Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti, ožednjeh i napojiste Me, stranac bijah i primiste Me,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti, ožednjeh i napojiste Me, stranac bijah i primiste Me,
gol i zaogrnuste Me, oboljeh i pohodiste Me, u tamnici bijah i dođoste k Meni.'
Tada će Mu odgovoriti pravednici govoreći: 'Gospodine, kada Te vidjesmo gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo?
Kada Te pak vidjesmo kao stranca i primismo, ili gola i zaogrnusmo?
Kada Te pak vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k Tebi?'
Tada će Mu odgovoriti pravednici govoreći: 'Gospodine, kada Te vidjesmo gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo?
Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?
Τότε ἀποκριθήσονται αὐτῷ οἱ δίκαιοι λέγοντες· κύριε, πότε σε εἴδομεν πεινῶντα καὶ ἐθρέψαμεν ἢ διψῶντα καὶ ἐποτίσαμεν;
Tote apokrithēsontai autō hoi dikaioi legontes kurie pote se eidomen peinōnta kai ethrepsamen ē dipsōnta kai epotisamen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada odgovorit će njemu ti pravedni govoreći: Gospodine, kada te vidjesmo gladujućega i nahranismo ili žeđajućega i napojismo?"
1. odgovorit će Izvornik: ἀποκριθήσονται [apokrithēsontai] Gramatika: Glagol u futuru, pasivnog oblika s aktivnim značenjem (deponentni glagol), indikativ, 3. lice množine. U biblijskom grčkom standardno uvodi svečani ili izravni odgovor u dijalogu. Značenje: Označava eshatološki odgovor na Posljednjem sudu, gdje pravednici dobivaju priliku izraziti svoje iskreno čuđenje pred Kraljevom pohvalom.
2. ti pravedni Izvornik: οἱ δίκαιοι [hoi dikaioi] Gramatika: Određeni član i pridjev u nominativu množine muškog roda koji stoji samostalno u službi imenice (supstantivirani pridjev). Značenje: U Matejevom evanđelju 'pravednici' su oni koji vrše Božju volju u konkretnim djelima ljubavi. Njihova pravednost ovdje nije formalna pobožnost, nego djelatno milosrđe prema bližnjemu.
3. govoreći Izvornik: λέγοντες [legontes] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda. Kao priložni particip uz glagol 'odgovoriti', tvori semitski idiom ('odgovoriše govoreći') koji uvodi izravni govor. Značenje: Naglašava neposrednost i živost dijaloga između Kralja i pravednika u času suda.
4. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, bez člana u izravnom oslovljavanju. Značenje: Naslov poštovanja i priznanja vrhovnog autoriteta Suca i Kralja, koji u kršćanskom kontekstu nosi i kristološku težinu božanskog gospodstva.
5. vidjesmo gladujućega Izvornik: εἴδομεν πεινῶντα [eidomen peinōnta] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 1. lice množine, praćen participom prezenta aktivnog u akuzativu jednine muškog roda. Particip prezenta ovdje stoji kao dopuna glagolu opažanja i označava trajno stanje ('u stanju gladi') u trenutku kada su ga vidjeli. Značenje: Pravednici ne poriču da su hranili gladne, nego su zapanjeni time da je u tim gladnima bio sam Gospodin; njihova su djela bila posve nesebična, bez kalkulacije o nagradi.
6. nahranismo ... napojismo Izvornik: ἐθρέψαμεν ... ἐποτίσαμεν [ethrepsamen ... epotisamen] Gramatika: Dva glagola u aoristu aktivnom, indikativ, 1. lice množine. Aorist ovdje sažima niz pojedinačnih, konkretnih i dovršenih djela milosrđa učinjenih tijekom zemaljskog života. Značenje: Temeljni čini očuvanja ljudskog života (hrana i piće) uzdižu se na razinu izravnog služenja samome Kristu.
Matej 25,37 predstavlja ključni trenutak eshatološkog otkrivenja u prispodobi o Posljednjem sudu, otkrivajući duboku poniznost i nesvjesticu istinskih pravednika o vlastitoj svetosti. Njihovo iskreno pitanje – 'Gospodine, kada te vidjesmo?' – dokazuje da njihova dobra djela nisu bila motivirana sebičnom kalkulacijom o vječnoj nagradi, strahom od kazne niti željom za društvenim priznanjem, već čistom, djelotvornom ljubavlju (agape) i sučuti prema patnji brata čovjeka.
Glavna teološka poruka ovog stiha leži u tajanstvenoj kristologiji siromaštva: proslavljeni Krist u potpunosti se i trajno poistovjećuje s 'najmanjima' – gladnima, žednima, strancima, golima, bolesnima i zatočenima. Prema tome, autentična vjera i pravednost pred Bogom ne mjere se apstraktnim religioznim formulama ili pukim obrednim zanosom, već konkretnim, svakodnevnim djelima milosrđa. Služiti čovjeku u potrebi znači izravno služiti samom Kristu, jer svako autentično djelo ljubavi prema bližnjemu ujedno je i vrhunski čin istinskog bogoslužja.