Matej 25,31 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Kada pak dođe sin čovjeka u slavi svojoj i svi anđeli s njim, tada sjest će na prijestolje slave svoje."

1.Ὅταν δὲ ἔλθῃ (Kada pak dođe)

PrijevodKada pak dođe

Izvornik (grč.)Ὅταν δὲ ἔλθῃ

Transliteracijahotan de elthē

Gramatičke nijanse'Ὅταν' je vremenski veznik nastao spajanjem 'ὅτε' (kada) i modalne čestice 'ἄν', a u zavisnim rečenicama zahtijeva upotrebu konjunktiva. 'ἔλθῃ' je konjunktiv aorista aktivnog (3. lice jednine) glagola 'ἔρχομαι' (erchomai - doći). Upotreba konjunktiva aorista uz 'ὅταν' označava tzv. futurum exactum ili očekivanu svršenu radnju u budućnosti: događaj će se sigurno i neizostavno dogoditi, iako njegov točan vremenski trenutak ostaje neizvjestan. Postpozitivni veznik 'δὲ' (a, pak, nasuprot tome) služi za diskursni prijelaz, povezujući ovaj stih s prethodnim eshatološkim prispodobama (o talentima i deset djevica) te uvodeći vrhunac Isusova govora na Maslinskoj gori.

Teološko značenjeOvaj izraz postavlja neoboriv temelj kršćanske eshatologije. Kristov drugi dolazak (Paruzija) nije hipotetski događaj niti alegorija, već sigurna, nadolazeća povijesna i kozmička stvarnost koja označava kraj sadašnjega doba i početak konačnog Božjeg suda.

2.ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (Sin čovjeka / Sin Čovječji)

Prijevodsin čovjeka (tradic. Sin Čovječji)

Izvornik (grč. / heb.)ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου (aramejski korijen: בַּר אֱנָשׁ / bar enash; heb. בֶּן־אָדָם / ben-adam)

Transliteracijaho hyios tou anthrōpou

Gramatičke nijanseIzraz se sastoji od nominativa jednine muškog roda 'ὁ υἱὸς' (sin) uz genitiv podrijetla ili pripadnosti 'τοῦ ἀνθρώπου' (čovjeka). Upotreba dvostrukog određenog člana (grčki idiom 'ho hyios tou anthrōpou') ukazuje na to da je riječ o specifičnoj, prepoznatljivoj tituli i jedinstvenom pojedincu, a ne općenito o 'nekom čovjeku' ili 'ljudskom biću'.

Teološko značenjeOvo je najčešći kristološki i autokristološki naslov kojim Isus govori o sebi u Evanđeljima. Iako u Starom zavjetu (npr. u Ezekijelu) 'sin čovječji' može označavati krhko ljudsko biće, ovdje titula izravno evocira proročanstvo iz Daniela 7,13-14. U tom viđenju, nebeska figura 'kao Sin Čovječji' dolazi na oblacima nebeskim pred Pradavnoga (Boga Oca) te prima vječnu vlast, kraljevstvo i čast nad svim narodima. Naslov istovremeno naglašava Kristovu pravu ljudsku narav, kroz koju je postigao otkupljenje, i njegovu transcendentnu, božansku narav i suverenu sudsku vlast nad cijelim stvorenim svijetom.

3.ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ (u slavi svojoj / njegovoj)

Prijevodu slavi svojoj

Izvornik (grč. / heb.)ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ (heb. korijen: כָּבוֹד / kabod)

Transliteracijaen tē doxē autou

Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐν' (u) upravlja dativom jednine ženskog roda 'τῇ δόξῃ' imenice 'δόξα' (doxa - slava, sjaj, veličanstvo, čast), na koji se nadovezuje posvojni genitiv zamjenice 3. lica jednine 'αὐτοῦ' (njegov, svoj). Dativ 'τῇ δόξῃ' ovdje funkcionira kao dativ sfere ili načina, opisujući uzvišeno stanje i nebesko okruženje u kojem se radnja odvija.

Teološko značenjeU grčkom prijevodu Starog zavjeta (Septuaginta), riječ 'doxa' najčešće prevodi hebrejski pojam 'kabod', koji izvorno označava težinu, bogatstvo, uzvišenost i vidljivu manifestaciju Božje prisutnosti (npr. oblak i oganj koji su ispunjavali Šator sastanka i Hram). U svome prvom dolasku (utjelovljenju), Kristova je božanska slava bila prikrivena poniznošću, slabošću tijela i križem. Pri Drugom dolasku, ta će ista božanska slava biti u potpunosti otkrivena cijelome svemiru u nezasjenjenom sjaju, potvrđujući Isusa kao vrhovnog Gospodara.

4.καὶ πάντες οἱ ἄγγελοι μετʼ αὐτοῦ (i svi anđeli s njim)

Prijevodi svi anđeli s njim

Izvornik (grč. / heb.)καὶ πάντες οἱ ἄγγελοι μετʼ αὐτοῦ (heb. korijen: מַלְאֲכֵי אֱלֹהִים / mal'akei elohim - glasnici Božji)

Transliteracijakai pantes hoi angeloi met' autou

Gramatičke nijanseSastoji se od veznika 'καὶ' (i), pridjeva 'πάντες' (svi - nominativ množine muškog roda) koji modificira imenicu 'οἱ ἄγγελοι' (anđeli / glasnici - nominativ mn.), te prijedloga 'μετά' (met' - sa; elizija krajnjeg 'α' ispred vokala) uz genitiv zamjenice 'αὐτοῦ' (njega). Prijedlog 'μετά' s genitivom izražava blisko društvo, pratnju i zajedništvo.

