Uzmite mu, dakle, njegov talent i dajte ga onome koji ima deset talenata.
Uzmite mu, dakle, njegov talent i dajte ga onome koji ima deset talenata.
Jer svakomu čovjeku koji ima, dat će se i imat će u izobilju; ali onomu koji nema, bit će čak i ono što ima oduzeto.
Glede bezvrijednog sluge, bacite ga van u tmine: ondje će biti plač i škrgutanje zubima.
Kad Sin Čovječji dođe u Svojoj slavi, praćen od svih anđela, tad će On sjedjeti na Svom prijestolju Slave.
Pred Njim će biti sakupljeni svi narodi, a On će odvojiti ljude jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od koza.
Glede bezvrijednog sluge, bacite ga van u tmine: ondje će biti plač i škrgutanje zubima.
I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
καὶ τὸν ἀχρεῖον δοῦλον ἐκβάλετε εἰς τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον· ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων.¶
kai ton achreion doulon ekbalete eis to skotos to exōteron ekei estai ho klauthmos kai ho brugmos tōn odontōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I onoga beskorisnoga slugu izbacite u tamu vanjsku; ondje će biti plač i škrgut zuba."
1.τὸν ἀχρεῖον δοῦλον (onoga beskorisnoga slugu)
Prijevodbeskorisni/nevaljali sluga (rob)
Izvornik (grč.)ἀχρεῖος (achreios) + δοῦλος (doulos); heb. ekvivalent za slugu: עֶבֶד (eved)
Transliteracijaachreios doulos
Gramatičke nijanseAkuzativ jednine muškog roda (objekt glagola ἐκβάλετε). Pridjev ἀχρεῖος označava nekoga tko je neupotrebljiv, neprofitabilan ili tko ne ispunjava svoju svrhu. Riječ δοῦλος ne označava unajmljenog radnika, već roba koji u potpunosti pripada svome gospodaru i od kojeg se očekuje apsolutna vjernost i marljivost.
Teološko značenjeU kontekstu Prispodobe o talentima (Mt 25,14-30), beskorisnost ovog sluge ne proizlazi iz njegove nesposobnosti, već iz njegove pasivnosti, straha i nemara. On nije zakopao talent zato što nije znao raditi, nego zbog krivog shvaćanja svoga gospodara i odbijanja preuzimanja odgovornosti. Bog od svojih slugu ne traži jednake rezultate, već vjernost i aktivno zalaganje u korištenju darovanih milosti i sposobnosti.
2.ἐκβάλετε (izbacite / bacite van)
Prijevodizbacite, bacite van
Izvornik (grč.)ἐκβάλλω (ekballō), složenica od prijedloga ἐκ (iz, van) i glagola βάλλω (baciti)
Transliteracijaekbalete
Gramatičke nijanseAorist imperativa aktivnog, 2. lice množine. Uporaba aoristnog imperativa umjesto prezentskog naglašava hitnu, odlučnu, konačnu i jednokratnu radnju. Nema odgode niti pregovaranja; presuda se ima izvršiti momentalno i beskompromisno.
Teološko značenjeOvaj glagol nosi snažan sudski i eshatološki karakter. Izbacivanje sluge simbolizira Božju konačnu osudu i odbacivanje onih koji su zanemarili svoje duhovne dužnosti. Sluga je lišen ne samo svoga talenta, već i statusa te prisutnosti u gospodarovu domu, što ukazuje na to da neaktivnost i duhovna lijenost u Božjem kraljevstvu vode u trajni gubitak zajedništva s Bogom.
3.εἰς τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον (u tamu vanjsku / krajnju)
Prijevodu vanjsku tamu (krajnji mrak)
Izvornik (grč.)σκότος (skotos - tama) + ἐξώτερος (exōteros - vanjski, krajnji); heb. ekvivalent za tamu: חֹשֶׁךְ (hoshekh)
Transliteracijaeis to skotos to exōteron
Gramatičke nijansePrijedlog εἰς (u, prema) s akuzativom označava smjer i konačno odredište. Ponavljanje određenog člana (τὸ σκότος τὸ ἐξώτερον, dosl. 'u tamu, onu vanjsku') gramatički služi kao snažno naglašavanje identiteta i specifičnosti te tame. Pridjev ἐξώτερος je komparativ priloga ἔξω (van), ali ovdje ima značenje elativnog superlativa ('najkrajnja, najudaljenija tama').
