A ovo znajte: kad bi domaćin znao u kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se potkopa kuća.
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se potkopa kuća.
Zbog toga i vi budite spremni, jer u sat u koji i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojega postavi gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu na vrijeme?
Blažen onaj rob kojega gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini.
Amen, kažem vam da će ga nad svim imanjem svojim postaviti.
Tko je dakle vjerni i razboriti rob kojega postavi gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu na vrijeme?
Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?
Τίς ἄρα ἐστὶν ὁ πιστὸς δοῦλος καὶ φρόνιμος ὃν κατέστησεν ὁ κύριος αὐτοῦ ἐπὶ τῆς οἰκετείας αὐτοῦ τοῦ δοῦναι αὐτοῖς τὴν τροφὴν ἐν καιρῷ;
Tis ara estin ho pistos doulos kai phronimos hon katestēsen ho kurios autou epi tēs oiketeias autou tou dounai autois tēn trophēn en kairō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko dakle jest onaj vjerni rob i razboriti kojega postavi onaj gospodar nad onom služinčadi njegovom onoga dati njima onu hranu u vremenu?"
1. Tko dakle jest Izvornik: Τίς ἄρα ἐστὶν [Tis ara estin] Gramatika: Upitna zamjenica u nominativu jednine uz zaključnu česticu i glagol u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Značenje: Retoričko pitanje kojim Isus potiče svakog slušatelja na samoispitivanje, prebacujući naglasak s pasivnog čekanja na djelatnu odgovornost.
2. onaj vjerni rob i razboriti Izvornik: ὁ πιστὸς δοῦλος καὶ φρόνιμος [ho pistos doulos kai phronimos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda određena jednim članom koji obuhvaća oba pridjeva, čime ih povezuje u jedinstven opis iste osobe. Značenje: Prava spremnost spaja pouzdanost u vršenju dužnosti (vjernost) i praktičnu mudrost u donošenju odluka s obzirom na budućnost (razboritost).
3. postavi Izvornik: κατέστησεν [katestēsen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist označava dovršeni, jednokratni čin povjeravanja službe u prošlosti. Značenje: Autoritet i odgovornost u zajednici ne prisvajaju se samovoljno, nego proizlaze iz gospodareva suverenog čina imenovanja.
4. nad onom služinčadi njegovom Izvornik: ἐπὶ τῆς οἰκετείας αὐτοῦ [epi tēs oiketeias autou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine ženskog roda, što u ovom sklopu izražava položaj nadzora i upravljanja nad nekim. Značenje: Riječ označava kućnu poslugu, odnosno sve ukućane. U prenesenom smislu predstavlja Crkvu kao Božje kućanstvo povjereno brizi predstojnika.
5. onoga dati Izvornik: τοῦ δοῦναι [tou dounai] Gramatika: Infinitiv aorista aktiva s određenim članom u genitivu jednine srednjeg roda. Ova grčka konstrukcija (genitivni artikulirani infinitiv) služi za izricanje svrhe ili cilja. Značenje: Svrha postavljanja na vodeći položaj nije vladanje, nego služenje i briga za potrebe drugih.
6. onu hranu u vremenu Izvornik: τὴν τροφὴν ἐν καιρῷ [tēn trophēn en kairō] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine s određenim članom, praćena prijedložnim izrazom u dativu jednine. Imenica za vrijeme ovdje ne označava kronološki tijek, nego pravi, pogodni ili određeni trenutak. Značenje: Dužnost je upravitelja pružati duhovnu i materijalnu okrepu zajednici točno onda kada je to potrebno.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 24,45), smješten u središte Isusova eshatološkog govora na Maslinskoj gori, predstavlja dubok poziv na duhovnu budnost, odgovornost i etičku postojanost u razdoblju iščekivanja drugoga Kristova dolaska (paruzije). Isus putem retoričkog pitanja definira ideal kršćanskog službenika i vodstva: istinska veličina u Božjem kraljevstvu ne mjeri se titulama ni moći nad drugima, već poniznim upravljanjem (oikonomia) koje objedinjuje nekompromisnu odanost Gospodaru (vjernost) i praktičnu mudrost u svakodnevnom djelovanju (razboritost).
Glavna poruka stiha jest da su svi vjernici, a osobito oni kojima je povjereno vodstvo u Crkvi, samo upravitelji Božjih dobara, a ne njihovi vlasnici. Njihova je najviša dužnost kontinuirano, nesebično i pravodobno skrbiti za duhovne i tjelesne potrebe svojih su-slugu – 'davati im hranu u pravo vrijeme'. Svjestan da je Kristov povratak siguran, ali vremenski neizvjestan, vjerni sluga ne zapada u duhovnu letargiju niti zloupotrebljava svoj položaj, već svakodnevno živi i služi u perspektivi konačnog polaganja računa pred svojim Gospodarom.