i postavit će ovce Sebi zdesna, a kozliće slijeva.
i postavit će ovce Sebi zdesna, a kozliće slijeva.
Tada će Kralj reći onima Sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca Mojega, naslijedite Kraljevstvo pripravljeno vama od postanka svijeta.
Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti, ožednjeh i napojiste Me, stranac bijah i primiste Me,
gol i zaogrnuste Me, oboljeh i pohodiste Me, u tamnici bijah i dođoste k Meni.'
Tada će Mu odgovoriti pravednici govoreći: 'Gospodine, kada Te vidjesmo gladna i nahranismo, ili žedna i napojismo?
Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti, ožednjeh i napojiste Me, stranac bijah i primiste Me,
Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;
ἐπείνασα γὰρ καὶ ἐδώκατέ μοι φαγεῖν, ἐδίψησα καὶ ἐποτίσατέ με, ξένος ἤμην καὶ συνηγάγετέ με,
epeinasa gar kai edōkate moi phagein edipsēsa kai epotisate me xenos ēmēn kai sunēgagete me
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ogladnjeh jer i dadoste mi jesti, ožednjeh i napojiste me, stranac bijah i primiste me,"
1. Ogladnjeh jer Izvornik: ἐπείνασα γὰρ [epeinasa gar] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 1. lice jednine, praćen uzročnim veznikom koji u grčkom uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici. Aorist ovdje sažima sva pojedinačna iskustva gladi u zemaljskom životu ili izražava ulazak u stanje gladi. Značenje: Veznik 'jer' uvodi obrazloženje zašto su blagoslovljeni pozvani u Kraljevstvo: njihova se pripadnost Bogu očitovala u konkretnoj brizi za Kralja koji se poistovjetio s gladnima.
2. dadoste mi jesti Izvornik: ἐδώκατέ μοι φαγεῖν [edōkate moi phagein] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 2. lice množine, s osobnom zamjenicom u dativu jednine i infinitivom aorista koji ovdje izražava svrhu ('da jedem'). Značenje: Najjednostavnije djelo dijeljenja kruha s potrebitim u Božjim očima ima vječnu težinu jer je učinjeno samome Kristu.
3. ožednjeh i napojiste me Izvornik: ἐδίψησα καὶ ἐποτίσατέ με [edipsēsa kai epotisate me] Gramatika: Dva glagola u aoristu, aktiv, indikativ (1. lice jednine i 2. lice množine), povezana veznikom, s izravnim objektom u akuzativu jednine. Značenje: Glad i žeđ predstavljaju najosnovnije ljudske potrebe za preživljavanjem; pravednici nisu odgovorili samo riječima sućuti, nego su izravno utažili tu potrebu.
4. stranac bijah Izvornik: ξένος ἤμην [xenos ēmēn] Gramatika: Pridjev u nominativu jednine muškog roda u službi imenskog predikata uz glagol 'biti' u imperfektu, medij, indikativ, 1. lice jednine. Za razliku od prethodnih aorista, imperfekt ovdje opisuje trajnije stanje bivanja tuđincem bez doma i zaštite. Značenje: U antičkom svijetu stranac bez rodbinske mreže bio je izložen potpunoj nesigurnosti; Krist se poistovjećuje sa svakim čovjekom koji je neprihvaćen i bez krova nad glavom.
5. primiste me Izvornik: συνηγάγετέ με [sunēgagete me] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 2. lice množine. Složeni glagol (od syn – zajedno i agō – voditi) doslovno znači 'sabrali ste me' ili 'uveli ste me u zajedništvo'. Značenje: Gostoljubivost u biblijskom smislu nije samo davanje prenoćišta, nego uvođenje osamljenog tuđinca u krug vlastite obitelji i zajednice.
Matej 25,35 predstavlja vrhunac Isusova etičkog i eshatološkog nauka, u kojem se otkriva da kriterij konačnog suda nije formalna religioznost, teorijsko znanje ili apstraktna vjera, već djelatna ljubav (agape) očitovana u konkretnim djelima milosrđa prema napaćenima. Krist se u ovom stihu radikalno i ontološki poistovjećuje s najranjivijim skupinama ljudskog društva – gladnima, žednima i strancima. Ovdje ne nalazimo samo socijalnu ili humanitarnu opomenu, već duboku kristološku istinu: inkarnirani Sin Božji ostaje trajno prisutan u povijesti kroz patnju najmanjih.
Glavna poruka stiha jest da je odnos čovjeka prema Bogu neodvojivo vezan uz njegov odnos prema bližnjemu u potrebi. Svako djelo solidarnosti, gostoprimstva i sućuti učinjeno marginaliziranome ima sakramentalnu dimenziju jer predstavlja izravan susret sa samim Kristom. U konačnici, stih nas poziva na preobrazbu pogleda – da u licu svakog siromaha i tuđinca prepoznamo lice našega Gospodina, shvaćajući da se vječna sudbina čovjeka odlučuje u svakodnevnim, opipljivim činima ljubavi i otvaranja srca za potrebe drugoga.