jer, isto kao u te dane prije potopa, jelo se i pilo, ženilo se ili se udavalo, sve do dana kad Noa uđe u arku,
jer, isto kao u te dane prije potopa, jelo se i pilo, ženilo se ili se udavalo, sve do dana kad Noa uđe u arku,
I nije se ni u što sumnjalo sve dok ne dođe potop, koji ih sve odnese: takav bit će dolazak Sina Čovječjega.
Tada će dva čovjeka biti u polju: jedan je uzet, drugi ostavljen;
Dvije će žene mljeti žrvnjem: jedna je uzeta, druga ostavljena.
Bdijte dakle, jer vi ne znate kojeg dana će vaš Gospodin doći.
Tada će dva čovjeka biti u polju: jedan je uzet, drugi ostavljen;
Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.
Τότε δύο ἔσονται ἐν τῷ ἀγρῷ· ὁ εἷς παραλαμβάνεται καὶ ὁ εἷς ἀφίεται.
Tote duo esontai en tō agrō ho heis paralambanetai kai ho heis aphietai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tada dvojica bit će u tom polju, jedan uzima se i jedan ostavlja se."
1.Τότε (tote) – Tada / u to vrijeme Izvornik: τότε (grč.) | Transliteracija: tote Gramatičke nijanse: Vremenski prilog (adverb) koji neposredno povezuje ovaj stih s prethodnim kontekstom Isusovog govora o dolasku Sina Čovječjega i danima Noe (Mt 24,37-39). Teološko značenje: Ukazuje na iznenadni, odlučujući trenutak eshatološke intervencije. Božji sud nastupa neočekivano, u samom toku ljudske svakodnevice, prekidajući uobičajeni tijek povijesti.
2.Δύο ἔσονται (dyo esontai) – Dvojica bit će Izvornik: δύο ἔσονται (grč.) | Transliteracija: dyo esontai Gramatičke nijanse: 'δύο' je glavni broj u nominativu (dva/dvojica), muški rod, što ukazuje na radnike ili muškarce. 'ἔσονται' je 3. lice množine futura indikativa medijalnog oblika glagola εἰμί (eimi - biti). Futur ovdje izražava apsolutnu proročku sigurnost i neizbježnost budućeg događaja. Teološko značenje: Naglašava ljudsko zajedništvo i istovjetnost vanjskih uvjeta. Dvojica ljudi dijele isti prostor, isti rad i iste životne okolnosti, što dokazuje da vanjska bliskost, društveni položaj ili zajednički rad nisu kriterij pred Božjim sudom.
3.Ἐν τῷ ἀγρῷ (en tō agrō) – U tom polju / na njivi Izvornik: ἐν τῷ ἀγρῷ (grč.) | Transliteracija: en tō agrō Gramatičke nijanse: Prijedlog 'ἐν' (u/na) s dativom jednine muškog roda imenice ἀγρός (agros - polje, njiva, selo) i određenim članom τῷ. Dativ lokacije označava konkretno mjesto radnje. Teološko značenje: Polje je mjesto svakodnevnog, napornog fizičkog rada za preživljavanje. Ovo pokazuje da se Paruzija (Kristov drugi dolazak) i konačno razdvajanje neće dogoditi samo u vjerskim ili sakralnim okruženjima (poput hrama), već usred profanog, svakodnevnog života i radne rutine.
4.Εἷς παραλαμβάνεται (heis paralambanetai) – Jedan uzima se Izvornik: εἷς παραλαμβάνεται (grč.) | Transliteracija: heis paralambanetai Gramatičke nijanse: 'εἷς' je nominativ jednine muškog roda (jedan). 'παραλαμβάνεται' je 3. lice jednine prezenta indikativa pasivnog glagola παραλαμβάνω (paralambanō - uzeti k sebi, primiti, povesti sa sobom). Korištenje prezenta za budući događaj (eshatološki prezent ili prolepsa futura) daje radnji izuzetnu živost, trenutačnost i izvjesnost. Pasiv je tzv. 'passivum divinum' (božanski pasiv), gdje je Bog (ili Njegovi anđeli) neizgovoreni vršitelj radnje. Teološko značenje: Glagol 'paralambanō' u Novom zavjetu redovito označava pozitivno, intimno prihvaćanje i zajedništvo (npr. Isus prima svoje učenike u Iv 14,3). U ovom kontekstu označava spasenje, izbavljenje i sigurnost pravednika koji se uzimaju u Božju prisutnost i zaštitu, slično kao što je Noa bio primljen u korablju prije potopa.
5.Καὶ εἷς ἀφίεται (kai heis aphietai) – I jedan ostavlja se Izvornik: καὶ εἷς ἀφίεται (grč.) | Transliteracija: kai heis aphietai Gramatičke nijanse: Veznik 'καὶ' (i), nominativ 'εἷς' (jedan) te 'ἀφίεται', 3. lice jednine prezenta indikativa pasivnog glagola ἀφίημι (aphiēmi - ostaviti, napustiti, prepustiti, otpustiti). Također božanski pasiv u dramatičnom eshatološkom prezentu. Teološko značenje: Ovdje glagol 'aphiēmi' označava prepuštanje, napuštanje i odvajanje od spasenja. Onaj koji je 'ostavljen' prepušten je sudu i propasti koja dolazi na svijet (kao oni koji su ostali izvan korablje u potopu). Oštra suprotnost između glagola 'uzeti' i 'ostaviti' naglašava apsolutnu, vječnu selekciju i razdvajanje čovječanstva na osnovu duhovne budnosti i stanja srca, a ne vanjskih zasluga.
Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 24,40) nosi snažnu eshatološku poruku o Kristovom drugom dolasku (Paruziji) i konačnom sudu. Glavna pouka leži u činjenici da će Božji sud nastupiti iznenada, usred uobičajenih, svakodnevnih ljudskih aktivnosti poput rada na polju. Vanjske okolnosti, društvene veze ili zajednički posao ne pružaju nikakvo jamstvo sigurnosti; dvoje ljudi koji izvana izgledaju posve jednako i dijele istu svakodnevicu doživjet će potpuno različitu vječnu sudbinu.
Stih nas stoga poziva na stalnu duhovnu budnost i osobnu spremnost za susret s Bogom. Budući da je selekcija individualna i konačna – gdje se jedan prima u spasenje ('uzima se'), a drugi prepušta sudu ('ostavlja se') – presudno je unutrašnje stanje srca, iskrena vjera i stalan odnos s Bogom. Isus ovim riječima upozorava vjernike da ne dopuste da ih rutina svakodnevnog života i zemaljske brige uspavaju, već da u svakom trenutku žive u svetosti, budnosti i aktivnom iščekivanju Njegova dolaska.