Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod mjenjača, i došavši, ja bih uzeo svoje s kamatom.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod mjenjača, i došavši, ja bih uzeo svoje s kamatom.
Uzmite dakle od njega taj talent i dajte onomu koji ima deset talenata.
Jer svakomu koji ima dat će se i obilovat će; a od onoga koji nema, i ono što ima uzet će se od njega.
A nekorisnoga roba izbacite u vanjsku tminu; ondje će biti plač i škrgut zubi.'
Kada pak dođe Sin Čovječji u Slavi Svojoj i svi anđeli s Njim, tada će sjesti na prijestolje Slave Svoje,
Jer svakomu koji ima dat će se i obilovat će; a od onoga koji nema, i ono što ima uzet će se od njega.
Jer svakome koji ima, daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega.
τῷ γὰρ ἔχοντι παντὶ δοθήσεται καὶ περισσευθήσεται· ἀπὸ τοῦ δὲ μὴ ἔχοντος, καὶ ὃ ἔχει ἀρθήσεται ἀπ᾽ αὐτοῦ.
tō gar echonti panti dothēsetai kai perisseuthēsetai apo tou de mē echontos kai ho echei arthēsetai ap᾽ autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onomu jer koji-ima svakomu dat-će-se i obilovat-će-se; onoga pak ne koji-ima, i što ima uzet-će-se od njega."
1. Onomu jer koji-ima svakomu Izvornik: τῷ γὰρ ἔχοντι παντὶ [tō gar echonti panti] Gramatika: Član i pridjev su u dativu jednine muškoga roda, a središnji izraz je poimeničeni particip prezenta aktivnog koji označava trajno stanje posjedovanja. Veznik 'gar' (jer) stoji na drugom mjestu u rečenici i uvodi obrazloženje netom izrečene gospodareve zapovijedi. Značenje: U prispodobi o talentima 'onaj koji ima' nije tek imućan čovjek, nego vjerni sluga koji prepoznaje, cijeni i plodonosno ulaže ono što mu je gospodar povjerio. Takvo trajno raspoloženje vjernosti otvara prostor za primanje još većih duhovnih darova.
2. dat-će-se i obilovat-će-se Izvornik: δοθήσεται καὶ περισσευθήσεται [dothēsetai kai perisseuthēsetai] Gramatika: Oba glagola su u futuru pasivnom, 3. lice jednine indikativa. Pasivni oblik bez navedenog vršitelja radnje ovdje je takozvani božanski pasiv (passivum divinum), kojim se neizravno ukazuje na Boga kao darivatelja, dok drugi glagol doslovno znači 'bit će učinjen da obiluje'. Značenje: Božja nagrada za vjernost u malome nije samo pravedna plaća, nego preobilje milosti koje nadilazi ljudske zasluge. U kraljevstvu nebeskom darovi se množe ondje gdje postoji spremnost da se njima služi.
3. onoga pak ne koji-ima Izvornik: τοῦ δὲ μὴ ἔχοντος [tou de mē echontos] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u genitivu jednine muškoga roda s određenim članom, uz suprotni veznik 'de' (pak, a) i niječnicu 'mē'. Genitiv ovdje stoji na samom početku izričaja radi snažnog isticanja suprotnosti i priprema prijedložni izraz 'od njega' na kraju stiha. Značenje: Niječnica 'mē' uz particip opisuje načelno stanje čovjeka koji se ponaša kao da ništa nema jer je svoj dar zakopao i učinio neplodnim. Tko Božji dar ne koristi iz straha ili nemara, u duhovnom smislu već je bez njega.
4. i što ima uzet-će-se od njega Izvornik: καὶ ὃ ἔχει ἀρθήσεται ἀπ᾽ αὐτοῦ [kai ho echei arthēsetai ap᾽ autou] Gramatika: Veznik 'kai' ovdje ima pojačajnu funkciju ('čak i'), odnosna zamjenica je u akuzativu jednine srednjeg roda uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, a glavni glagol je u futuru pasivnom, 3. lice jednine. Ponovno je riječ o božanskom pasivu koji najavljuje konačni Božji sud. Značenje: Prividni paradoks da se od onoga koji nema oduzima ono što ima razrješava se razlikom između pukog posjedovanja i plodonosnog raspolaganja. Na konačnom obračunu gubi se i onaj početni povjereni dar ako je ostao mrtav i neiskorišten za gospodarevu svrhu.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 13:12; 25:29) izriče temeljni duhovni zakon Božjeg kraljevstva – načelo duhovne odgovornosti i rasta (stewardship). U Božjoj ekonomiji ne postoji statično, nepromjenjivo stanje: duhovni život ili raste, razvija se i umnožava kroz vjernost, poslušnost i aktivnu primjenu istine, ili nazaduje i propada kroz nemar, pasivnost i ravnodušnost. Svi talenti, spoznaja Božje riječi i prilike za služenje dani su nam na upravljanje, a Bog od svojih vjernika očekuje da surađuju s Njegovom milošću te donose vidljive plodove.
Glavna poruka stiha nosi u sebi istovremeno duboko ohrabrenje i ozbiljno upozorenje. Ohrabrenje leži u obećanju da vjernost u malome otvara vrata neizmjernom Božjem blagoslovu i nadnaravnom izobilju; Bog neprestano obogaćuje one koji cijene i umnožavaju Njegove darove. S druge strane, upozorenje je nedvosmisleno: duhovna lijenost i uzimanje Božje milosti zdravo za gotovo dovode do duhovnog siromaštva i konačnog gubitka čak i onoga što smo smatrali svojim sigurnim posjedom. Istinsko posjedovanje u Kraljevstvu Božjem ostvaruje se isključivo kroz rano darivanje, rast i neprestanu dinamiku vjere.