosi ogromnu težinu jer se odnosi na Sina Čovječjega (Isusa) u Njegovoj slavi i suverenom autoritetu kao konačnog suca. Odgovorivši (hrv.) / ἀποκριθεὶς (grč.) / apokritheis: Aorist particip pasivni. Izražava radnju koja prethodi glavnom glagolu, pokazujući Isusov izravan odgovor na prethodno pitanje i čuđenje pravednika. Zaista / Amen (hrv.) / Ἀμὴν (grč. iz heb.) / amēn: Transliterirana hebrejska riječ (אָמֵן) koja znači "neka bude tako" ili "istina". Isus je koristi kako bi naglasio apsolutnu istinitost, svečanost i božanski autoritet izjave koja slijedi. U koliko / Koliko god (hrv.) / ἐφʼ ὅσον (grč.) / eph' hoson: Prijedlog 'epi' (na, u) s akuzativom od 'hosos' (koliko). Gramatički označava mjeru ili opseg. Teološki pokazuje da se svako, pa i kvantitativno najmanje dobro djelo, računa pred Bogom. Učiniste (hrv.) / ἐποιήσατε (grč.) / epoiēsate: Aorist indikativ aktivni, drugo lice množine glagola 'poieo' (činiti). Aorist ukazuje na dovršene, konkretne radnje u prošlosti – stvarna djela milosrđa poput hranjenja, oblačenja i posjećivanja. Jednome (hrv.) / ἑνὶ (grč.) / heni: Dativ jednine broja 'heis' (jedan). Naglašava pojedinca; nije potrebno nahraniti čitavo mnoštvo da bi se ugodilo Bogu, već je važna ljubav iskazana samo jednoj, konkretnoj osobi u potrebi. Ovih braće moje (hrv.) / τούτων τῶν ἀδελφῶν μου (grč.) / toutōn tōn adelphōn mou: Genitiv množine. Izraz označava duhovno srodstvo s Kristom, a teološki se odnosi na sve ljude u potrebi s kojima se Krist neopisivo duboko poistovjećuje. Najmanjih (hrv.) / τῶν ἐλαχίστων (grč.) / tōn elachistōn: Superlativ pridjeva 'mikros' (malen). Odnosi se na najbeznačajnije, najranjivije i najprezrenije u društvu, one koji nemaju status ni mogućnost uzvratiti uslugu. Meni (hrv.) / ἐμοὶ (grč.) / emoi: Dativ osobne zamjenice prvog lica ('ego') u naglašenom obliku. Zbog svoje pozicije i oblika u rečenici, radikalno naglašava Kristovo otajstveno poistovjećivanje s patnicima.
Ovaj stih predstavlja vrhunac Isusove prispodobe o Posljednjem sudu i donosi jednu od najsnažnijih poruka Novog zavjeta. Otkriva duboku teološku istinu o Kristovom radikalnom poistovjećivanju s najugroženijima, odbačenima i bolesnima. Prema Isusovim riječima, naša ljubav prema Bogu ne mjeri se samo apstraktnom pobožnošću ili ritualima, već opipljivim djelima milosrđa prema ljudima na marginama društva.
Time Isus preokreće ljudska mjerila veličine. Služenje "najmanjima" nije tek puka moralna dužnost, već izravan susret sa samim Bogom. Sudnji dan, stoga, neće biti obilježen ispitivanjem isključivo teološkog znanja, već ispitom praktične ljubavi, jer ono što činimo za najslabije među nama, mi zapravo činimo samome Kristu.