Jer svakomu koji ima dat će se i obilovat će; a od onoga koji nema, i ono što ima uzet će se od njega.
Jer svakomu koji ima dat će se i obilovat će; a od onoga koji nema, i ono što ima uzet će se od njega.
A nekorisnoga roba izbacite u vanjsku tminu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'
Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
i sabrat će se pred Njega svi narodi, i On će ih odijeliti jedne od drugih kao što pastir odjeljuje ovce od jaraca,
i postavit će ovce Sebi zdesna, a kozliće slijeva.
Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
A kad dođe sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje.
Ὅταν δὲ ἔλθῃ ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ καὶ πάντες οἱ ἅγιοι ἄγγελοι μετ᾽ αὐτοῦ, τότε καθίσει ἐπὶ θρόνου δόξης αὐτοῦ,
Hotan de elthē ho huios tou anthrōpou en tēa doxē autou kai pantes hoi hagioi angeloi met᾽ autou tote kathisei epi thronou doxēs autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada pak dođe taj Sin toga čovjeka u toj slavi Njegovoj i svi ti anđeli s Njim, tada sjest će na prijestolje slave Njegove,"
1. Kada pak dođe Izvornik: Ὅταν δὲ ἔλθῃ [Hotan de elthē] Gramatika: Vremenski veznik 'hotan' praćen prijelaznom česticom 'de' (pak, a) i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice jednine. Konjunktiv s 'hotan' označava budući događaj čije je ostvarenje posve sigurno, iako mu točan trenutak nije unaprijed određen, a aorist ga promatra kao jednokratan i cjelovit čin. Značenje: Čestica 'de' uvodi prijelaz na novu cjelinu eshatološkog govora (posljednji sud), dok gramatička konstrukcija naglašava apsolutnu izvjesnost Kristova drugog dolaska.
2. taj Sin toga čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, praćena imenicom u genitivu jednine koja također ima određeni član. Dvostruki određeni član čini izraz strogo određenom titulom ('onaj Sin onoga čovjeka'), a genitiv označava pripadnost ljudskom rodu i mesijansko dostojanstvo. Značenje: Središnji Isusov mesijanski naziv preuzet iz viđenja proroka Daniela (Dn 7,13–14), koji spaja Njegovu pravu ljudsku narav s božanskom vlašću nebeskog Suca kojemu je predano vječno kraljevstvo.
3. u toj slavi Njegovoj Izvornik: ἐν τῇ δόξῃ αὐτοῦ [en tē doxē autou] Gramatika: Prijedlog 'en' s imenicom u dativu jednine ženskog roda i određenim članom, uz osobnu zamjenicu u genitivu jednine koji izražava posvojnost. Dativ ovdje označava stanje, sferu i način u kojem se dolazak odvija. Značenje: Za razliku od prvog dolaska u poniznosti i skrovitosti, drugi dolazak očituje puninu božanskog veličanstva i sjaja ('doksa') koji pripada Sinu po Njegovoj božanskoj naravi.
4. i svi ti anđeli s Njim Izvornik: καὶ πάντες οἱ ἄγγελοι μετ᾽ αὐτοῦ [kai pantes hoi angeloi met' autou] Gramatika: Pridjev i imenica u nominativu množine muškog roda s određenim članom, te prijedlog 'meta' s genitivom osobne zamjenice koji izražava pratnju i zajedništvo. Značenje: Dolazak cjelokupne nebeske vojske ('angeloi' – glasnici) potvrđuje Kristov božanski suverenitet nad duhovnim svijetom i najavljuje njihovu ulogu izvršitelja konačnog suda.
5. tada sjest će Izvornik: τότε καθίσει [tote kathisei] Gramatika: Vremenski prilog 'tote' (tada) koji korelira s početnim 'hotan' (kada) i glagol u futuru indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Indikativ futura izriče čvrstu, neupitnu tvrdnju o onome što će uslijediti. Značenje: Čin sjedanja u biblijskom i antičkom svijetu označava službeno preuzimanje kraljevske i sudačke dužnosti; Krist zauzima položaj vrhovnog autoriteta pred kojim će se sabrati svi narodi.
6. na prijestolje slave Njegove Izvornik: ἐπὶ θρόνου δόξης αὐτοῦ [epi thronou doxēs autou] Gramatika: Prijedlog 'epi' s imenicom u genitivu jednine muškog roda ('thronou'), praćen imenicom u genitivu jednine ženskog roda ('doksēs') i posvojnim genitivom zamjenice. Drugi genitiv ('slave') je kvalitativni (hebraizam za 'slavno prijestolje'), dok odsutnost određenog člana naglašava kakvoću i narav samog prijestolja. Značenje: Slavno prijestolje simbolizira božansko sudište i kraljevsku vlast koja pripada isključivo Bogu (usp. Ps 9,5; Dn 7,9), čime se Sin Čovječji izravno poistovjećuje s božanskim Kraljem i Sucem.
Evanđeoski stih Mateja 25,31 predstavlja veličanstveni uvod u posljednju veliku eshatološku besjedu Isusa Krista, poznatu kao 'Sud nad narodima'. Ovaj stih sažima vrhunac kršćanske nade i povijesti spasenja: prijelaz iz poniznosti povijesnog Isusa u apsolutni suverenitet i proslavu raspetoga i uskrsnoga Krista. Naslovom 'Sin Čovječji', Isus spaja svoju potpunu solidarnost s ljudskim rodom i svoje božansko pravo na suverenost iz Daniela 7, objavljujući da konačna sudbina svakog ljudskog bića leži u njegovim rukama.
Glavna teološka poruka stiha jest neporecivost, svemirska dimenzija i božanski autoritet Kristova drugog dolaska (Paruzije). Kada Isus dođe u punini svoje nebeske slave okružen cijelom anđeoskom vojskom i sjedne na 'prijestolje svoje slave', on u potpunosti preuzima ulogu kozmičkog Kralja i vrhovnog Suca nad svim narodima. Time stih jasno poručuje da povijest nije slučajna niti besciljna, već se kreće prema svom pravednom ispunjenju, gdje će svatko stati pred proslavljenog Gospodina, a kriterij tog suda bit će djelotvorna ljubav prema bližnjemu.