Matej 25,37 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Tada odgovorit će njemu pravednici govoreći: Gospodine, kada te vidjesmo gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo?"

1.ἀποκριθήσονται (odgovorit će)

Hrvatski prijevododgovorit će (odvratiće)

Izvornik i transliteracijagrč. ἀποκρίνομαι (apokrinomai), oblik u tekstu: ἀποκριθήσονται (apokrithēsontai)

Gramatičke nijanseGlagol je u futuru prvom, pasivnom obliku (s deponentnim/srednjim značenjem), 3. lice množine ('oni će odgovoriti'). U koine grčkom glagol apokrinomai u pasivnom obliku često preuzima funkciju medija (srednjeg stanja), što ukazuje na osobnu uključenost subjekta u radnju te na svečano i službeno očitovanje, a ne samo na usputni odgovor.

Teološko značenjeU kontekstu Posljednjeg suda (Mt 25,31-46), ovaj svečani odgovor pravednika odražava njihovu duboku poniznost i potpunu nesvjesticu o vlastitim zaslugama. Oni nisu činili dobra djela kalkulirajući o vječnoj nagradi niti svjesno služeći proslavljenom Mesiji, već iz čiste, nesebične sučuti prema patniku.

2.οἱ δίκαιοι (pravednici)

Hrvatski prijevodpravednici

Izvornik i transliteracijagrč. δίκαιος (dikaios), oblik u tekstu: οἱ δίκαιοι (hoi dikaioi); usp. heb. צַדִּיק (tzaddik)

Gramatičke nijanseNominativ množine muškog roda, poimeničeni pridjev s određenim članom οἱ. Određeni član označava specifičnu, prepoznatljivu i izdvojenu skupinu onih koji stoje zdesna Sucu.

Teološko značenjeU biblijskom i savezičkom smislu, dikaios ne označava samo moralno besprijekornu osobu prema ljudskim zakonskim propisima, već osobu koja je u ispravnom i vjernom odnosu s Bogom (tzaddik). Isus ovdje redefinira pravednost: ona se ne očituje u obrednom formalizmu, nego u djelotvornoj ljubavi (agape) prema 'najmanjoj braći'. Pravednost je neraskidivo povezana s djelima milosrđa.

3.Κύριε (Gospodine / Gospode)

Hrvatski prijevodGospodine (Gospode)

Izvornik i transliteracijagrč. κύριος (kyrios), oblik u tekstu: Κύριε (kyrie); usp. heb. אֲדֹנָי (Adonai)

Gramatičke nijanseVokativ jednine muškog roda. Vokativ se koristi za izravno, osobno oslovljavanje i svečani zaziv.

Teološko značenjeIako se riječ kyrios u svakodnevnom grčkom jeziku koristila i kao izraz društvenog poštovanja ('gospodine', 'gospodaru'), u eshatološkom kontekstu Posljednjeg suda ona nosi puno kristološko i božansko značenje. Pravednici prepoznaju Sina Čovječjega kao suverenog Kralja i Suca svega svijeta, pripisujući mu naslov koji Septuaginta redovito koristi kao prijevod za samoga Boga (JHVH / Adonai).

4.εἴδομεν (vidjesmo / vidjeli smo)

Hrvatski prijevodvidjesmo (vidjeli smo)

Izvornik i transliteracijagrč. εἴδω / ὁράω (eidō / horaō), oblik u tekstu: εἴδομεν (eidomen)

Gramatičke nijanseAorist drugi, aktivni, 1. lice množine. Aorist označava prošlu, svršenu radnju promatranu u cjelini (punktualni aspekt).

Teološko značenjeGlagol eidō/horaō u Novom zavjetu često ne označava samo fizičko gledanje očima, već i duhovno prepoznavanje, uvid i spoznaju. Pitanje 'kada te vidjesmo?' otkriva središnji misterij prispodobe: pravednici tijekom zemaljskog života nisu vizualno vidjeli proslavljenog Krista u siromasima. Teološki paradoks leži u tome što su oni istinski 'vidjeli' potrebu brata čovjeka i na nju odgovorili, čime su nesvjesno vidjeli i poslužili samom Kristu koji se inkarnacijom trajno poistovjetio s patnicima.

5.πεινῶντα (gladna / gladujućeg)

Hrvatski prijevodgladna (gladujućeg)

Izvornik i transliteracijagrč. πεινάω (peinaō), oblik u tekstu: πεινῶντα (peinōnta)

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, akuzativ jednine muškog roda. Kao particip prezenta izražava trajnu, neprekinutu radnju ili aktualno stanje patnje ('onoga koji stalno gladuje', 'dok si bio u stanju gladi').