Teološko značenje'Vanjska tama' je židovski i novozavjetni metaforički prikaz eshatološke propasti i pakla (gehene). Ona stoji u oštrom, dramatičnom kontrastu prema blještavom svjetlu, toplini i svečanoj radosti gospodarove gozbe ('uđi u radost gospodara svoga', v. 21). Ta tama označava stanje potpune duhovne izolacije, odvojenosti od izvora života i svjetlosti (Boga) te potpunu lišenost Božje milosti, ljubavi i prisutnosti.
4.ἐκεῖ ἔσται ὁ κλαυθμὸς καὶ ὁ βρυγμὸς τῶν ὀδόντων (ondje će biti plač i škrgut zuba)
Prijevodondje će biti plač i škrgut zuba
Izvornik (grč.)κλαυθμός (klauthmos - plač, naricanje; heb. בְּכִי - bekhi) + βρυγμός (brygmos - škrgutanje, škripanje; u SZ heb. fraza חָרַק שִׁנַּיִם - charaq shinnayim za škrgutanje zubima) + ὀδούς / ὀδόντων (odous / odontōn - zubi)
Transliteracijaekei estai ho klauthmos kai ho brygmos tōn odontōn
Gramatičke nijansePrilog ἐκεῖ (ondje) locira ovu patnju u sferi vanjske tame. Glagol ἔσται je futur glagola εἰμί (biti), što naglašava neizbježnost budućeg eshatološkog stanja. Određeni članovi uz imenice (ho klauthmos, ho brygmos - dosl. 'taj plač i taj škrgut') u grčkom jeziku označavaju antonomaziju, odnosno poznatu, ultimativnu i neusporedivu agoniju ('onaj pravi, vrhunski plač').
Teološko značenjeOva je fraza u Matejevom evanđelju tehnički termin za patnju odbačenih na konačnom sudu (spominje se čak 6 puta). 'Plač' izražava duboku tugu, očaj, kasno kajanje i bol zbog nepovratno propuštene prilike za spasenje. 'Škrgut zuba' u biblijskoj tradiciji (npr. Ps 37,12; 112,10; Tuž 2,16) ne označava samo fizičku muku ili drhtanje, već je često izraz dubokog gnjeva, ogorčenosti, bijesa i neprijateljstva. Osuđeni u vanjskoj tami doživljavaju dvostruku agoniju: neizmjernu žalost zbog gubitka Božje prisutnosti te ogorčeni gnjev i nemoćni bijes protiv Boga i vlastite promašene sudbine.
Ovaj stih predstavlja vrhunac i dramatični eshatološki rasplet Prispodobe o talentima (Matej 25,14–30). Glavna poruka stiha jest da autentično kršćansko učeništvo i vjernost Bogu ne podrazumijevaju samo pasivno izbjegavanje zla ili sebično čuvanje primljenog, već aktivno, hrabro i plodonosno korištenje Božjih darova, milosti i prilika za izgradnju Božjeg kraljevstva. 'Beskorisni sluga' nije osuđen zbog aktivnog činjenja zločina, rasipanja imovine ili moralnog skandala, već zbog grijeha propusta — zbog neaktivnosti, duhovne lijenosti, straha i nepovjerenja u Gospodarevu dobrotu.
Teološki gledano, stih snažno naglašava ozbiljnost osobne odgovornosti pred nadolazećim Božjim sudom. Odbijanje sudjelovanja u Gospodarovu djelu i neplodnost u vjeri vode u konačno isključenje iz njegove radosti i svjetlosti ('vanjska tama'), gdje preostaju samo trajni očaj, zakašnjelo kajanje i nemoćni gnjev ('plač i škrgut zuba'). Isus ovim upozorenjem upućuje radikalan poziv na budnost, djelotvornu vjeru i odgovorno upravljanje povjerenim dobrima (stewardship) sve do njegova ponovnog dolaska.