Teološko značenjePrisutnost 'svih anđela' (u nekim rukopisima 'svih svetih anđela') naglašava kozmički i kraljevski karakter Kristove Paruzije. Anđeli ovdje nastupaju kao nebeski dvorjani, vojska i izvršitelji Božje sudske presude (usp. Mt 13,41-42). Dok se u Starom zavjetu Bog objavljivao na Sinaju okružen mirijadama nebeskih bića (Pnz 33,2; Zah 14,5), ovdje Isus Krist, Sin Čovječji, dolazi s tom istom nebeskom vojskom kao vrhovni Zakonodavac, Kralj i Sudac.

5.τότε καθίσει (tada sjest će / tada će sjesti)

Prijevodtada sjest će

Izvornik (grč.)τότε καθίσει

Transliteracijatote kathisei

Gramatičke nijansePrilog vremena 'τότε' (tada, u to vrijeme) stoji u izravnoj korelaciji s početnim veznikom 'ὅταν' (kada), označavajući prijelaz iz iščekivanja u trenutak konačnog ispunjenja. 'καθίσει' je indikativ futura aktivnog (3. lice jednine) glagola 'καθίζω' (kathizō - posjesti, sjesti, zauzeti prijestolje). Indikativ futura označava sigurnu, neopozivu radnju koja će se ostvariti u eshatološkom vremenu.

Teološko značenjeU biblijskom i drevnom bliskoistočnom kontekstu, glagol 'sjesti' ne označava običan fizički odmor, već svečani, službeni čin entronizacije (ustoličenja) i preuzimanja suverene vlasti i sudačke funkcije. Kralj ili sudac stoji dok je u pokretu, ali sjeda na prijestolje kada otvara sudski proces i donosi konačne presude. Ovaj čin označava da je vrijeme milosti i navještaja završeno, a započinje vrijeme pravednog i konačnog suda nad cijelim čovječanstvom.

6.ἐπὶ θρόνου δόξης αὐτοῦ (na prijestolje slave svoje / njegove)

Prijevodna prijestolje slave svoje

Izvornik (grč. / heb.)ἐπὶ θρόνου δόξης αὐτοῦ (heb. korijen: כִּסֵּא כָבוֹד / kisse kabod)

Transliteracijaepi thronou doxēs autou

Gramatičke nijansePrijedlog 'ἐπί' (na, nad) upravlja genitivom mjesta 'θρόνου' (thronou - prijestolje, tron), na koji se nadovezuje genitiv 'δόξης' (doxēs - slave) i posvojni genitiv zamjenice 'αὐτοῦ' (svoje / njegove). Konstrukcija 'θρόνου δόξης' predstavlja hebrejski (semitski) genitivni idiom – tzv. atributivni genitiv ili genitiv svojstva – koji zamjenjuje pridjev, pa se doslovno 'prijestolje slave' može prevesti kao 'slavno prijestolje' ili 'veličanstveno prijestolje'.

Teološko značenje'Prijestolje slave' simbolizira vrhovni božanski suverenitet, apsolutnu vlast i nepogrešivu pravdu. U Starom zavjetu i židovskoj tradiciji, na 'prijestolju slave' sjedi isključivo Jahve, jedini pravi Bog i Sudac cijelog svijeta (usp. Jer 14,21; 17,12; Ps 9,7-8). Činjenica da Isus Krist ovdje izjavljuje kako će sjesti na prijestolje *svoje* slave predstavlja vrhunsku kristološku izjavu: Isus sebi pripisuje isključivi božanski prerogativ kozmičkog vladara i suca nad svim narodima (što se odmah i pojašnjava u sljedećem stihu, Mt 25,32).

Evanđeoski stih Mateja 25,31 predstavlja veličanstveni uvod u posljednju veliku eshatološku besjedu Isusa Krista, poznatu kao 'Sud nad narodima'. Ovaj stih sažima vrhunac kršćanske nade i povijesti spasenja: prijelaz iz poniznosti povijesnog Isusa u apsolutni suverenitet i proslavu raspetoga i uskrsnoga Krista. Naslovom 'Sin Čovječji', Isus spaja svoju potpunu solidarnost s ljudskim rodom i svoje božansko pravo na suverenost iz Daniela 7, objavljujući da konačna sudbina svakog ljudskog bića leži u njegovim rukama.

Glavna teološka poruka stiha jest neporecivost, svemirska dimenzija i božanski autoritet Kristova drugog dolaska (Paruzije). Kada Isus dođe u punini svoje nebeske slave okružen cijelom anđeoskom vojskom i sjedne na 'prijestolje svoje slave', on u potpunosti preuzima ulogu kozmičkog Kralja i vrhovnog Suca nad svim narodima. Time stih jasno poručuje da povijest nije slučajna niti besciljna, već se kreće prema svom pravednom ispunjenju, gdje će svatko stati pred proslavljenog Gospodina, a kriterij tog suda bit će djelotvorna ljubav prema bližnjemu.