Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
i sabrat će se pred Njega svi narodi, i On će ih odijeliti jedne od drugih kao što pastir odjeljuje ovce od jaraca,
i postavit će ovce Sebi zdesna, a kozliće slijeva.
Tada će Kralj reći onima Sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca Mojega, naslijedite Kraljevstvo pripravljeno vama od postanka svijeta.
Jer ogladnjeh i dadoste Mi jesti, ožednjeh i napojiste Me, stranac bijah i primiste Me,
i postavit će ovce Sebi zdesna, a kozliće slijeva.
I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.
καὶ στήσει τὰ μὲν πρόβατα ἐκ δεξιῶν αὐτοῦ, τὰ δὲ ἐρίφια ἐξ εὐωνύμων.¶
kai stēsei ta men probata ek dexiōn autou ta de eriphia ex euōnumōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I postavit će te dakako ovce zdesna sebe, a ta kozlića slijeva."
1. postavit će Izvornik: στήσει [stēsei] Gramatika: Glagol u futuru, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Izriče buduću, sigurnu i suverenu radnju u kojoj subjekt izravno postavlja nekoga na određeno mjesto. Značenje: Označava konačni autoritet Sina Čovječjega kao suca koji na kraju vremena svakome određuje nepromjenjivo mjesto prema istini njegova života.
2. te dakako ... a ta Izvornik: τὰ μὲν ... τὰ δὲ [ta men ... ta de] Gramatika: Određeni članovi u akuzativu množine srednjeg roda spojeni s korelativnim česticama koje uvode ravnotežu i suprotnost ('s jedne strane... a s druge strane'). U hrvatskom se ova dvodijelna konstrukcija teško prenosi bez opisa. Značenje: Naglašava potpunu jasnoću i simetriju razdvajanja: na konačnom sudu nema sive zone ni treće skupine, nego cjelokupno čovječanstvo biva podijeljeno u dva suprotstavljena tabora.
3. ovce Izvornik: πρόβατα [probata] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda, izravni objekt glagola 'postavit će'. Izvorno označava sitnu stoku koja ide naprijed (od glagola probainō – kročiti naprijed). Značenje: U biblijskoj simbolici ovce predstavljaju one koji poznaju glas Pastira, slijede ga u krotkosti i pripadaju Božjem narodu.
4. zdesna sebe Izvornik: ἐκ δεξιῶν αὐτοῦ [ek dexiōn autou] Gramatika: Prijedložni izraz s prijedlogom koji izvorno znači 'iz' i pridjevom u genitivu množine srednjeg roda, praćen zamjenicom u genitivu jednine muškog roda. U grčkom se položaj na nekoj strani izražava kao gledanje ili djelovanje 'iz' tog smjera. Značenje: Desna strana u drevnom svijetu i u cijelom Pismu mjesto je časti, naklonosti, spasenja i sudioništva u kraljevskom dostojanstvu.
5. kozlića Izvornik: ἐρίφια [eriphia] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda, umanjenica od imenice eriphos (jarac, koza), što u jeziku Novoga zavjeta često gubi strogo deminutivno značenje ili označava mladu životinju. Značenje: Nasuprot prethodnom stihu gdje je upotrijebljen osnovni oblik 'koze', ovdje umanjenica može ukazivati na manju vrijednost te stoke u očima pastira ili na njihovu duhovnu nezrelost i besplodnost u djelima ljubavi.
6. slijeva Izvornik: ἐξ εὐωνύμων [ex euōnumōn] Gramatika: Prijedlog s pridjevom u genitivu množine srednjeg roda. Sama riječ doslovno znači 'dobrog imena' (od eu – dobro i onoma – ime), što je bio ustaljeni grčki eufemizam za lijevu stranu koja se smatrala zloslutnom. Značenje: Označava položaj neprihvaćanja i suda; mjesto onih koji su svojim životom ostali izvan zajedništva s Kraljem.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 25,33) predstavlja središnji trenutak eshatološke drame Posljednjega suda, u kojemu Sin Čovječji u svojoj kraljevskoj slavi vrši suvereno razdvajanje cijelog čovječanstva. Slika pastira koji odvaja ovce od kozlića duboko je ukorijenjena u svakodnevnom pastirskom životu drevne Palestine, ali ovdje poprima kozmičko i vječno značenje: konačna sudbina svakoga čovjeka ovisi o njegovom autentičnom odnosu prema Bogu, koji se u zemaljskoj stvarnosti neizostavno očituje kroz djelotvornu ljubav i milosrđe prema bližnjima, osobito onima najpotrebitijima i najranjivijima.
Glavna poruka stiha leži u neizbježnosti i jasnoj binarnosti Božjega suda – ne postoji srednje stanje niti duhovna neutralnost. Postavljanje s desne strane (u sferu blagoslova i vječnoga života) ili s lijeve strane (u sferu osude i vječnoga odvajanja) naglašava da naša svakodnevna djela ili propusti imaju vječnu težinu. Krist kao vrhovni Sudac prepoznaje svoje „ovce“ po njihovoj krotkosti i djelotvornoj ljubavi, pozivajući vjernike na stalnu budnost i praktično življenje vjere.