Matej 24,39 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"i ne shvatiše dok ne dođe potop i odnese sve, tako će biti i dolazak Sina čovječjega."

1.οὐκ ἔγνωσαν (ne shvatiše / ne spoznaše)

Transliteracijaouk egnōsan

GramatikaNiječni prilog οὐκ + glagol γινώσκω (ginōskō), 3. lice množine aorista aktivnog indikativa. Aorist ovdje izražava svršenu radnju u prošlosti, označavajući potpunu zaslijepljenost i odsustvo svijesti sve do samoga trenutka katastrofe.

Teološko značenjeRiječ γινώσκω u biblijskom grčkom ne označava samo puko intelektualno ili teorijsko prikupljanje informacija, već duboku, iskustvenu i intimnu spoznaju te duhovno razlučivanje. Ljudima u Noino doba nisu nedostajale informacije (Noa je bio „propovjednik pravednosti“, 2 Pt 2,5), već duhovna percepcija i moralna spremnost da ozbiljno shvate Božju opomenu. Njihovo „neznanje“ bilo je plod voljne ravnodušnosti i potpune uronjenosti u prolazne svjetovne poslove.

2.ἕως ἦλθεν (dok ne dođe / sve dok ne dođe)

Transliteracijaheōs ēlthen

GramatikaVremenski prilog/veznik ἕως + glagol ἔρχομαι (erchomai), 3. lice jednine aorista aktivnog indikativa.

Teološko značenjeAorist ἦλθεν naglašava iznenadnost, konačnost i neopozivost dolaska suda. Veznik ἕως ukazuje na strogu granicu božanske strpljivosti: postojalo je vrijeme milosti i poziva na pokajanje, ali ono je imalo svoj precizan kraj. Kada je trenutak suda nastupio, vrata milosti su se zatvorila i mogućnost spasa je nepovratno prošla.

3.ὁ κατακλυσμὸς (potop / kataklizma)

Transliteracijaho kataklysmos

GramatikaImenica muškog roda, nominativ jednine, s određenim članom ὁ koji ukazuje na taj specifični, jedinstveni i povijesni sud Božji.

Teološko značenjeOd ove grčke riječi potječe hrvatska riječ „kataklizma“. U Svetom pismu, κατακλυσμὸς se koristi gotovo isključivo za Noin potop, za razliku od običnih lokalnih poplava (plēmmyra). U eshatološkom kontekstu, potop je pralik (tip) konačkoga kozmičkog i božanskog suda nad grijehom i pobunom čovječanstva na kraju povijesti.

4.καὶ ἦρεν ἅπαντας (i odnese sve / i uze sve)

Transliteracijakai ēren hapantas

Gramatikaἦρεν je 3. lice jednine aorista aktivnog indikativa glagola αἴρω (airō – podići, odnijeti, ukloniti, zbrisati); ἅπαντας je akuzativ množine muškog roda pridjeva/zamjenice ἅπας (hapas – sav, svaki bez iznimke, cjelokupan).

Teološko značenjeGlagol αἴρω ovdje označava nasilno, totalno i neizbježno uklanjanje u smrt i propast. Riječ ἅπαντας (pojačani oblik od πάντας) naglašava apsolutnu sveobuhvatnost suda za sve one koji su ostali izvan korablje. U ovom kontekstu, biti „uzet“ (odnesen) znači biti odnesen u propast suda, što je ključno za ispravno tumačenje sljedećih redaka (Mt 24,40-41: „jedan se uzima, drugi ostavlja“, gdje uzimanje označava sud, a ostavljanje poštedu i spas).

5.οὕτως ἔσται (tako će biti)

Transliteracijahoutōs estai

GramatikaPrilog načina οὕτως + glagol εἰμί (eimi – biti), 3. lice jednine futura srednjeg/aktivnog indikativa.

Teološko značenjeOva fraza uspostavlja nepogrešivu teološku i tipološku paralelu između prošloga suda (Potopa) i budućega suda (Paruzije). Futur naglašava apsolutnu sigurnost božanskog obećanja i proročanstva: obrazac ljudske nemarnosti, iznenadnosti suda i konačnoga razdvajanja ponoviti će se u točno istom obliku.

6.ἡ παρουσία (prisutnost / dolazak / paruzija)

Transliteracijahē parousia

GramatikaImenica ženskog roda, nominativ jednine, s određenim članom ἡ. Složenica od prijedloga παρά (para – pored, blizu) i οὐσία (ousia – biće, postojanje od glagola εἰμί).

Teološko značenjeU antičkom grčko-rimskom svijetu, parousia je bila tehnički termin za svečani, kraljevski ili carski službeni pohod (posjet) nekom gradu, koji je zahtijevao velike pripreme i slavlje. U Novom zavjetu, ovo je centralni eshatološki termin za Drugi Kristov dolazak u slavi i moći. To nije samo trenutačni događaj dolaska, već trajna, slavna prisutnost proslavljenoga Kralja koji dolazi uspostaviti svoje konačno Kraljevstvo i izvršiti sud nad svijetom.

7.τοῦ υἱοῦ τοῦ ἀνθρώπου (Sina čovječjega / Sina čovjeka)

Transliteracijatou huiou tou anthrōpou (aram./heb. ekvivalent: Bar Enash / Ben Adam)

GramatikaGenitiv jednine imenice υἱός (huios – sin) i genitiv jednine imenice ἄνθρωπος (anthrōpos – čovjek), oboje s određenim članom.

Teološko značenjeOvo je bio najčešći i najdraži Isusov autodefinirajući naslov za samoga sebe (u Evanđeljima ga koristi gotovo isključivo Isus). Naslov izravno evocira mesijansku viziju iz Daniela 7,13-14, gdje „netko kao Sin Čovječji“ dolazi na oblacima nebeskim i prima vječnu vlast, slavu i kraljevstvo od Pradavnoga. Korištenjem ovoga naslova, Isus istodobno naglašava svoju istinsku ljudskost i poistovjećivanje s čovječanstvom, ali i svoj uzvišeni božanski, eshatološki autoritet kao konačnoga Suca i Kralja svemira.

Ovaj stih iz Matejeva evanđelja (Mt 24,39) donosi snažno i dramatično upozorenje o duhovnoj budnosti uspoređujući dane prije Noina potopa s vremenom prije Kristovoga drugog dolaska (Paruzije). Glavna poruka ne leži u opisu samoga grijeha staroga svijeta, već u tragičnoj ravnodušnosti, duhovnoj obamrlosti i lažnom osjećaju sigurnosti koji su vladali među ljudima. Unatoč prisutnosti pravednika i Božje opomene, čovječanstvo je bilo potpuno zaokupljeno svakodnevnim, prizemnim poslovima (jele su, pile, ženile se i udavale), ostajući slijepo za nadolazeći božanski sud sve dok trenutak milosti nije nepovratno prošao.

Teološki i praktično, Isus ovom usporedbom naglašava da će Drugi dolazak Sina Čovječjega biti iznenadan, sveobuhvatan i neizbježan za nespremni svijet. Kao što su vode potopa odnijele sve koji nisu našli utočište u korablji, tako će i Paruzija donijeti konačni sud i odvajanje. Stoga je temeljni poziv ovoga retka vjernicima svakoga doba da ne dopuste da ih iluzija svakodnevne rutine uspava, već da žive u stalnoj duhovnoj budnosti, razboritosti i spremnosti za susret sa svojim proslavljenim Kraljem i Spasiteljem.