Teološko značenjeGlad u biblijskom svijetu predstavlja krajnju ljudsku ranjivost, egzistencijalnu ugroženost i ovisnost o tuđoj milosti. Kristovo poistovjećivanje s gladujućima otkriva duboku sakramentalnost siromaha: Bog se ne objavljuje samo u nebeskoj slavi, nego se tajanstveno skriva u marginaliziranima. Nahraniti gladnoga stoga prestaje biti obično filantropsko djelo i postaje čin svetog bogoslužja.

6.ἐθρέψαμεν (nahranismo / nahranili smo)

Hrvatski prijevodnahranismo (nahranili smo)

Izvornik i transliteracijagrč. τρέφω (trephō), oblik u tekstu: ἐθρέψαμεν (ethrepsamen)

Gramatičke nijanseAorist prvi, aktivni, 1. lice množine. Glagol trephō znači hraniti, uzgajati, opskrbljivati hranom, njegovati i skrbiti.

Teološko značenjeOvaj glagol nosi toplu, roditeljsku i skrbničku konotaciju (često se koristi za podizanje i njegu djece ili skrb za ukućane). Ne radi se o hladnom ili anonimnom davanju milostinje, već o aktivnom, osobnom njegovanju i brizi za očuvanje nečijeg života. U kršćanskoj etici, vjernici koji 'hrane' postaju produžene ruke Božje providnosti koja daje svagdanji kruh.

7.διψῶντα (žedna / žedujućeg)

Hrvatski prijevodžedna (žedujućeg)

Izvornik i transliteracijagrč. διψάω (dipsaō), oblik u tekstu: διψῶντα (dipsōnta)

Gramatičke nijanseParticip prezenta aktivnog, akuzativ jednine muškog roda ('onoga koji žedni').

Teološko značenjePoput gladi, žeđ u pustinjskom i bliskoistočnom kontekstu predstavlja neposrednu i akutnu opasnost po život. U duhovnom smislu, žeđ podsjeća i na Kristovu patnju na križu ('Žedan sam', Iv 19,28). Poistovjećujući se sa žednima, Krist uzdiže zadovoljavanje najosnovnijih ljudskih potreba na razinu vrhunskog kriterija po kojem se sudi autentičnost vjere.

8.ἐποτίσαμεν (napojismo / dali smo ti piti)

Hrvatski prijevodnapojismo (dali smo ti piti)

Izvornik i transliteracijagrč. ποτίζω (potizō), oblik u tekstu: ἐποτίσαμεν (epotisamen)

Gramatičke nijanseAorist prvi, aktivni, 1. lice množine. Glagol potizō znači dati nekome piti, napojiti, natopiti.

Teološko značenjeDati čašu hladne vode (usp. Mt 10,42) naizgled je najjednostavnije i najdostupnije djelo milosrđa koje ne zahtijeva nikakvo materijalno bogatstvo. Teološki, ovo naglašava da vječna sudbina čovjeka ne ovisi o grandioznim, izvanrednim poduhvatima, već o svakodnevnoj, poniznoj i konkretnoj osjetljivosti za osnovne patnje bližnjega.

Matej 25,37 predstavlja ključni trenutak eshatološkog otkrivenja u prispodobi o Posljednjem sudu, otkrivajući duboku poniznost i nesvjesticu istinskih pravednika o vlastitoj svetosti. Njihovo iskreno pitanje – 'Gospodine, kada te vidjesmo?' – dokazuje da njihova dobra djela nisu bila motivirana sebičnom kalkulacijom o vječnoj nagradi, strahom od kazne niti željom za društvenim priznanjem, već čistom, djelotvornom ljubavlju (agape) i sučuti prema patnji brata čovjeka.

Glavna teološka poruka ovog stiha leži u tajanstvenoj kristologiji siromaštva: proslavljeni Krist u potpunosti se i trajno poistovjećuje s 'najmanjima' – gladnima, žednima, strancima, golima, bolesnima i zatočenima. Prema tome, autentična vjera i pravednost pred Bogom ne mjere se apstraktnim religioznim formulama ili pukim obrednim zanosom, već konkretnim, svakodnevnim djelima milosrđa. Služiti čovjeku u potrebi znači izravno služiti samom Kristu, jer svako autentično djelo ljubavi prema bližnjemu ujedno je i vrhunski čin istinskog bogoslužja.