Matej 24,41 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Dvije meljuće u mlinu, jedna uzima se i jedna ostavlja se."

1.Δύο ἀλήθουσαι (dyo alēthousai) - Dvije meljuće (dvije žene koje melju) • Hrvatski prijevod: Dvije meljuće / Dvije koje melju • Izvornik (grč.): δύο ἀλήθουσαι • Transliteracija: dyo alēthousai • Gramatičke nijanse: "δύο" je glavni broj u nominativu (dvije). "ἀλήθουσαι" je particip prezenta aktiva, nominativ ženskog roda množine glagola ἀλέθω (alethō - mljeti). Korištenje ženskog roda participa jasno ukazuje da se radi o dvjema ženama (tzv. substantivizirani particip), iako sama imenica "žene" nije izričito navedena u grčkom izvorniku. Prezent označava radnju koja traje, odnosno uobičajenu, kontinuiranu i svakodnevnu aktivnost. • Teološko značenje: Mljevenje žita na ručnom žrvnju bio je težak, svakodnevni posao koji su u antičkom društvu tradicionalno obavljale žene ili kućni robovi, najčešće u rano jutro. Ovaj prizor naglašava da će Kristov ponovni dolazak (Paruzija) zateći ljude usred njihovih najobičnijih, svakodnevnih i poniznih poslova. Bog ne gleda na vanjski društveni status niti na prividnu istovjetnost ljudskih aktivnosti, već na unutarnje stanje srca, vjeru i duhovnu budnost.

2.Ἐν τῷ μύλῳ (en tō mylō) - u mlinu (na žrvnju) • Hrvatski prijevod: u mlinu / na žrvnju • Izvornik (grč.): ἐν τῷ μύλῳ • Transliteracija: en tō mylō • Gramatičke nijanse: Prijedlog "ἐν" (u, na) s dativom mjesta. "τῷ μύλῳ" je dativ jednine muškog roda imenice μύλος (mylos - mlin, žrvanj, mlinski kamen), uz određeni član koji označava specifično mjesto radnje ili poznati kućni predmet. • Teološko značenje: Ručni kućni mlin (žrvanj) sastojao se od dva teška kamena kruga gdje su dvije osobe često sjedile jedna nasuprot drugoj, zajedno okrećući gornji kamen kako bi samljele zrvlje. Okolnost da dvije osobe sjede u neposrednoj fizičkoj blizini, radeći potpuno isti posao u istom trenutku, naglašava dramatičnost, selektivnost i iznenadnost božanskog razdvajanja. Unatoč potpunoj vanjskoj blizini i jednakosti u djelovanju, njihova duhovna sudbina bit će radikalno različita.

3.Μία παραλαμβάνεται (mia paralambanetai) - jedna uzima se (biva uzeta) • Hrvatski prijevod: jedna uzima se / biva uzeta (prihvaćena) • Izvornik (grč.): μία παραλαμβάνεται • Transliteracija: mia paralambanetai • Gramatičke nijanse: "μία" je glavni broj u nominativu ženskog roda jednine (jedna). "παραλαμβάνεται" je glagol u prezentu pasiva (ili medijopasiva), indikativ, 3. lice jednine od glagola παραλαμβάνω (paralambanō - uzeti k sebi, primiti, prihvatiti, povesti sa sobom). Prijedlog "παρά" u ovoj glagolskoj složenici dodaje važnu nijansu bliskosti – "uzeti uz sebe" ili "prihvatiti u blisko društvo". Pasivni oblik (tzv. passivum divinum ili božanski pasiv) ukazuje da je Bog (ili Njegovi anđeli) vršitelj radnje. • Teološko značenje: Ovaj glagol ima duboko pozitivno eshatološko značenje u Novom zavjetu (usp. Ivan 14,3: "opet ću doći i uzeti vas k sebi"). "Uzeta" osoba je ona koja je duhovno budna, vjerna i spremna; ona biva primljena u spasenje, u Gospodinovo nebesko naručje i sigurnost kraljevstva Božjega prilikom Njegova dolaska, slično kao što je Noa bio primljen u korablju prije potopa ili Lot izveden iz Sodome.

4.Καὶ μία ἀφίεται (kai mia aphietai) - i jedna ostavlja se (biva ostavljena) • Hrvatski prijevod: i jedna ostavlja se / biva ostavljena (prepuštena) • Izvornik (grč.): καὶ μία ἀφίεται • Transliteracija: kai mia aphietai • Gramatičke nijanse: Veznik "καὶ" (i) te broj "μία" (jedna - nom. ž. r.). "ἀφίεται" je prezent pasiva, indikativ, 3. lice jednine od glagola ἀφίημι (aphiēmi - ostaviti, prepustiti, odbaciti, otpustiti). Također je u obliku božanskog pasiva, gdje je Bog taj koji vrši čin razdvajanja. • Teološko značenje: U ovom eshatološkom kontekstu glagol "ostaviti" nosi tragičnu težinu odbacivanja, odvajanja od Gospodina i prepuštanja sudu. Ostavljena osoba nije nužno činila vidljivo, javno zlo u tom trenutku, ali joj je nedostajala unutarnja budnost, vjera i pripravnost za Gospodinov dolazak. Ona biva ostavljena u svijetu nad koji dolazi sud. Ovo podcrtava konačnost i neopozivost Božjeg suda te podsjeća da vanjska pripadnost zajednici ili obavljanje istih svakodnevnih poslova s vjernicima ne jamči spasenje.

Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (24,41) donosi snažnu eshatološku poruku o iznenadnosti Kristovog ponovnog dolaska i neizbježnosti konačnog Božjeg suda koji će razdvojiti čovječanstvo. Isus koristi sliku iz svakodnevnog, težačkog života – dvije žene koje zajedno obavljaju uobičajeni kućni posao mljevenja žita na žrvnju – kako bi naglasio da Paruzija neće prekinuti samo religiozne obrede ili posebne svečane trenutke, već samu rutinu svakodnevnog ljudskog postojanja. Vanjska bliskost, zajednički rad i istovjetni životni uvjeti ne jamče istu duhovnu sudbinu.

Glavna poruka stiha jest poziv na neprestanu duhovnu budnost i spremnost. Budući da će trenutak Gospodinovog dolaska biti nepredvidiv, odsudnu razliku među ljudima neće činiti njihov društveni položaj niti vanjska aktivnost kojom se u tom trenutku bave, već unutarnje stanje njihova srca i prepoznati odnos s Bogom. Spasenje je strogo osobno: jedna osoba biva primljena u vječno zajedništvo ("uzeta"), dok druga, zbog duhovne nepripravnosti i usnulosti, biva prepuštena sudu ("ostavljena"). Time nas stih opominje da u svakodnevnim zemaljskim dužnostima nikada ne izgubimo iz vida vječnu perspektivu i duhovnu budnost.