i ne spoznaše dok ne dođe potop i odnese sve, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
i ne spoznaše dok ne dođe potop i odnese sve, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega.
Tada će dvojica biti u polju: jedan se uzima, a jedan se ostavlja.
Dvije će mljeti u žrvnju: jedna se uzima, a jedna se ostavlja.
Bdijte dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi.
A ovo znajte: kad bi domaćin znao u kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se potkopa kuća.
Dvije će mljeti u žrvnju: jedna se uzima, a jedna se ostavlja.
Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti.
δύο ἀλήθουσαι ἐν τῷ μύλῳ· μία παραλαμβάνεται καὶ μία ἀφίεται.
duo alēthousai en tō mulō mia paralambanetai kai mia aphietai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"dvije meljući u tom žrvnju; jedna uzima se i jedna ostavlja se."
1. dvije meljući Izvornik: δύο ἀλήθουσαι [duo alēthousai] Gramatika: Glavni broj uz particip prezenta aktiva u nominativu množine ženskoga roda, u rečenici u kojoj se glagol 'biti' podrazumijeva iz prethodnoga stiha. Ženski rod participa bez imenice izravno pokazuje da je riječ o dvjema ženama u trajnoj, uobičajenoj radnji. Značenje: Nakon muškog rada u polju, slika prelazi na tipičan ženski kućanski posao, čime se obuhvaća čitava ljudska svakodnevica.
2. u tom žrvnju Izvornik: ἐν τῷ μύλῳ [en tō mulō] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i imenicom muškoga roda u dativu jednine. Prijedlog ovdje izražava neposrednu povezanost s napravom pri radu, to jest rad za samim ručnim žrvnjem. Značenje: Kućni ručni žrvanj obično su okretale dvije žene sjedeći jedna nasuprot drugoj, pa ova slika dočarava najtješnju moguću fizičku blizinu u trenutku razdvajanja.
3. jedna uzima se Izvornik: μία παραλαμβάνεται [mia paralambanetai] Gramatika: Glavni broj ženskoga roda u nominativu jednine uz glagol u prezentu pasiva, 3. lice jednine. Prezent umjesto futura unosi dramatičnu sadašnjost i sigurnost događaja. Značenje: Potvrđuje da izvanjska bliskost i zajednički život ne jamče istu vječnu sudbinu, jer Bog nepogrešivo poznaje nutarnje stanje svakoga pojedinca.
4. jedna ostavlja se Izvornik: μία ἀφίεται [mia aphietai] Gramatika: Glavni broj ženskoga roda u nominativu jednine uz glagol u prezentu pasiva, 3. lice jednine. Potpuna sintaktička simetrija s prethodnim stihom pojačava neumoljivost razdvajanja. Značenje: Naglašava konačnost i osobnu narav suda u kojemu nitko ne može biti prihvaćen na temelju tuđe spremnosti.
Ovaj stih iz Evanđelja po Mateju (24,41) donosi snažnu eshatološku poruku o iznenadnosti Kristovog ponovnog dolaska i neizbježnosti konačnog Božjeg suda koji će razdvojiti čovječanstvo. Isus koristi sliku iz svakodnevnog, težačkog života – dvije žene koje zajedno obavljaju uobičajeni kućni posao mljevenja žita na žrvnju – kako bi naglasio da Paruzija neće prekinuti samo religiozne obrede ili posebne svečane trenutke, već samu rutinu svakodnevnog ljudskog postojanja. Vanjska bliskost, zajednički rad i istovjetni životni uvjeti ne jamče istu duhovnu sudbinu.
Glavna poruka stiha jest poziv na neprestanu duhovnu budnost i spremnost. Budući da će trenutak Gospodinovog dolaska biti nepredvidiv, odsudnu razliku među ljudima neće činiti njihov društveni položaj niti vanjska aktivnost kojom se u tom trenutku bave, već unutarnje stanje njihova srca i prepoznati odnos s Bogom. Spasenje je strogo osobno: jedna osoba biva primljena u vječno zajedništvo ("uzeta"), dok druga, zbog duhovne nepripravnosti i usnulosti, biva prepuštena sudu ("ostavljena"). Time nas stih opominje da u svakodnevnim zemaljskim dužnostima nikada ne izgubimo iz vida vječnu perspektivu i duhovnu budnost.