Uzmite dakle od njega taj talent i dajte onomu koji ima deset talenata.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Uzmite dakle od njega taj talent i dajte onomu koji ima deset talenata.
Jer svakomu koji ima dat će se i obilovat će; a od onoga koji nema, i ono što ima uzet će se od njega.
A nekorisnoga roba izbacite u vanjsku tminu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'
Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
i sabrat će se pred Njega svi narodi, i On će ih odijeliti jedne od drugih kao što pastir odjeljuje ovce od jaraca,
A nekorisnoga roba izbacite u vanjsku tminu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'
I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
καὶ τὸν ἀχρεῖον δοῦλον ἐκβάλετε εἰς τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον· ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων.¶
kai ton achreion doulon ekbalete eis to skotos to exōteron ekei estai ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onoga nekorisnoga slugu izbacite u onu tminu onu vanjsku; ondje bit će onaj plač i onaj škrgut onih zubi."
1. nekorisnoga slugu Izvornik: τὸν ἀχρεῖον δοῦλον [ton achreion doulon] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine muškoga roda s određenim članom, postavljeni na sam početak rečenice ispred glagola radi snažnog isticanja objekta radnje. Značenje: Pridjev je tvoren od niječnog prefiksa i imenice koja označava potrebu ili korist, pa doslovno znači 'beskoristan' ili 'neupotrebljiv'. Sluga nije osuđen zbog otvorenog zločina, nego zato što je iznevjerio svrhu svog poslanja i ostao potpuno neplodan.
2. izbacite Izvornik: ἐκβάλετε [ekbalete] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom i zapovjednom načinu (imperativu), 2. lice množine. Aorist ovdje izražava odlučnu, trenutnu i neopozivu zapovijed koja se izvršava u jednom činu. Značenje: Složeni glagol sa značenjem 'baciti van' ili 'istjerati' označava konačno isključenje iz gospodareva doma i zajedništva. U prispodobi to predstavlja eshatološki sud i trajno odvajanje od Božjeg kraljevstva.
3. u onu tminu onu vanjsku Izvornik: εἰς τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον [eis to skotos to exōteron] Gramatika: Prijedložni izraz u akuzativu jednine srednjega roda koji označava kretanje u prostor. Ponavljanje određenog člana ispred imenice i komparativnog pridjeva ('tmina, i to ona vanjska') posebno naglašava narav te tmine. Značenje: Slika počiva na kontrastu prema raskošno osvijetljenoj dvorani gospodareve gozbe u noći: izvan kuće vlada potpuni mrak. U teološkom smislu označava stanje potpune udaljenosti od Boga, koji je izvor svjetla i života.
4. onaj plač i onaj škrgut onih zubi Izvornik: ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων [ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn] Gramatika: Dvije imenice u nominativu jednine muškoga roda s određenim članovima, uz genitiv množine ('zubi'). Određeni članovi ovdje nisu slučajni, nego upućuju na dobro poznatu, krajnju stvarnost ('onaj poznati plač i škrgut'). Značenje: Ustaljeni biblijski izraz za eshatološku propast u Matejevu evanđelju. Glasni plač označava neizmjernu tugu zbog nepovratno izgubljenog blagoslova, dok škrgut zubi izražava gorku agoniju, očaj i nemoćni gnjev pred konačnom presudom.
Ovaj stih predstavlja vrhunac i dramatični eshatološki rasplet Prispodobe o talentima (Matej 25,14–30). Glavna poruka stiha jest da autentično kršćansko učeništvo i vjernost Bogu ne podrazumijevaju samo pasivno izbjegavanje zla ili sebično čuvanje primljenog, već aktivno, hrabro i plodonosno korištenje Božjih darova, milosti i prilika za izgradnju Božjeg kraljevstva. 'Beskorisni sluga' nije osuđen zbog aktivnog činjenja zločina, rasipanja imovine ili moralnog skandala, već zbog grijeha propusta — zbog neaktivnosti, duhovne lijenosti, straha i nepovjerenja u Gospodarevu dobrotu.
Teološki gledano, stih snažno naglašava ozbiljnost osobne odgovornosti pred nadolazećim Božjim sudom. Odbijanje sudjelovanja u Gospodarovu djelu i neplodnost u vjeri vode u konačno isključenje iz njegove radosti i svjetlosti ('vanjska tama'), gdje preostaju samo trajni očaj, zakašnjelo kajanje i nemoćni gnjev ('plač i škrgut zuba'). Isus ovim upozorenjem upućuje radikalan poziv na budnost, djelotvornu vjeru i odgovorno upravljanje povjerenim dobrima (stewardship) sve do njegova ponovnog dolaska.